![]() |
|
#1
|
||||
|
||||
|
Malo sam dvojio staviti li ovu temu u "Ostalo" ili "Nevezano za tamburanje", ali mislim da je prilično vezana za tamburanje i pjevanje i sve ostale javne nastupe.
A tema je - trema. Rima štima. Mislim da ne moram pretjerano objašnjavati što je trema i kako se manifestira, ako je imate i doživljavate je znate jako dobro o čemu se radi. Ako je pak niste nikada doživjeli - onda lažete. Šalim se, ako stvarno postoji netko tko nikada nije doživio tremu neka podijeli tu tajnu s drugima koji se susreću s tremom.Moram priznati da sam ja osobno prilično veliki tremator i prije svakog većeg i važnijeg nastupa ili na nekom koncertu ili na radiju/televiziji proživljavam one poznate simptome, znojenje dlanova, osuši mi se grlo, puls se ubrzava... Evo samo pišući o tome sam počeo dobijati te simptome. Naravno uz sve to se i u glavi pred nastup roje negativne misli (joj, zaboravit ću tekst, krivo ću odsvirat, prerano/prekasno će upast) i sve to utječe na nastup koji je ukočen i u pravilu lošiji od objektivnih vokalno-instrumentalnih mogućnosti. Trema je gadna stvar. Baš kad misliš da si je se riješio i da si je "prerastao", opet pokaže svoje ružno i izobličeno lice. Kako se riješiti treme, to vas ja pitam? Mislio sam da se može smanjiti ako savršeno navježbaš stvari koje izvodiš... I činjenica je da se smanji, ali ne nestane. Pa molim ako imate neke savjete za opuštanje pred bitne nastupe i anuliranje treme. Još samo nešto, ja imam veliku tremu, a "samo" pjevam i sviram kontru... Ne mogu ni zamisliti kakva se trema može javiti kod tamburaša-solista tipa Zonzi, Jakša, Nokia i ostalih koji su u muzičkim školama imali solističke koncerte di trebaš naučit i zapamtit nekoliko dugih i zahtjevnih koncertnih kompozicija i poslije ih bez greške odsvirati. Uglavnom, dečki svaka vam čast!
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#2
|
||||
|
||||
|
a Nokia je imao solisticke nastupe? to mi je nesto novo...
znaci da vjerojatno znas njegov identitet..meni je bio tajnovit
__________________
All that is gold does not glitter, Not all those who wander are lost... Last edited by saky; 30-01-2007 at 23:52. |
|
#3
|
||||
|
||||
|
Gle, ne mora trema bit nešta totalno negativno! evo, sviram već 11 godina, a još me malo lovi trema pred nastupe mada ih je bilo bezbroj, ali to je za mene u biti čar nastupa .. ne znam kako to objasnit ... trema mi daje dozu adrenalina i to je ono zašto volim nastupati ... nema boljeg osjećaja od onog kad ti navali adrenalin i kad daš sve od sebe da odsviraš što bolje znaš ... često se tresem tek poslije recimo sola (Mađarska rapsodija) .. tek onda dođe prava navala adrenalina ... zato po meni trema nije ništa loše ... mislim da dok izgubim osjećaj treme to više neće bit to, bit će više rutina nego užitak ...
__________________
...kad kraj mene nisi ti, kad me plaše vjetrovi, ja bi htio da si tu, na mom toplom ramenu, da mi kažeš čuvam te, kad si sa mnom, ne boj se ....
|
|
#4
|
||||
|
||||
|
Ma nije skroz negativno... I ima svakakvih vrsta treme od one paralizirajuće (koja je definitivno negativna) pa do one neke lagane tremice koja je više pozitivno uzbuđenje di jedva čekaš da dođeš na pozornicu i pokažeš se u najboljem svjetlu...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#5
|
||||
|
||||
|
Quote:
Ahm... ovaj ne... samo ja, ovaj, pa nekako mi se čini da je možda imao neki solo nastup... Aj ti rađe napiši nešto o tremi...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#6
|
||||
|
||||
|
aha tako dakle, i ti ces tajit njegov identitet..mora da je stvarno onda neka posebna licnost
..a ja i trema..pa ja sam dosta veliki tremaros..uglavnom na gazama nemam problema, ali sa folklorom je druga pjesma..uvijek sam napet prije nastupa..i mislim da taj feeling nikad nece nestati..neznam zasto..sad u zadnje vrijeme nisam cak napet zbog sebe, nego zbog klinaca koji sviraju u orkestru Ansambla..nekako se uvijek bojim da ce oni nesto zajebat, ali jebiga, tako je to..mladi su oni decki.. a najveca trema koju pamtim je kad sam svirao dvojnice sam na koncertu Lada (55 godisnjica) u sklopu studija za tradicijska glazbala, pa sam izlazio solo na pozornicu svirajuci..i to tri puta..2 puta u HNK i jednom u Lisinskom..ruke su mi se tako tresle da sam jedva svirao..evo i sad se vraca taj feeling tako da prestajem sa pisanjem
__________________
All that is gold does not glitter, Not all those who wander are lost... Last edited by saky; 31-01-2007 at 00:06. |
|
#7
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#8
|
||||
|
||||
|
a jebiga, ne ide to bas uvijek tako..htio bih ja bit opusten, vjeruj mi
__________________
All that is gold does not glitter, Not all those who wander are lost... |
|
#9
|
||||
|
||||
|
U mom slucaju trema mi je samo u pocecima stvarala male neugodnosti, no kako godine prolaze tako imam i sve manje tremu. Mnogi govore kako je alkohol tj. mislim kratki aperativ pravi lijek za tremu?!?
Probao sam i sto se mog slucaja tice nije uspjelo. Uglavnom slazem se sa svima vama da je definitivno pozitivna stvar imati malenu tremu pred nastup.
__________________
Samo sviram da druge u dušu diram! |
|
#10
|
||||
|
||||
|
a za mene je to čir nastupa.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#11
|
||||
|
||||
|
__________________
...kad kraj mene nisi ti, kad me plaše vjetrovi, ja bi htio da si tu, na mom toplom ramenu, da mi kažeš čuvam te, kad si sa mnom, ne boj se ....
|
|
#12
|
||||
|
||||
|
Što se "lijeka za tremu" u vidu nekog aperitiva tiče... Moram priznat da sam i to probao i ne mogu reć da je potpuno ne-efikasno, ali ima i manu... Popiješ aperitiv-dva i nemaš možda toliko tremu, ali nije da bolje sviraš i pjevaš nego si samo "briješ" da je to što izvodiš super...
![]() Već sam negdje napisao da sam najveću tremu u životu imao kad smo svirali u Lisinskom s bendom (i uz live prijenos na radiju, ono da se još malo poveća pritisak) i pjesma praktički počne samo s glasom... Kako mi je glas drhtao, katastrofa... Al' dobro, prvi put je prvi put... Sljedeći put će bit lakše, odnosno već nastup u Sloveniji pred punom lokalnom sportskom dvoranom je bio ok, nisam imao toliku tremu...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#13
|
||||
|
||||
|
Trema je dobra stvar koja te natjera da se skoncentriras i das svoj maksimum. Dok sam isao na neka solisticka natjecanja u glazbenoj skoli,imali smo seminar o tremi i sa psihologom rjesavali negativnu tremu i pretvarali ju u pozitivnu. Mogu reci da nisam imao problema sa tim osim u rijetkim prigodama. Npr. jednom sam nastupao kao solist na nekom koncertu u Krapini. Svirali smo dvije virtuozne kompozicije,a taj dan sam dobio klinca i jako smo se napili (profici-kreteni). Prije nastupa sam uzeo tamburu i pokusao svirati i nisam mogao trzati onako kako bi ja to htio pa me uhvatila frka... Kad smo izasli na pozornicu sve je proslo odlicno. Ni sam ne znam kako. Mislio sam ono pijan sam pa mi se cinilo ok. Ali ima jedan clanak koj sam izgooglao neki dan i ima bas ta tocka kriticki opisana kao nesto sto je publika nagradila najvecim pljeskom..pa tko zna
__________________
|
|
#14
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#15
|
||||
|
||||
|
Mozda sam se krivo izrazio. Nije seminar vec nas je skolska psihologinja skupno i svakog posebno pripremala na to. Bit svega je podizanje samopouzdanja i disanje. Tako se rijesavaju problemi sa tremom i rijesavaju neka mjesta u kompozicijama koji su teski za svirati
__________________
|
|
#16
|
||||
|
||||
|
mene trema muči jedino na nastupima, ali ne zbog sviranja nego stalno imam problema s tim koliko šta puta ide i kad se ide na drugu pjesmicu, a na meni je ta odgovornost da mislim za druge pa je malo frka prije nastupa. a na gažama je jedino frka kad se svira na razglas jer pjevač često zaboravlja tekst pa je to malo bad. a što se tiče aperitiva meni osobno pomaže, ali ne 1 nego malo više njih. odma izgubim tremu i tak mi je svejedno šta će bit
__________________
care, gdje su pare? |
|
#17
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#18
|
||||
|
||||
|
Quote:
Znači ne drma samo mene trema... To sam si i mislio, ali mi svejedno ne pomaže kako da je se riješim... E, da, trema se može javiti i u studiju. Baš smo jučer nešto snimali i ja zajedno s basom, bez metronoma tako da smo u pravilu cijelu pjesmu trebali savršeno obojica odsvirati u komadu. I tu je bila prisutna trema, al' na kraju je dobro ispalo, obojica smo dobro navježbali pa nismo morali (previše puta ) ponavljati...Uglavnom psihološka priprema je jako bitna, al' naravno treba i navježbati stvari... Mislim da nije baš dobra kombinacija samouvjereni tamburaš bez adekvatnog sviračkog umijeća, onda loše svira, al' nema tremu i misli da je naaaaaajbolji... Njemu je dobro, al' onima koji ga slušaju je koma... Iako nažalost dosta ljudi to ni ne skuži, recimo prije će raja "popušit" band koji skače, pleše i zajebava se (uz to loše svira i pjeva) nego band koji odlično svira i pazi na svaki ton, ali je ukočen i statičan na pozornici... To je sad opet tema TS-ovi "zabavljači" vs "umjetnici"... Uglavnom najbitnije je da TS nađe publiku koja od njih očekuje ono što oni pružaju i onda je to ok...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#19
|
||||
|
||||
|
Ista iskustva imam kao i Saky!
Najgore mi je kad moram solo izać i odsvirat npr. diplice pred punom dvoranom, trema me šora da je to strašno, a kad me počne trema hvatat počnem jače puhat, a kad na tradicijskim puhačkim instrumentima jače pušem mogu se zaštekt i kad sve to imam u glavi još jači val treme me udari!!! zato kad sam na basu, nema nikakve treme niti straha, možda one male da slučajno negdje ne zajebeš |
|
#20
|
||||
|
||||
|
tzv. kumulativna trema. situacija kad shvatiš da te pere trema, ustrtaš još jače, onda shvatiš da si još jače ustrtao, pa se još malo pogorša situacija i tako jedno 5-6 puta.
u ovakvim situacijama je trema opasna, razorna, ali i prilika da se shvati apsurdnost situacije i pokuša se stvar zaustaviti u prvom krugu te apsurdne i samogenerirajuće spirale.. koncentracija tu jako pomaže. mislim da je to jedini način borbe. razumom protiv treme. ne aperitivima.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
![]() |
|
|