Kako ruka tamburaša utječe na zvuk (i tamburu)?

[Blank...]

Priča je sljedeća

Ove Subote bili u Velikoj Pisanici. Pozdrav ako je netko bio!

Nakon službenog programa i večere, svirali ostatak večeri. Ja sam svoj prim dao drugome primašu iz KUD-a (koji je pravi tamburaš za razliku od mene), a ja svirao brač.

I na kraju večeri uzmem ja svoj prim i šokiram se koliko mi drugačije zvuči. Sve nešto zveči i bleči, tanko i treblasto.

Kako je to on na njega svojom rukom i svojom trzalicom djelovao da mu izmjeni zvuk? Da li se to dešavaju nekakvi mikropomaci žice na kobilici, ne pada mi ništa na pamet...

Odmah sam odsvirao par stvari da ga ponovno usviram "na svoju ruku".

Da li je takvo nešto moguće, ili mi se samo učinilo, ili sam lud...

[tamish]

Je li, da te pitam...ovaaajj, da niste posle večerinke uživali kakve travke vanevropskog porekla? Oće distorzija da trebluje od toga!

A sad malo ozbiljno...
temperatura prostorije (tj. njena nagla promena...tipa iz hladnog u toplo.. )može žešće da utiče na žice, pa samim tim i na boju tona. Ma ima milion stvari tu..

[Blank...]

Originally Posted by tamish

Je li, da te pitam...ovaaajj, da niste posle večerinke uživali kakve travke vanevropskog porekla? Oće distorzija da trebluje od toga!

Ma neee, ja sam totalno neporočan

temperatura prostorije (tj. njena nagla promena...tipa iz hladnog u toplo.. )može žešće da utiče na žice, pa samim tim i na boju tona.

Nije došlo do nagle promjene temperature.

Ma ima milion stvari tu..

Kreni, broj 1 si već napisao

[_maestro_]

ima u tome nešto.
tajnovito, misteriozno. bez zajebancije.
slične promjene na kvaliteti zvuka instrumenta primjećujem već dugo na mnogim kudovskim tamburama koje mijenjaju ruku koja ih svira kako se mijenjaju svirači u kudu.
moj načelni empirijski zaključak je da kod boljih svirača i sama tambura počne ljepše zvučati. i obrnut slučaj vrijedi, nažalost...
nemam nikakvih brojki ni formula da potkrijepim tu tvrdnju, to je samo moj dojam.

ovo nema veze s tamishovom tvrdnjom o promjeni vlage, temperature, ambijenta u kojem se svira.
i takve stvari sam primjećivao na svom osobnom instrumentu. i izgleda mi da je moja bocan kontra osjetljivija na te promjene od đuretićeve.

u svakom slučaju nekakva interakcija između svirača i instrumenta postoji.
na momente mi se učini kao da je tambura živo biće, pa reagira na svirača.

[tamish]

Te neke stvari su teško objašnjive. Npr, znam, kod dobro urađene tambure (mislim tu prvenstveno na glasnjaču & gredice), lepljenje je svedeno na nužni minimum, da bi vibracije bile što manje prigušene, daska i gredice "dilatiraju" ...rade...možda pritisak dodatni na glasnjaču dovede do neke promene...a možda se i Artur Klark, odnekud, pojavi sa svojim komentarom ove pojave...davno posečeno drvo završava sa vegetativnim životom svojim, al nastavlja da diše, prima & otpušta vlagu, pa ako hoćete i "interreaguje" sa sviračem!
Mistery!

[Blank...]

Originally Posted by _maestro_

moj načelni empirijski zaključak je da kod boljih svirača i sama tambura počne ljepše zvučati. i obrnut slučaj vrijedi, nažalost...

Hmmm... Ovaj primaš svira bolje od mene, ali meni prim definitivno gore zvuči kad ga uzmem poslije njega

na momente mi se učini kao da je tambura živo biće, pa reagira na svirača.

Drago mi je, znači da moja mene voli, možda zato što sam i ja malo zaljubljen u nju

Originally Posted by tamish

Npr, znam, kod dobro urađene tambure (mislim tu prvenstveno na glasnjaču & gredice), lepljenje je svedeno na nužni minimum, da bi vibracije bile što manje prigušene, daska i gredice "dilatiraju" ...rade...možda pritisak dodatni na glasnjaču dovede do neke promene...

E vidiš na ovo sam prvo pomislio!!
Ali me moje neznanje konstrukcije tambure spriječilo da to napišem u prvom postu. Taj momak skroz drugačije drži desnu ruku, više prema sredini glasnjače, ja ju skoro uopće ne pritišćem. Meni je zglob ruke na rubu prima (kožici preko žica), a njemu je ruka bliže kobilici.
A to bi objasnilo i dodatno blečanje žica koje se javlja poslije njega, ako ploča malo utone.

[_maestro_]

Originally Posted by Blank...

Hmmm... Ovaj primaš svira bolje od mene, ali meni prim definitivno gore zvuči kad ga uzmem poslije njega

nisam se precizno izrazio.
radi se o načinu na koji netko svira instrument. tvrđe ili mekše, ima li "tešku" ruku ili je u stanju s desnom rukom postizati cijeli dijapazon izražajnosti kod sviranja.
ovi s boljom izražajnosti kod sviranja su obično i bolji svirači od onih manje "osjećajnih". sama tehnika i brzina su tu sekundarnog značenja

Originally Posted by Blank...

Drago mi je, znači da moja mene voli, možda zato što sam i ja malo zaljubljen u nju

e to ti ja govorim. i ja volim svoje tambure. i dobro mi zvuče, slušaju me, i ja njih i tako. bez obzira na majstora. a jedna je bila prilično maltretirana (zbog posla), pa se nekad znala naduriti.
ljubav je ključna riječ. kad držiš instrument sos osjećaji, to se čuje...
i moja kontra je znala drugačije zvučati kad bih je nekome posudio, pa se vrati k meni uvrijeđena.
ali voli kad ode do majstora, na servis. to joj paše...

dakle, mene zanima više taj "mistični" segment ponašanja instrumenta, dio koji se ne da objasniti fizikalnim parametrima (temperatura, vlažnost, tlak...)
i tu nečega ima. bez obzira na sf i artura klarka.

baš mi pade na pamet ona tema o fiber glas tamburama. ne znam kako bi ti instrumenti reagirali na pažnju i ljubav.
kod svog sitesajzera nisam primjetio nikakve reakcije. frigidan je totalno.

[Blank...]

Originally Posted by _maestro_

i moja kontra je znala drugačije zvučati kad bih je nekome posudio, pa se vrati k meni uvrijeđena.

Znači, lud nisam. Možda i jesam ali promjena zvuka nije bila samo u mojoj glavi, za razliku od nekih glasova koje drugi tvrde da ne čuju

baš mi pade na pamet ona tema o fiber glas tamburama. ne znam kako bi ti instrumenti reagirali na pažnju i ljubav.
kod svog sitesajzera nisam primjetio nikakve reakcije. frigidan je totalno.

Možda ne stišćeš prave gumbe

[nido]

evoga , obzirom da trenutno sigurno visoko kotiram u kategoriji provedenih radnih sati uz tamburu,probati ću dopuniti ..

Ja osobno najžešće mogu primjetiti ove promjene koje su usko vezane uz mikroklimatske uvjete.
Dakle, pratnja, vadiš tamburu iz kofera, kofer ostaje u autu, sada je npr. zima, pa uđete u taj već tamo neki stan, zaparen, hrpa ljudi, vruće jeli .. to je sve jasno
Poslije naravno , taman kad su se instrumenti odšokirali, opet svi van, inače ja puno značenja pridajem naštimanosti, pa ću reći da sam i posebno osjetljiv, nije prošlo dvije sekunde ponovo na hladnoći , instrumenti svi odoše u k..
To se zna i tu nema puno popravka.
Nerijetko štimam sve tambure između setova, jedino pero neda dirati po basu, on ima neke posebne teorije.

Vidite , svi mi imamo neke svoje posebne teorije i po ovim drugim pitanjima.
U muzičkim preporukama ivanaZu , imate isto Milenkovićev interwiev , gdje on isto ako hoćete, koristi frazu dobar/loš instrument u dobrim/ lošim rukama.
...još kad dođe u ruke prave dobre su i babe stare..
I šta ja znam šta sve još..
Ima nešto u tome, međutoa, to sumnjam da se može osjetiti u našim koncertnim uvjetima..

ima tu nešto drugo..
To je subjektivan doživljaj svakog pojedinca na tu hrpetinu frekvencija kojima su najćešče dugotrajno izložene sviračke uši.
Da budem plastičan, zbog toga nerijetki gase radio u autu kada se vraćaju s gaže, zbog toga se govori među sviračima da nakon više od četiri dana svirke u tjednu počinju "boljeti" uši. Naravno, ne misli se doslovno, misli se na svu onu popratnu hrpicu nuspojava kao razne razdražljivosti , nervoze isl.

Meni se recimo to zna dešavati i s instrumentima, mojim dakako.
Zato sam i nabavio dve tambure koje svojim voznim karakteristikama mogu zauzeti visoke startne pozicije, dobro ležati na cesti itd.

Već sam pisao o njima,na tamburice moja čini mi se.
Prvi moj brač, Kudlik, poprilično je poznata tambura među tamburašima, na njemu sam to prvo ustanovio..
Dali je to do tupih žica, obzirom da puno sviramo , brzo se i žice tupe.
Dali je do neznam čega već..
Dolazi se do istog, zna se da je instrument u redu a meni u mojim ušima ide na živce. Riješenje? Svaki ozbiljan svirač mora imati dvije profi tambure s kojima radi. Dakle, jasan sam , basprimaš mora imati 2 basprima . kontraš dvije kontre.. Oće mi basisti sad j.. ?
Basisti taj problem mogu riješavati, uletavanjem, kratkoročnim mjenjanjem, neznam već.
Moj je konkretan problem, da unatoč tome što ih imam dva, nemogu do oba istovremeno. Uvijek jedan visi kod majstora. Jebiga, ide na bolje, treba biti strpljiv.
Zaključak moje priče je da se "mijenjaju" naši instrumentići u ušima ( bubnjići, nakovnji i sstremeni) i prilike na putu do mozga i u samom mozgu puno intenzivnije nego naši instrumenti koje držimo u rukama.
eto

[_maestro_]

Originally Posted by nido

...
Da budem plastičan, zbog toga nerijetki gase radio u autu kada se vraćaju s gaže, zbog toga se govori među sviračima da nakon više od četiri dana svirke u tjednu počinju "boljeti" uši. Naravno, ne misli se doslovno, misli se na svu onu popratnu hrpicu nuspojava kao razne razdražljivosti , nervoze isl.

zbog toga i nemam odgovor na temu koju muziku osim tamburaške slušate.
ne volem da sam sebe malteretiram slušanjem.
zbog toga treba izbjegavati stalne i dugotrajne svirke. (vježbanje se tu ne računa).
ljudski mozak je čudna i nedokučiva aparatura. čak niti spominjani artur klark u svojim romanima nije niti tražio niti davao objašnjenja za neke stvari koje se tiču mozga.
i mislim da tu negdje leži odgovor na blankovo pitanje.

Svaki ozbiljan svirač mora imati dvije profi tambure s kojima radi. Dakle, jasan sam , basprimaš mora imati 2 basprima . kontraš dvije kontre.. Oće mi basisti sad j.. ?

istina... ako zbog ničeg drugog, onda barem zbog toga što možeš jednu tamburu dati na popravak... i nastaviti raditi svoj posao.

[Petko]

Originally Posted by Blank...

P
... ja svirao brač.
I na kraju večeri uzmem ja svoj prim...
Odmah sam odsvirao par stvari da ga ponovno usviram "na svoju ruku".

Ovo više sliči na to da si ruku usvirao na prim, a na prim na ruku. Uzmi čelo na pola sata pa uzmi prim ili basprim. Teško je odmah "promijenit" ruku.

Originally Posted by nido

To je subjektivan doživljaj svakog pojedinca na tu hrpetinu frekvencija kojima su najćešče dugotrajno izložene sviračke uši.

Zaključak moje priče je da se "mijenjaju" naši instrumentići u ušima ( bubnjići, nakovnji i sstremeni) i prilike na putu do mozga i u samom mozgu puno intenzivnije nego naši instrumenti koje držimo u rukama.
eto

Čuo sam od jednog studijskog ton majstora nešto u stilu da nakon nekoliko sati miksanja uho (odnosno bubnjić ili već koji dio) "otupi" i da više ne čuješ visoke tonove odnosno da se hoće dogoditi da ih nafrlje na miksu preko mjere.

[matija_vg]

Jednom prilikom sam sviro jednu svirku a štim kolega na basprimu mi je bio Damir Miškulin Nos, ja sam baš u to vrjeme kupio Bocana kojeg i dan danas imam i pod pauzom je on malo uzeo tog dotičnog Bocana i malo ga probo i iz njega je izvukao takav ton ja sam ostao zapanjen S ovim sam samo htio potvrdit ovu priču o tom da dobra tambura kod lošeg svirača "propada" isto kako se loša kod dobrog sviraća "uzdiže"........baš kak maestro veli da obično bolji sviraći a automatski tim i bolji tehničari mogu izvuć bolji ton......a mislim da i sam svirac mora proć nekakvo vrjeme da se "sjedini" s istrumentom i da vidi di ga može kak svirat i di će on biti najzadovoljniji sa samim instrumentom, uglavnom da mu instrument legne!!!

A ovo jel se tambure ljute na nas i jel same nekad bolje zvuče jer su dobre volje, stvarno neznam

[_maestro_]

Originally Posted by matija_vg

A ovo jel se tambure ljute na nas i jel same nekad bolje zvuče jer su dobre volje, stvarno neznam

matija, ne treba uvijek biti 100% prizemljen i stvari objašnjavati pomoću fiziikalnih (mjerljivih i dokazivih) zakona.
nismo znanstvenici. smijemo koristiti i alegorije, metafore ter ina izražajna sredstva.
ne postoji niti mali princ koji skakuće s planete na planetu, ali je lijepa i poučna priča.

[lički drvosječa]

Originally Posted by Petko

Ovo više sliči na to da si ruku usvirao na prim, a na prim na ruku. Uzmi čelo na pola sata pa uzmi prim ili basprim. Teško je odmah "promijenit" ruku.



Čuo sam od jednog studijskog ton majstora nešto u stilu da nakon nekoliko sati miksanja uho (odnosno bubnjić ili već koji dio) "otupi" i da više ne čuješ visoke tonove odnosno da se hoće dogoditi da ih nafrlje na miksu preko mjere.

Ozbiljan tonac nikad ne miksa nekoliko sati i nikad sve u isti dan.Rezultat je uvijek"pogrešan"mix!
To se ne dešava samo u visokom nego se još značajnije greške dešavaju u bas području.

[klas]

ja mislio da sam ja jedini kad pomislim da mi tabura mijenja ton,odnosno da mi drugačije nekada zvuči....kad ono vidi koliko vas je...

ja sam neko vrijeme svirao kontru pogrešno, mislim pogrešno, nisam svirao iz zgloba nego sam mlatio cijelom rukom do lakta....i kada sam napokon to ispravio..postao sam zadovoljan i tonom koji na tamburi dobijem...ne bude više onako grub...nego mekši i akord se bolje čuje....al ima se tu još za doradit tehniku....

i ono što kažete da ako se svira više dana zaredom....ajme nekad mi svi iz benda idu na živce i sve mi odvratno zvuči i dosta mi ih je.... ,a kad ne sviramo 5 dana onda jedva dočekam probu ili sviru...jer ipak s dečkima iz benda mi je uvijek najbolje i atmosfera je nekako najbolja

[tamish]

...bitno da si zapamtio pravilnu poziciju, da je i ti možeš demonstrirati klincima i naučiti ih!

...ja sam učio da desnu ruku držim zatvorenu, tako što sam paricu u njoj držao, novčić! Pomoglo je...

[zOnZi]

Interesantno je to s tonom...Meni se nekad zna desit da se ustanem iz kreveta sav strgan i polomljen nesposoban za vatru naložit i onda uzmem tamburu, mislim se oću li moć uopće i svirat...Kad ono, sve zvuči...A nekad se dignem da mogu i ručak za desetero spremit i uzmem tamburu mislim si, e saaad ću se izguštat...I onda krenem svirat, i ono fuj...Nit tona nit ništa...Užas...
Ako postoji nešto što čovjeku poboljšava i ton i tehniku, onda su to prije svega živi nastupi, mislim tu prije svega na koncerte...možda će ovo zvučat kao izmišljanje tople vode, ali ima također jedna zanimljiva stvar...Uzmeš si neki program i vježbaš ga, navježbaš ga do u detalje ali još neke sitnice nisu sjele, negdje nešto ne ide dobro, neki prijelaz ne leži sto posto...Stisneš malo muda i održiš koncert, bude tu i malo propadanja, pizdarija, al generalno gledano sve OK. I onda si daš dan-dva odmora, i nakon toga ponovno uzmeš tamburu u ruke, isti taj program, pa to je čovječe za popizdit kako sve lagano ide...

[Mislav]

Originally Posted by zOnZi

Uzmeš si neki program i vježbaš ga, navježbaš ga do u detalje ali još neke sitnice nisu sjele, negdje nešto ne ide dobro, neki prijelaz ne leži sto posto...Stisneš malo muda i održiš koncert, bude tu i malo propadanja, pizdarija, al generalno gledano sve OK. I onda si daš dan-dva odmora, i nakon toga ponovno uzmeš tamburu u ruke, isti taj program, pa to je čovječe za popizdit kako sve lagano ide...

Istina ali ja sam misljenja da je to radi grca iliti treme koje vise nema jer je ono za sto si radio proslo i ne razmisljas vise negdje duboko u sebi kako ce to zvucati i dali ce se pogrijesiti nego si sviris za osobni gust

[zOnZi]

Originally Posted by Mislav

Istina ali ja sam misljenja da je to radi grca iliti treme koje vise nema jer je ono za sto si radio proslo i ne razmisljas vise negdje duboko u sebi kako ce to zvucati i dali ce se pogrijesiti nego si sviris za osobni gust

Točno, ali što je to ta trema donijela ili odnijela sa sobom to je ono što je meni interesantno...Što se to dogodilo u roku od 24-48 sati da si u stanju sva ona zafrknuta mjesta odsvirat, mjesta na kojima si gubio sate i sate, da ne kažem mjesece vježbajući i onda ti samo odjednom sjednu malterne preko noći...Ovo si dobro rekao, duboko u sebi...Svijest, podsvijest, nadsvijest, glava, sve je to nekako povezano da ni mi sami ne znamo kako...ovdje je na početku bilo govora o tome kako neka druga osoba može na neki način promjeniti ton instrumentu...barem na neko vrijeme. Frekvencija...Nitko od nas nije na istoj frekvenciji, možda je fora u tome da kad netko uzme tuđu tamburu u ruke promjeni frekvenciju i samom instrumentu...al ga seeereeeeem, to ti je tako kad počnem bulaznit i razmišljat u ovo doba noći.........

[Mislav]

Originally Posted by zOnZi

Točno, ali što je to ta trema donijela ili odnijela sa sobom to je ono što je meni interesantno...Što se to dogodilo u roku od 24-48 sati da si u stanju sva ona zafrknuta mjesta odsvirat, mjesta na kojima si gubio sate i sate, da ne kažem mjesece vježbajući i onda ti samo odjednom sjednu malterne preko noći...Ovo si dobro rekao, duboko u sebi...Svijest, podsvijest, nadsvijest, glava, sve je to nekako povezano da ni mi sami ne znamo kako...ovdje je na početku bilo govora o tome kako neka druga osoba može na neki način promjeniti ton instrumentu...barem na neko vrijeme. Frekvencija...Nitko od nas nije na istoj frekvenciji, možda je fora u tome da kad netko uzme tuđu tamburu u ruke promjeni frekvenciju i samom instrumentu...al ga seeereeeeem, to ti je tako kad počnem bulaznit i razmišljat u ovo doba noći.........

Malo je OT ali sto se treme tice to je svugdje ne samo u tamburanju. Nedavno je nasa repka igrala protiv Engleske nisu imali "imperativ pobjede" pa su igrali s gustom odnosno kako mi to volimo reci "za dusu". Tisucu puta nam se to dogodilo u svakodnevnom zivotu, kad ti je nesto jako bitno htio ne htio ti to radis pod stresom i onda nisi sposoban pokazati sve svoje mogucnosti, a kad taj pritisak nestane onda je sve lakse.
Doduse nikad nisam vidio taj fenomen da nakon nekog tambura zvuci drugacije iz jednostavnog razloga sto nikad nisam nikome dao tamburu u ruke na vise od minute, a kamoli da mi je netko odnese negdje na gazu gdje nema mene ali takvo sto svaki put vidim, malo ce glupo zvucati, na svom autu kad mi ga netko drugi vozi. Nikad mi auto ne ide isto nakon nekog drugog, ili ide bolje ili losije ali treba jedno vrijeme dok ga ja ne "uvozim" ponovo po svom. Tako da vjerujem da je slicna situacija i sa tamburama, i ako se to samo nas veliki neiskoristeni mozak poigrava s nama nije mu neka fora.