![]() |
|
#1
|
||||
|
||||
|
Otvaram ovu temu potaknut pitanjem jednog profesora hrvatskog jezika. Naime, čovjek priča pravom slavonskom ikavicom i što bi se reklo "oteže" jelte. E sada pita on mene zašto ja tako ne pričam. Ja velim da nemam pojma. Dakle, kada čujete Zagorca možete ga skužiti dok kaže 5 riječi, Dalmatinca isto tako, Istrijana također....
Što je s nama Slavoncima? Zar se mi stidimo pričat ko naši stari ili?
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#2
|
||||
|
||||
|
izgleda da slavonci najlakše prilagođavaju svoj govor okolini.
to se dobro može primjetiti u zagrebu, gdje bi se slušajući govor ljudi dalo zaključiti da slavonaca skoro pa nema. a ima ih... skoro koliko i dalmatinaca.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#3
|
||||
|
||||
|
hm... o tome nisam razmišljao, ali po nekim primjerima čini se da ta teza itekako stoji. Ali kome su se onda Slavonci u Slavoniji prilagodili?
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#4
|
||||
|
||||
|
nisam ja tu tezu izmislio. čuo sam je davno u jednoj tv-raspravi i prihvatio je kao točnu, barem statistički, tj. na osnovu mog iskustva s ljudima koje poznam.
po toj tezi dalmatinci su nekako najtvrđi u držanju svog dijalekta. e, sad onaj koji je to iznio na tv-u cijelu stvar je tumačio različitim mentalitetom slavonaca i dalmoša, a metaforički ju je usporedio s širokom i mekom slavonskom zemljom nasuprot tvrdom kamenu dalmatinske zagore. osobno sam ipak više sklon mišljenju da to najviše ovisi od osobe same, posla kojim se bavi i njene okoline. recimo, kod ljudi koji rade u prosvjeti (nastavnika, učitelja) se rijetko čuje izraženi dijalektarni govor. kod profesija gdje je govor manje bitan za sam posao češće se čuje. tako imamo situaciju da je osoba A dalmatinac, ali se po govoru to nebi reklo. kod njegovog brata stvar je potpuno drugačija. 20 godina živi u zagrebu, a govori kao da je jučer došao... druga stvar bi mogla biti činjenica da je sam dijalekt kojim govore slavonci vokabularom bliži standardnom hrvatskom jeziku. ima manje posuđenica, ijekavski je, štokavski, pa se slavoncu lakše uklopiti u standard. dovoljno je da promijeni naglasak. ja recimo teško čujem razliku u govoru između slavonaca i ličana. skroz su mi slični. hehe, kad jezikoslovac hrvoje pročita ovo.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#5
|
|||
|
|||
|
....zanimljiva tema......ja mislim da slavonci općenito govore dosta "književno" naš jezik i nekako mi zvuči najčišće, a najslađe mi je kad čujem nekog iz sela Bošnjaka i također kad slušam naše "sremce", lale naše....a možda sam i subjektivan jer sam iz tog kraja......
|
|
#6
|
||||
|
||||
|
Ne bi se štel mešati...
Mogu samo par opservacija, ali molim da se to ne čita kao neko stručno mišljenje pošto su ipak češki i engleski jezik predmeti moje specijalizacije dok je hrvatski samo moj materinji jezik, a kajkavski moj materinji dijalekt. Prvo jedna osobna napomena, tj. pitanje a vezano za samoodređenje... Odnosno pitanje - tko/što sam ja...? Oba roditelja su mi čistokrvni Zagorci, koji su se u "teen" godinama preselili u Zagreb gdje su završili srednju školu, upoznali se, vjenčali, ja i buraz smo rođeni u Zagrebu ("roooođen u Zagrebu..."), kad sam imao 5 godina preselili smo se u Zaprešić gdje živim i sad (5 godina živio sam u Zagrebu, 21 godinu u Zaprešiću)... I sad je pitanje - kaj sam ja? U žilama teče zagorska krv, razumijem dijalekt iz kraja mojih roditelja, iako se njihov (mojih roditelja) govor prilično prilagodio zagrebačkom govoru, a i sam kad ne koristim stand.knjiž.jezik pričam tim nekim zagrebačkim žargonom (al' ne sad ful šatro spikom, ono kuiš, kao idemo anva, pušim vutra, boli me vugla )... Koja je bit svega ovoga... Aha, da sam malo izgubljen... Nit sam pravi Zagorec, nit sam pravi Zapreščan (Zagrepčan)... Iako se osjećam kao Zagorec, a Zaprešić doživljavam kao "svoj" grad...Možda je bitnije (vezano za regionalnu pripadnost) kako se čovjek osjeća, a ne kako govori.... A što se tiče prilagođavanja naglaska, odnosno gubitak regionalnog naglaska i prilagođavanje naglasku mjesta gdje čovjek živi... S jedne strane je to prirodno i normalno, a s druge strane možda neki ljudi namjerno (ili podsvjesno) ne žele promijeniti svoj naglasak i žele sačuvati svoj dijalekt. Tu opet dolazimo do pitanja hrvatskog mentaliteta - unaprijed isprika svim Dalmatincima zbog ove grube generalizacije, ovo je samo hipotetski primjer - dakle ukoliko Dalmatinac emigrira u Jameriku, on će dati sve od sebe da što bolje nauči engleski i sve žargonske riječi kako bi ga što prije mogao pričati bez naglaska tako da ne mogu baš svi odmah skužiti da je "stranger", ALI ako se taj isti Dalmatinac preseli u Zagreb on se neće previše truditi prilagoditi se govoru sredine, štoviše čak će s gađenjem i podsmijehom odbijati riječi poput upitno-odnosne zamjenice KAJ... I tako to... Po meni bi "normalno" bilo da svaki čovjek koji se nađe u takvoj situaciji gdje živi izvan svojeg rodnog kraja ima 3 "moda" govora... 1. svoj "originalni" dijalekt, 2. dijalekt/žargon kraja u kojem živi 3. i kao superstandard - književni jezik... Vidite kak Bandić priča po zagrebački... Milina ga je za čut!
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#7
|
|||
|
|||
|
.....hehe...ko kad ja kažem kaj.......
|
|
#8
|
|||
|
|||
|
pa ja sam oduvijek mislio da je slavonski naglasak onaj štokavski,neiskrivljeni.....
al ja bi reko da postoji šokački.....to se vidi već ako se ode 5 km od moga sela (gdje ljudi pričaju "normalno"),recimo u valpovštini gdje ljudi lepo divane..odnosno pričaju tim šokačkim naglaskom....to je onaj razvučeni ...ali mi je jedna stvar smiješna koju najčešće zamijećujem u svojoj obitelji....recimo moj stari kada je sa mnom ili nekim od prijatelja priča štokavski,ali čim se pojavi baka ili jedan od stričeva ili od te starije familije sa očeve strane on odmah istog trena prebacuje na kajkavski.....i ako smo u istoj prostoriji sa mnom priča štokavski,a sa njima kajkavski...... |
|
#9
|
||||
|
||||
Da, tako nekako...Quote:
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#10
|
||||
|
||||
|
Pribaj reći ptić sa tim ć
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#11
|
|||
|
|||
|
meni su najjači Zagorci iz okolice Bednje....ponekad mi se čini da ni sami sebe ne razumiju šta pričaju,a za taj bednjanski zagorski moraš imat i neke posebne vještine,jer kod izgovora riječi postoji velika šansa da ti se jezik polomi.....
...uzimam za primjer Kavalire iz Bednje..i njihove pjesme |
|
#12
|
||||
|
||||
|
bednjanski govor je endem. kao čovječja ribica ili velebitska degenija. postoji samo na uskom geografskom području. oni se razumiju međusobno, ali već valjda u susjednom selu imaju problema s razumijevanjem.
__________________
U meni trepti panonska duša i volim svojih didova svit |
|
#13
|
|||
|
|||
|
[quote=_maestro_;22780]bednjanski govor je endem. QUOTE]
....istina..... Mali riječnik 1. žetarka - kanta u koju se doji mlijeko 2. telejge - naprava kojom se uprežu krave za vuču kola 3. sfoura - rudo 4. outka - alat za čišćenje pluga 5. valerec - valjak za razvlačenje tijesta 6. vodir - posuda u kojoj se nose brus i voda za brušenje kose, srpa... 7. četrna - bunar 8. škeginj - mjesto za obradu poljoprivrednih plodova (vršidba pšenice, krunidba kukuruza itd.) 9. špampet - krevet 10. caute - odjeća 11. grejznca - septička jama 12. kredenc - kuhinjski ormarić 13. strejha - krov 14. laudn - dućan 15. jagjed - jablan 16. Ijukja - rupa 17. podškafjek - mali škaf koji se obično stavlja ispod preše 18. štumfe - čarape 19. vajnk - zavoj 20. šparaun - dugi dio trsa na kojem raste grožđe .......itd..... ....meni je to sve novo....ajd kredenc još i nekako..... |
|
#14
|
||||
|
||||
|
Kredenc, streha i vodir se kaže i kod mene. Ovo ostalo nikad čuo.
__________________
Kad se šolja rakije narolja onda šolja radi šta ga volja
|
|
#15
|
||||
|
||||
|
...kaj se tiče Zagoraca fakat smo posebni po naglascima, nekakvim stilovima, čak po različitom značenju istih riječi...
...ja sam se šokiral kad sam skužil da u Maču ne govorimo "Kaj" nego "Koj" a to sam shvatil kad sam došel u Sveti Križ Začretje gdje govore "Kej"... ![]() ...svašta... ...a mater mi Ercegovka (Mostarka)...
__________________
...i če mi je teško popevka zvoni.... |
|
#16
|
||||
|
||||
|
[quote=IvanZU;22803]Otkud si te zel?
__________________
...i če mi je teško popevka zvoni.... |
|
#17
|
||||
|
||||
|
Quote:
Taj e u kej zvuči nekak između a i e, a j je nekad nepostojan. Ak me kæj razmete? A moja mater Banjalučanka. |
|
#18
|
|||
|
|||
|
zagorci smo ljudi pravi kaj nam pak moreju...............
|
|
#19
|
||||
|
||||
|
Viš, viš, to nisam znal... Pa ja sam onda "čišći" Zagorec od vas dva...
Šala, šala... Ne puca mene previše ni nacionalizam, ni lokalpatriotizam... Sve u dobroj mjeri je ok, naravno.
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
#20
|
||||
|
||||
|
Quote:
__________________
Gň n'éirí ad bodhair libh - May the road rise to meet you. |
![]() |
|
|