|
Geneza 2: Izgradnja basprima
UVOD U TEMU
U ovoj temi ću pokušati objasniti nastanak jednog basprima na način lako razumljiv većem broju tamburaša koji isti instrument i sviraju, te se nadam da ću približiti cijeli taj proces na jedan nekompliciran i nemističan način populaciji svirača koja se osim što sviraju basprim (brač) zanima i za neke probleme oko izrade, materijala, zvuka, dimenzija i dr. Zbog čega ustvari potreba za pisanjem ove teme? Više je razloga tome. Neki od problema su sljedeći: - sve je teže i teže nabaviti kvalitetan instrument - nedostatak vremena, jednostavno, u utrci s vremenom gubimo desetke godina a i više, dok napokon u naše ruke ne dođe „odgovarajuća“ tambura - kad i znamo što tražimo, najčešće ne znamo prenjet graditelju instrumenta svoje zamisli i želje pa se oslanjamo na instrumente koji imaju ime, renome, brand, tradiciju i sl. Potrudit ću se da sve oko izgradnje i procesa, bude obogaćeno sa što više slika uz objašnjenja zašto baš tako i zašto baš to i to. Nešto slično Budinoj temi izgradnje berde, zato sam i nazvao temu geneza 2, ali uz jednu napomenu : tema će bit zaključana! A zašto? Upravo iz razloga što sam primjetio da kad se počne nešto ozbiljnije pisat, ili se zaspama, ili se čestita i pozdravlja, komentira itd. Ustvari iskoristit ću to svoje pravo moderatora da počnem i završim temu do kraja, „moja“ priča, a kad se tema završi i kad (barem kako planiram) cijeli proces bude objašnjen od piljenja drveta do „basprim u ruke“ tema će biti otključana kao i svaka druga. Kako materijali za ovu temu nisu unaprijed pripremljeni, molim za strpljenje oko uplouda novih sadržaja, te također već sad sugeriram da mi se jave oni koje nešto posebno u vezi ove teme zanima, kao i oni koji u toku procesa misle da nešto nije rečeno a možda bi trebalo. I još jedna dosta bitna stvar: pokušat ću što manje koristiti imena majstora (čak uopće ne) osim onih koji više nisu živi, kako bi izbjegao eventualne kritike za favoriziranje neke radnje, glazbalara i sl. Naravno, nije tajna da cijeli proces (od A do Ž) radi radionica Gilg, Zwirn Velimir i Toni. |
Basprim A
Pokušajmo se malo vratit na početku u neka druga vremena, kako bi malo rasvjetlili priču oko basprima. Nećemo sad utvđivat povjesne zapise, tragove, i pokušavati utvrditi kad se basprim kao takav pojavio na ovim prostorima nego ćemo se dotaknut imena legendarnih basprimaša koji su ostavili neizbrisiv trag kako u edukaciji tako i u zapisima, filozofiji, tamburaškom življenju. Te osobe jednostavno ne mogu preskočit.
1. Josim Familić 2. Evgenije Jovanović 3. Marko Benić 4. Cveta Sladić Mogao bi popis bit i duži i rado bi stavio još neka imena al ostat ću na spomenutoj četvorci izuzetnih tamburaša (dvojici preminulih i dvojici živućih legendi), neponovljivih u tamburaškoj povijesti. Evo i slika redom: http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/1josim.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/e...vanZU/2eno.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/e.../3ikamarko.jpghttp://i235.photobucket.com/albums/ee242/IvanZU/4ia.jpg Bez obzira da li znamo o kojim se osobama radi ili ne, pitanje se postavlja samo po sebi: Pa na kakve tambure su ti ljudi svirali? Vjerovatno bi na brzinu zaključili da su to slične tambure od istog majstora i ko zna šta. E pa, nisu. Redom bi bilo Party Gergely, Vidaković Marton, Jovan Torma, Stevan Beli. O prvoj dvojici graditelja instrumenata informacije cure na kapaljku a o drugoj dvojici se već dosta toga zna. Malo namjerno, a malo i ne, uzeo sam baš te majstore kao neki putokaz pri odabiru gradnje novog instrumenta i principa kako bi basprim trebo zvučat sa svim poželjnim karakteristikama koje imaju i te stare tambure. Vode se, vodit će se i vodile su se razne rasprave što je to najnaj kod basprima i to je neizbježno. Važno je da napravimo nekakav korak koji će nas približit zvuku dobrog instrumenta, i s kojim ćemo biti zadovoljni jer smo proizveli (izgradili) instrument koji nam se sviđa i koji ima bar neke poželjne tonske karakteristike i tih starih legendarnih majstora u svijetu gradnje tambura. Tu ću se zaustavit mada svaki od spomenutih graditelja i spomenutih basprimaša zaslužuje ako ne spomenik, onda bar djelić pažnje i poštovanja. Ako se negdje potkrao tipfeler u zapisu, također molim da se sugerira na vrijeme kako bi ispravio i takve greške. (npr. Janoš Bocan, -članak na netu o graditelju tambura iz Sente, naravno da je Bocan Lajoš). Što je još fer, korektno, a da ne dovedem i pretvorim ovu temu u sukob stavova, ukusa, i nametanja mišljenja drugima? Činjenica, da neću ulazit u diskusije kako je ovaj ili onaj glazbalar pravio tamburu, pa ovo je bolje ili nije, ili ovo je jedino ispravno itd. Koga bude zanimalo i sam će se vjerovatno uputit u istraživanje o spomenutim graditeljima, gradnji, povijesti, odnosno, ja ću biti zadovoljan ako poslje ove teme u nekom probudim bar malo više zanimacije za ovaj prekrasan instrument s kojim se družim već dosta godina. |
Materijal (drvo) za izgradnju basprima
Osnovna stvar od koje se sastoji svaka tambura su gornja ploča ili glasnjača i korpus ili tijelo tambure te vrat. Malo o svemu navedenom: Glasnjača – materijal smreka, rezonantna (e sad, postoji i cedar i drugi materijali, koji se doduše rjeđe koriste, ali nije nemoguće da i na njih naletimo), ja ću opisat samo smreku kao moj izbor materijala za gornju ploču a evo i zašto. Smreka ima jako lijepu, prirodnu i kompaktnu strukturu, odličnu provodljivost zvuka i najčešći je korišteni materijal općenito na akustičkim instrumentima. Ipak, naivno je vjerovati da baš svaka smreka daje zadovoljavajući zvuk i o tome postoje različita mišljenja i stavovi pa neću ići u dubioze koja je to smreka najpodatnija za instrument. Ona pitanja koja možemo postaviti i na koja će nam naš glazbalar i graditelj instrumenta uvijek rado odgovoriti su: -starost smreke koju koristi pri izradi, vrsta i porijeklo (da li je obična, omorika, samonikla, iz kojeg područja, da li je majstor išao po nju pa je donio u trupcima ili nabavio preko posrednika itd.). Znači bitno je da dobijemo potvrdu da je smreka suha (po mogućnosti prirodno sušena, a ako je moguće da je cijelo vrijeme sušena baš kod glazbalara, još bolje.) Najčešće nam glazbalar ponudi više tipova iste smreke na izbor tako da i vizualno možemo izabrati onu koja nam je ljepša. Najljepše izgleda tzv. smreka lještarka, ali je malo tko od glazbalara ima uopće. Smreka koja ima pravilne i uske godove a sušena je cca 10 -15 god. dobar je izbor. Ako je pri tome još cijepana (kalana) i tako sušena, još bolje. Korpus i vrat tambure - uvriježeno je mišljenje da je nepogrešiv materijal za tijelo i vrat tambure javor, po mogućnosti rebrasti. Pitanja koja nas zanimaju oko smreke vrijede uglavnom i za javor. Javor je zbog svojih zvučnih osobina već dugo na prijestolju kao materijal br. 1 u izradi, pogotovo gudačkih instrumenata, i s ovim materijalom ne možemo pogriješiti u smislu izbora za gradnju instrumenta. I tu postoji uvijek ono ali, i na tom ali ću sad malo zastat. Ima li tambura od rebrastog javora a da nisu dobre i ima li tambura od nekog drugog materijala a da su odlične? odgovor – ima!!! I iznenadili bi se koliko. E sad, kako vlada mišljenje da ako glazbalar napravi novi instrument od javora rebraša i on dobro zvuči, da od nekog drugog materijala to ne može/ne zna postić, i kako bi demistificirao priču oko jedinog i apsolutnog kralja javora rebraša, u mom slučaju, ovaj put, pri odabiru materijala za izradu novog instrumenta isključit ću javor kao materijal za korpus i vrat. Znači, uvodim i mali eksperiment kako bi pokušali doznat da li je presudno imati tamburu od javora rebraša ili nije, i na kraju, da li će novi instrument od nekog drugog materijala moć stat rame uz rame postojećim tamburama od rebrastog javora. |
Izbor materijala
Ne bi čovjek vjerovo, al tu ima posla koliko ti god treba. Najlakše je kad nazoveš telefonom, i kažeš majstore može to i to, može, hvala, doviđenja. Malo hrabriji odu sve to sami odabrat i eto prvog problema, nema šta nema: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090165.jpg Ništa, zasuči rukave i daj da vidim ovo pa daj da vidim ono i tako u krug. Konzultirajući se sa glazbalarom prošao sam neka pitanja i stavke oko izbora materijala za novi basprim. Razmišljanja su išla u različitim smjerovima tipa; koju smreku odabrati za novi brač,koji materijal za stranice, leđa, vrat. Kako sam isključio javor rebraš, normalno da samo prodiskutirali ostale materijale koji se nude i kojih stvarno ne nedostaje. Prijedlozi su bili od raznih vrsta egzotičnog drveta (rosewood, bubinga, ebanovina, teak, mahagonij itd.) do domaćih materijala ( uglavnom voćkarica šljive, trešnje, kruške, kajsije). Uključio sam i potragu putem interneta i stvarno na netu se nudi od igle do lokomotive AAA klase materijala, pogotovo egzotičnog drveta. Ali moram tu napomenuti da u moru te ponude samo jedan ili dva ponuđača su ostavili (bar vizualno) na mene dojam i da mi se taj materijal sviđa. No onda je nastao problem jer je ta vrsta materijala toliko rijetka da je čak i na nivou države zabranjena za izvoz. Svaka čast Brazilu i nek se naša država i šumari ugledaju na njih, al to se ne događa već godinama pa neće ni poslje ove rečenice pa to više neću ni spominjat. Iako je moj glazbalar vjerovao da ću mu priuštit zadovoljstvo gradnje i sa nekom egzotom, a nije mu nepoznata, jer radi s njom već godinama različite instrumente, gitare, mandoline itd. i stvarno ima široku ponudu raznih egzotulja, rekoh ja: ma ne. neću. isključujem i egzote! Idemo na naše domaće materijale. Točka. Odluka konačna. Dalje smo se skoncentrirali na smreku, da se slegnu razmišljanja oko egzotica, bit će mjesta i za njih u nekoj drugoj priči. Za sad, Jacaranda, auf Wiedersehen! Pošto imam odličnu smreku na sadašnjim bračevima na prvi mah mislio sam i na novi stavit ponovo istu takvu. Međutim, onda sam dobio na prijedlog smreku koja se prirodno suši kod mojih glazbalara, cijepana, 40 godina! Rekoh, moram doć to vidjet pa ću odlučit. Dođoh, vidjeh i ostadoh paf!! To je to. Smreka riješena. Vjeruje se da tako sušena smreka ima bolju provodljivost zvuka ali ja neću ulazit u to, nit je to predmet ove teme, sama starost i provjera na licu mjesta meni je više nego dovoljna. Sad se već polako prebacujem na izbor materijala za korpus i vrat. |
Drvo za korpus, stranice i vrat: ORAH
Eto, izbor je ovaj put pao na orah i izgleda da će se po prvi put moć rasvjetlit malo priča i oko ovog materijala za gradnju instrumenta. Zašto baš orah? Jednim dijelom upravo zato što ima jako puno skeptika prema ovom materijalu, a drugim dijelom što sam viđao odlične tambure od ovog drveta. Skeptici većnom predbacuju ovom materijalu da nije pogodan za tamburu, što zbog upijanja vlage, što zbog ulja koje sadrži u sebi, pa onda da je porozan, pa da je sklon uvijanju i sl. Međutim jako je malo skeptika sa iskustvom, uglavnom su to teorije a malo tko je i izgradio instrument od takvog materijala u praksi.Naravno, meni je misao vodilja da se sve te teorije mogu dokazati ali i pobiti. Smatram također da ne postoji univerzalno pravilo, netko je imao ovakva iskustva s dotičnim materijalom, netko onakva i ok, ja se koncentriram na ono za što sam se odlučio i gotovo. E sad koji će se to orah upotrijebiti u ovom slučaju. I tu sam tražio nešto posebno, znači mora imati to „nešto“ da kažemo: evo ga! Taj komad našeg drveta je ono što hoćemo! E nije ni to lako jer treba izabrati između raznih komada onaj baš naš, a komada ko u priči.
Ovako to izgleda: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2226.jpg Pa ti Mileni izabiri. Oko i prst su se zaustavili na jednom komadu i reče moj glazbalar: haaa a vidi ovo. Jaooo, tu je! (tako vam otprilike izgleda dijalog između dva opičenjaka i zaljubljenika u drvo). S tehničke strane ovaj naš (domaći) oras se ovako suši uskladišten između 20-25 god. Više nego dovoljno za novi instrument. Sljedi izvlačenje, piljenje, i priprema našeg komada za daljnji proces. To izgleda ovako: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2225.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2228.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2221.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2222.jpg Već se vidi sa zadnje slike da taj naš oras ima to „nešto“ pa sam od zadovoljstva počeo buncat kako stara poslovica kaže: dok su ljudi u kameno doba jeli žireve, bogovi su jeli orase! No, zasuči rukave i na delanje, slijedi priprema leđa i stranica. Naš eksperiment će tek na kraju bit za usporedbu sa drugim tamburama i drugačijim materijalima a do toga ima još puno posla! |
Savijanje stranica
Sad kad sam se odlučio za materijal, počinje polako izgradnja cijele tambure. Ovdje par riječi o stranicama.
Najbitnija stvar kod savijanja stranica koja mene zanima, je ta kako to moj glazbalar radi. Zašto? Često puta sam vidio da glazbalari, iako imaju adekvatan alat jednostavno spale drvo savijajući ga. Šta to znači? Pa to znači da i kad se drvo savije u željeni oblik ono jednostavno ima na sebi spaljene komade koji izgledaju tako kako izgledaju i meni se osobno to ne sviđa. Zašto mi se to ne sviđa, kad ionako po zavšetku gradnje se to uopće i ne vidi? Jednostavno, kako bi vama bilo da ste 24 sata na jakom suncu u potkošulji i gaćama i onda vam neko kaže: e stari oćeš deset minuta u solarij? Besplatno!? Uzmeš neki bacač plamena i zapališ, bez razmišljanja pametnog postavljača pitanja. Dakle, za mene je takvo tretiranje stranica jednostavno pre nasilno i pre silovito i kraj rasprave. Ipak sam odlučio da ću imati određenu dozu razumjevanja ako i moje stranice budu „spržene“, imajuć u vidu da glazbalar jako rijetko ako ne čak i prvi put savija stranice od oraha. Međutim, to je tako super odrađeno da samo mogu reć: Majstore častim savijačom od čeg oćeš i kad oćeš! U dvije, tri riječi postupak savijanja bi izgledao; stranice, pošto se izrežu i fino prebruse, pomoću grijača se savijaju u određenu formu te stavljaju u kalup. Sam proces ne može proć a da se stranice povremeno ne namoče u vodu kako bi se lakše savile na spomenutom grijaču. Evo nekoliko slika: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2211.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2212.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2213.jpg proces se provjerava povremenim prislanjanjem uz kalup na kojem su postavljeni tzv. panjevi: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2210.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2214.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2216.jpg pri kraju, stranice se lijepe na panjeve i učvrčćuju u kalupu: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2218.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2220.jpg u kalupu, stranice skupa sa panjevima izgledaju ovako: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090153.jpg I na kraju, ja zadovoljan, kako je savijanje prošlo, skoro pa da pomisliš da uopće nije bilo grijača i savijanja u cijelom tom postupku, nego se na neki misteriozan način sve to samo ukalupilo i pripasalo sa panjevima. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090154.jpg Hvala majstoru na brizi i pedantnošću u ovom dijelu procesa. Idemo dalje! Za sad bi to bilo to što se tiče materijala koji sam pripremio, slijede leđa, nadam se da ću drugi tjedan okačit i to a možda i za vikend. |
Leđa
Znači izabran je komad drveta koji će se koristiti za leđa, te izrezan u željenu formu (kao i stranice, koje ćemo koristiti u daljnjem radu). E sad, glazbalar već tu počinje „disati“ skupa sa materijalom. Ja to ne znam drugačije opisati, a vjerujte mi i teško je to opisati, ljudi, koji se bave drvetom to najbolje „kuže“. Vrlo mala sitnica može značiti i odustajanje od izabranog komada drveta, pa najčešće već u toj ranoj fazi glazbalar pređe preko drveta sa bajcom, ili sl. Bajcanje laički znači zaštitu, premaz preko drveta, močenje, itd. To je vrlo učinkovito jer nam drvo pokaže svoju strukturu.
Mala opaska koja mi je sad na pameti a i je, i nije vezana uz ovo. Stari majstori glazbalari su jako puno obraćali pažnju na sam materijal od kojeg grade instrument. Za one, koji žele malo uć u tu tematiku mogu preporučit film „Crvena violina“ koji dosta vjerno prikazuje, u nekim segmentima, taj odnos glazbalara i drveta. Znači za sve one koji misle da je npr. Stradivarius gradio violine od drveta iz svoje bašče il od smreke od prvog komšije nek se malo zamisle jel to moguće. Al ne, ljudi i dalje vjeruju da su gradili od materijala koji im je bio „pod rukom“ zato što je jednostavno on živio u nekoj tamo šta ti ja znam Cremoni, a tamo nema javora koji raste u planini, a nema ni Bosanca koji će mu donjet zrno čudnovatog graha da posadi u bašču, pa da preko noći izraste najbolja smreka i on prdne od sreće. Moš mislit.Još je naivnije vjerovat i pričat kako u 17. st. nije bilo mogućnosti da si ti graditelji nabave takav materijal. No da budem ozbiljan mi ustvari nismo ni svjesni, kako imamo odlične materijale na našem području i okolini koja nas okružuje. No tu bi opet ušao u raspravu; gdje je šta bolje i zašto, al nije predmet teme pa neću. Vraćam se na premazana leđa i moj slučaj. Evo teksture našeg orasa: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2204.jpg Izrezana, leđa se lijepe, ostavljaju neko vrijeme stegnuta, te se bruse i fino dorađuju: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2207.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2261.jpg Leđa u natur (prirodnoj boji) spremna za daljnju obradu: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090150.jpg Tu se sad obrađuju i gredice koje će se učvstiti na leđa kao i smreka s kojom pojačavamo središnji spoj samih leđa. Prije svega, ucrtava se položaj na kojem će se nalaziti poprečne grede. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2264.jpg Pojačavanje središnjeg spoja leđa sa smrekom: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2265.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2270.jpg Poprečne grede i pričvšćivanje za leđa: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2269.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2272.jpg Evo, nadam se da je ovih nekoliko slika dovoljno za opis kroz šta sve leđa prolaze, dok se ne zaljepe za korpus, i sam korpus, valja pripremiti i glasnjaču. Znači dijelovi koji se prvi sastavljaju su redom: stranice, leđa, glasnjača, vrat. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090163.jpg Opis stranica i leđa bi ovim bio gotov. Glasnjača i vrat slijede, a vidjet ću možda čak prije stavim spajanje korpusa i leđa. |
priprema korpusa
Stranice, savijene, zaljepljene za panjeve, nakon što se izvade iz kalupa spremne su za daljnju obradu. Kao što smo vidjeli na slikama, postoje 2 panja unutar stranica (materijal je također smreka). I sami panjevi su također bitni u cijeloj priči. Prednji, znači onaj na koji se spaja vrat, (kojeg ćemo se dotaknuti i kod opisa ugradnje vrata) fizički je veći, nego onaj koji se nalazi na donjem spoju stranica. Po slikama, koje su u postovima iznad vidi se odnos tih veličina gornjeg i donjeg panja. Za njih su zaljepljena leđa kao i glasnjača, pa je potrebno fino obraditi i površine (gornju i donju) samih panjeva. Nepravilno obrađeni panjevi mogu prouzročiti preveliko naprezanje materijala, pa nije tako rijedak slučaj da, a najčešće glasnjača, pukne točno do područja gdje završavaju panjevi u svojoj dužini. Znači i to je bitan trenutak kod pripreme korpusa prije nego što se zaljepe leđa i glasnjača. Ako izmjerite širinu stranica na svojoj tamburi (a vidi se i prostim okom) primjetit će te da nisu jednako široke u svim dijelovima (prednji dio, struk, i donji dio). Pojednostavljeno, tijelo tambure nema u svim predjelima jednaku dubinu. Znači kod pripreme korpusa, potrebno je uredit i pripremit površine stranica, kako bi se leđa i glasnjača što bolje pripasale na same stranice. Kad su stranice tako pripremljene, za njih se lijepi tzv. rubna lajsna.
Rubna lajsna se nalazi unutar korpusa, i na donjem dijelu stranica (leđa – i nju vidimo kad pogledamo unutra kroz rupu) i na gornjem dijelu stranica na kojem je zaljepljena glasnjača. Instrumenti kod kojih nema rubne lajsne, najčešće imaju duple stranice, znači zaljepljene jednu preko druge, s tim da je unutarnja stranica najčešće od mekšeg materijala (obično smreke). A negdje ćemo susresti da instrument ima i duple stranice i dodatno rubne lajsne. Što je još u ovom dijelu bitno, zanimljivo i sl.? Što pažljivije i točnije glazbalar obradi korpus prije nego je zalijepio leđa i glasnjaču, smanjuje mogućnost deformacije, pucanja, propadanja itd. U mom slučaju (a mislim da je tako i na svim novim serijama bračeva) rubna lajsna je zaljepljena na jedan zanimljiv način koji nisam još nigdje susreo, a proizašao je razgovarajuć i konzultirajuć se s glazbalarom. Naime, kod starih instrumenata gotovo u svim slučajevima rubna lajsna je u komadu, a dok je recimo na gitarama, kontrabasevim i sl. isjeckana poprečno na kockice/kvadratiće (te kockice nisu isječene do kraja nego su zarezane tako da se sama lajsna lakše savije i prati liniju stranica). Moram priznat da ja osobno kad vidim tako zaljepljene lajsne nisam baš presretan i malo mi to izgleda bez veze. Valjda zato što sam navikao na izgled tih starih lajsni u komadu i nikako nisam bio za to da mi se lajsna zaljepi tako da se te kockice vide. Onda mi je glazbalar predložio da će napravit lajsnu tako zarezanu ali će je zaljepit s druge strane pa se ti kvadratići neće ni vidjet. Toliko sam o tome razmišljao da sam našao bar 5 pozitivnih stvari kod tako zaljepljene lajsne pa mislim da je odlično rješenje i sviđa mi se! Ovako u par slika izgleda priprema korpusa i ljepljenja lajsni: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2297.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2298.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2299.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2300.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2302.jpg |
priprema korpusa 2
Imao sam upit o pojačanju spoja leđa smrekom, pa da još malo pojasnim. Prije nego zaljepimo gredice na leđa potrebno je pojačati središnji spoj leđa, pošto su sama leđa iz dva dijela. Često se mogu susresti i leđa iz jednoga dijela i takva leđa nemaju pojačanje po sredini, što je i logično. Kako bi si olakšali posao, povukli smo tri linije odnosno mjesta na kojima će se zaljepiti grede za leđa. I sad bi malo stručnije objašnjenje bilo (pojednostavljeno); kada se povuku poprečne crte preko leđa, lijepimo smreku po središnjem spoju leđa, ali tako da na mjestima gdje su povučene crte (koje označavaju položaj postavljanja gredica), je smreka isprekidana (prosječena). I ne lijepimo pojačanje do kraja, nego do mjesta na kojem završavaju panjevi. Na mjestima gdje je prosječena smreka dalje se pomoću dlijeta ili sl. odstranjuje komadić smreke za širinu samih greda. Jednostavno, grede su cijelom svojom dužinom zaljepljene za leđa, znači ne preko pojačanja spoja. Evo još jedne slike: http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/dalje0.jpg Dok smo sad još tu kod leđa, a na pameti mi je, sigurno je dosta vas čulo i za tzv. „popatošena leđa“, „dupla leđa“, „duplo dno“ i sl. Na starim tamburama može se to često sresti. Takva leđa imaju po cijeloj površini zaljepljenu smreku. Ima više razloga zašto je to tako, negdje je opravdano, negdje ne, negdje nepotrebno, negdje neizbježno. Ja osobno nisam ni za, ni protiv, imam dvije tambure, jedna ima tzv. patos, druga nema, nekom se više sviđa popatošena, nekom bez patosa, meni su odlične obadvije. Ipak, u ovom slučaju išao sam na opciju bez posmrekanih, popatošenih, leđa - pa nek ne zameri, pokojni majstor Moca, koji je prvi u Srbiju doneo tamburu sa duplo dno! :) U korpusu zaljepljene rubne lajsne izgledaju ovako: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2319.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2320.jpg kada su rubne lajsne pripremljene, izrezujemo na prednjem panju utor, na koji će se nasaditi vrat. Taj utor se naziva „lastin rep“, a utor odstranjen u panju u grubo izgleda ovako: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2321.jpg Utor se poslje još fino dorađuje i brusi, a važno je da se kutovi lastinog repa što bolje obrade kako bi vrat bio nasađen „bez lufta“, odnosno da vrat što bolje nasjedne u sam utor. Zaljepljene grede, fino se i pažljivo obrađuju u željeni oblik. Moram spomenuti da neki glazbalari ne koriste grede na leđima, jednostavno ih ne postavljaju (lijepe). To vjerovatno ima isto svojih prednosti, ali ja nisam do sada uspio porazgovarati ni s jednim glazbalarom na čijim sam tamburama to sreo, pa ja za te prednosti ne znam. Potrebno ili ne, ja osobno ipak više volim da su grede na leđima. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2326.jpg Pripremljena leđa, spremna su za ljepljenje na stranice. Krajevi gredica, odstranjeni su, a i rubna lajsna ima utore širine grede, na jednom i drugom kraju, kako bi sama leđa kompletno bila cijelom svojom površinom zaljepljena za stranice i rubnu lajsnu.Grede znači ne dodiruju ni lajsnu ni stranice (možda tu čuči mali odgovor, za leđa na kojima nema ni jedne grede, al ko zna, glazbalari koji tako grade instrument, sigurno znaju zašto). Tamburaši koji su imali privilegiju da im se leđa odljepe, a gredica ugleda svjetlo dana, probijajuć stranice, sigurno su vrištali od sreće. Ja se znam lijepo nasmijat kad to vidim. Leđa prije ljepljenja na korpus: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2327.jpg Zaljepljena, leđa se ostavljaju stegnuta u kalupu, vremenski onoliko dugo, koliko glazbalar smatra da je potrebno. Ne požurujte glazbalara!!! Ako kaže: ne može se još skidati, poštujte to! Znatiželja i požurivanje glazbalara u poslu, su dvije najopasnije stvari. Dobro, ako vam kaže nakon godinu dana, da još lijepi rubne lajsne onda znate da sigurno nešto nije u redu. leđa zaljepljena za korpus: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2330.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2331.jpg leđa nakon odstranjivanja stega: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2335.jpg Slijedi fina obrada, a glazbalar već tu provjerava spoj, konkavnost samih leđa i sl. Leđa su znači zaljepljena, bacamo se na glasnjaču pa na vrat. Nekako mi se čini da prebrzo objašnjavam cijelu priču, doduše kod glasnjače će biti puno više posla, tako da je možda i ovako ok. Trudim se biti „u korak“ sa stvarnim stanjem izgradnje, tako da ako se i pojavi (vremenski) malo veća rupa, bit će objašnjeno zašto. |
glasnjača
Prije nego što uopće počnemo obrađivati glasnjaču, valja napomenuti da smo korpus doveli do faze da je spreman za ljepljenje prednje ploče. Znači unutrašnjost je riješena, višak materijala je fino obrađen, stranice su poravnate i prebrušene, a rubna lajsna zaljepljena.
http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika2.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika3.jpg Receptura oko glasnjače, odnosno uvjeti koji mene zadovoljavaju su: -suha -uskih, pravilnih godova Znači, drvo mora biti dovoljno suho, da bi uopće razmišljali graditi instrument iz njega. Oko 40 god. se suši ova smreka koju sam izabrao i s tim dijelom sam izrazito zadovoljan. Prije se vjerovalo da su na starim instrumentima (u vrijeme kad su se pravili) i sami materijali stari, znači mislilo se da je prednja ploča starosti 70-80 god. Nove analize pokazuju da je starost materijala oko 20 god. a neki tvrde i manje. Na svu sreću imao sam priliku i „opipati“ materijal prije nego što će se postavljati na korpus i moram priznat da sam jako zadovoljan filingom pod prstima. Stvarno stanje je da će glasnjača biti zaljepljena za korpus u toku sljedećeg tjedna, znači sljedeći tjedan bi (ako sve bude u redu) mogle osvanuti slike kompletnog korpusa bez vrata. No, da malo pređemo i na opis glasnjače. Glasnjača (u ovom slučaju od smreke) igra važnu, a mnogi će se složit i najznačajniju stvar kod instrumenta. Naravno uvijek postoji izuzetak, ali bez dobre glasnjače nema dobrog zvuka. Samim tim što joj glazbalar mora posvetiti najviše vremena, obrađivanje glasnjače i traje dosta dugo. http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika4.jpg izbravši materijal, opcrtava se dio koji će se i koristiti, tu se vidi da je i kalana, odnosno cijepana te tako sušena http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika5.jpg godovi http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika6.jpg Smreka se spaja najčešće iz dva dijela. Prije nego što se dijelovi spoje potrebno je i njih prebrusiti, odnosno prirediti za ljepljenje http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2252.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika7.jpg Spojeni dijelovi izgledaju ovako http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika8.jpg Vidimo na zadnjoj slici da ovaj put postoje 3 spoja, jedan po sredini i dva pri krajevima obraza. Radi se o mom inzistiranju i maloj teoriji koja je vezana za čvrstoću pa sam malo zagnjavio glazbalara. Uglavnom, u funkciji čvrstoće! Sve kako sam opisivao spajanje leđa, vrijedi i za smreku. S tim da smo na leđima vidjeli 3 grede poprečne, što nije slučaj i sa glasnjačom. Općenito, i na glasnjaču su najčešće zaljepljene 3 grede, te pojačanje oko rupe. Neki bračevi imaju dvije grede + tzv. jaje, Neki bračevi imaju 3 grede + jaje itd. Nije tajna da su stari majstori često i prepravljali svoje instrumente, vadili grede, mjenjali položaj i sl. Tu vam svaki majstor ima svoju filozofiju i nemojte se prepasti kad vam stanu objašnjavati koliko greda i jajcof će dati najbolji zvuk i sl. Moj glazbalar ima svoju originalnu recepturu položaja gredica, jajceta itd. To je ok, i to ima manje više svaki suvremeni graditelj instrumenata. Opet bi sad tu ušao u raspravu, o tome treba li glasnjača imat jaje, gredu, dvije, tri, al ni to nije predmet teme pa neću o tome raspravljat. |
proces u slikama
glasnjača u stegama http://i235.photobucket.com/albums/e...anjesmreke.jpg glavni spoj http://i235.photobucket.com/albums/e...nZU/slika9.jpg ljepljenje gredica http://i235.photobucket.com/albums/e...jegredica2.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...njegredica.jpg Glazbalarus, uhvaćen na djelu! :) http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika10.jpg |
željice
Kako je svaki instrument priča za sebe, i da bi na neki način bio prepoznatljiv kao djelo određenog glazbalara, često možemo već na prvi pogled, prepoznati o kojem je graditelju instrumenta riječ. Npr. stare tambure Bocana Lajoša imaju ukrasne lajsne posložene u kockicama, štitnik oko rupe je karakterističnog oblika itd. Kako sam na nekim instrumentima imao jako lijepe ukrasne lajsne na rubovima glasnjače kao npr. ovu:
http://i235.photobucket.com/albums/e...nicatrupsy.jpg razgovarao sam sa glazbalarom da i tom dijelu gradnje damo malo pažnje. Znao sam da neće biti problem jer mi je i na dva sadašnja basprima radio unikat ukrasne lajsne. Da mu malo skratim vrijeme izrade predložio sam da kupim već gotovu ukrasnu lajsnu, a ima ih na netu kakvih hoćeš i koliko hoćeš. Ukrasne lajsne se rade od drveta i plastike. Kako nisam pristalica da išta plastično bude na instrumentu odbacio sam tu mogućnost. Tu smo se odmah složili! Našao sam na netu ukrasnu lajsnu kakvu bi htio i evo čuda; -ja ti neću tu lajsnu ugrađivat, reče glazbalarus! Mislio sam prvo da me z... al stvarno čovjek neće! Složit ću ti sam reče, kakvu god hoćeš al te uvozne ne dolaze u obzir, ne da su one loše, dapače krasne su, al ne kupuj! Ja slažem sam i amen! Ok rekoh, još i bolje! Tako da će u nekom nastavku a vezano i za taj dio priče o glasnjači, biti i koja fotka ukrasne lajsne i štitnika oko rupe. Moram priznat da sam se jako ugodno iznenadio ovom odlukom glazbalara. |
korpus
Faza do koje smo stigli s gradnjom (in real time) je sljedeća; glasnjača je napokon zaljepljena! A korpus napokon ima sve svoje pripadajuće dijelove.Prije nego što zaljepimo glasnjaču, unutrašnjost korpusa smo premazali, što zbog zaštite, a jednim dijelom i kako bi se razno raznim nametnicima spriječilo stanovanje u istom. http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/leabajc.jpg Tu je glazbalarus ostavio i pečat (naljepnicu), odnosno unikatan znak raspoznavanja svog djela, ovaj put čak i u smislu malo promjenjenog modela; prozvaše se basprim GILDA 3. Glazbalarus ima tu i neke serijske brojeve i slova i toliko mi je to komplicirano, da nisam ni htio upamtit zašto baš tako, pa mi je valjda i zato napiso na nalepku GILDA III. Haaaa, nešto kao Spejsšatl:), lansiranje, šta ja znam, uglavnom Đildano je spreman za prihvat lansirne ra...ovaj glasnjače. :) http://i235.photobucket.com/albums/e...U/leabajc2.jpg Malo šale, ali i o naljepnicama bi se dalo napisat koju pametnu. Jako je teško naći staru tamburu sa očuvanom naljepnicom u njoj. Najčešće ta „originalna“ naljepnica nestane prilikom nekog većeg zahvata na tamburi. Teško je proniknuti zašto su na nekim tamburama naljepnice odstranjene, kao što je teško uopće zamisliti zašto neke tambure imaju naljepnicu nekog majstora a po ničemu taj rad ne bi mogao biti njegov. Ovo ne znači da trebamo kupovati tambure isključivo sa naljepnicom u njima, naprotiv treba poslušati zvuk koji tambura proizvodi. Mala anegdota koja mi se desila neki dan (hvala tamišu na slici, a nadam se da se ni vlasnik neće ljutit, što uzimam baš ovu sliku za primjer, pošto ja bolje slike u arhivi nemam) i koja možda najpoštenije pokazuje popravak jednog basprima. http://i235.photobucket.com/albums/e...keopravka2.jpg Znači, bez obzira što je basprim prošao kroz ruke različitih majstora, nijedan nije uklonio naljepnicu prethodnog. I to dosta govori o veličini majstora, čija se imena vide pročitati. No da ne skrećem s teme, evo glasnjače zaljepljene za korpus http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2397.jpg Kad se stege odstrane, korpus je konačno dobio sve svoje dijelove i manje više priča oko korpusa je završena. Ono što ću pokušati još dokumentirati kroz fotke su štitnik oko rupe, ukrasne lajsne i te neke zanimljivije stvari oko korpusa i same glasnjače. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2398.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2399.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2400.jpg Na ovako pripremljenom korpusu dalje se odstranjuje višak materijala koji prelazi stranice. Sad je već period kad razmatram s glazbalarom neke detalje oko izgleda glave vrata, izboru hvataljke, izgledu finiša politure itd. |
Vrat
Malo da pređemo i problematiku oko vrata. Kako sam se ovaj put odlučio za orah (stranice i leđa), pomislio sam da bi bilo dobro da je i vrat od oraha, međutim javor rebraš je imao malu prednost, pogotovo u smislu čvstoće. Nekakav minus orahu i je bila ta pretpostavka da bi mogo poželjet zakoračit naprijed. Kako mi je glazbalarus izrezao komad oraha za potencijalni vrat, ipak se u tom trenutku činilo da odustajemo i prelazimo na javor. Malo sam si uzeo vremena na razmišljanje i nisam uopće bio pametan što napraviti dalje. Kako se već približavao trenutak biti ili ne biti, palo mi je na pamet; kad mi netko kaže: imam tamburu od javora – ja pretpostavljam da je cijela od javora, isto kao i kad kažu imam tamburu od kruške, trešnje i sl. (haaa, to se ne odnosi na glasnjaču, valjda smo toliko do sad naučili!) :)
Pa majku mu poljubim, biće oras i vrat i gotovo. :) Mojom tvrdoglavošću, glazbalarus je popustio i počeo smišljat opak plan vratolomne stabilnosti orasa. Bilo je raznih glazbalarskih rješenja (od ubacivanja nekog drugog drveta do nekih šipki koje se koriste na gitarama, a kako obožavam gitare, to sam odmah, s oduševljenjem, prihvatio) – šala :krez: Konzultirajući se i smišljajuć rješenje, složili smo se da bi najbolja varijanta bila vrat iz dva dijela. Tako će i biti. Dva komada oraha spojena po sredini, bez umetanja ikakvih dodatnih materijala i sl. Evo nekoliko slika: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2209.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2208.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090166.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/P6090167.jpg Znači iz ovako zaljepljenog komada drveta odstranit će se krajevi i počet obrada vrata u formu za pripasavanje na korpus. Sve orah i ja super cool zadovoljan! Ma ima da bude oras, sunce mu poljubim!:krez: |
vratolomija
Kad su se zaljepljeni dijelovi osušili, vrat kreće u avanturu upoznavanja sa strojevima koji će mu dati grubi izgled. To su mister Hobler & Banzek, dva pristojna gospodina mada vrlo opasna u svojoj naravi i vječito u poslu, pa ih je oko aparata zabilježilo u radnoj atmosferi i okružju...hehehe ko pjesnik neki sam posto :), no u ovom dijelu gradnje i nema nekih extra novosti, bitno je da se proces odvija u redu i da znamo do kud smo dogurali.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2409.jpg poslje ravnanja, pomoću šablone se opcrtava dio koji će se izrezati http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2410.jpg također, napravljena je i malo modificirana šablona izgleda same glave vrata http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2411.jpg opcrtavši linije, pristupa se rezanju http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2412.jpg Evo, vrat je u grubo pripremljen, kao i korpus http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2414.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2413.jpg Slijedi obrada vrata, nasađivanje, hvataljka.... |
Where are we now?
Na basprim je nasađen vrat, te smo ga malo pustili da odmara, uz pogled na smiraj dana, friški vazduh,lepotu i miris cveća.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika1-1.jpg Proces do ove faze izgledao bi ovako: prvo smo krenuli u obradu tzv. „lastinog repa“, kako bi omogućili spajanje sa korpusom. Na označena mjesta, Japanskom testerom iliti pilom marke panjo-sajo-nara, zarezali smo sa svake strane buduće granice spoja vrata i panja. Odredivši granice, dalje smo pod kutom odrezali viškove, također i sa jedne i sa druge strane.Na taj način smo ugrubo priredili naš rep, odnosno spoj koji se nasađuje u panj korpusa. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika2-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika3-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika4-1.jpg Iz već pripremnjene i nacrtane šablone glave samog vrata krećemo u njenu obradu što vrijedi i za „stražnji“ dio vrata. Tu nam je bitno da naglasimo kakva nam „debljina vrata“ odgovara da bi sam vrat što bolje ležao u lijevoj ruci. Često kad probamo neku tamburu, primjetimo da ima tanak ili debel vrat, uzak, širok itd. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika5-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika6-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika7-1.jpg |
Pripremljen vrat i spoj dalje ćemo „na suho“ znači bez ljepljena pažljivo malo po malo spajati u utor panja, kako bi spoj bio nasađen maksimalno precizno.Kad je spoj čvrst, bez lufta, pristupamo ljepljenju vrata za korpus.
http://i235.photobucket.com/albums/e.../slika10-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika8-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/slika9-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika11.jpg Kad smo vrat zaljepili, ostavljamo ga u društvu pendžera i cveća da se osuši :) http://i235.photobucket.com/albums/e...ZU/slika12.jpg Proces gotov! Vrat nasađen ko da je rasto skup sa panjem i sad imamo već dost dobru sliku samog vanjskog izgleda cijele tambure. Idemo dalje, koliko god mi se čini da ide to dosta brzo, bome posla ima još fijuuuu. |
Štitnik
Štitnik oko rupe (ili kako ga netko zove i furnir i sl.) spada u možda ne toliko važan dio glazbala u smislu zvuka, nego više kao dekoracija, zaštita daske od grebanja itd. Gotovo svaki glazbalar ima neki svoj oblik štitnika tako da on može poslužiti i kao znak raspoznavanja, prepoznatljivosti tambure, a u nekim slučajevima i kao potpis samog glazbalara. Ovo zadnje zapravo, u današnje vrijeme, nema nekog velikog smisla, jer svaki ozbiljniji glazbalar posjeduje svoju naljepnicu, ili žig, odnosno potpis nalazimo unutar instrumenta. Često glazbalari tupe i tupe kako je štitnik njihov znak raspoznavanja i ne žele promjeniti ili modificirati štitnik po želji naručitelja, jer eto, ko bi onda prepozno da je dotični radio glazbalo. Po mom mišljenju na takav stav glazbalara prema štitniku, najviše je utjecao nekako kroz vrijeme majstor Bocan, čije tambure imaju složit će se mnogi najprepoznatljiviji oblik štitnika.
Vratimo se našem slučaju. Dok sam u fazi razmišljanja oko izbora materijala za hvataljku, a najvjerovatnije će biti ebanovina kako stvari stoje, bacili smo se na posao oko štitnika. Što se tiče materijala ovaj put je to orah, jednostavno zato što se cijela priča i vrti oko oraha, pa je glazbalarus i predložio da bude orah. Što se tiče oblika tu sam predložio neke ideje, ali sam na kraju prepustio glazbalaru da napravi oblik koji se njemu najviše dopada. Znači bilo mi je bitno kako će štitnik izgledat, naravno da nije isti kao neki postojeći, ali jednostavno neki oblici mi se više sviđaju pa mi je glazbalarus smislio nešto u tom điru. Sad kad smo kod štitnika, valja napomenuti da danas postoje odlične folije koje se koriste kao zaštita od grebanja i lijepe se na dasku, a ne utječu na zvuk instrumenta. I sam koristim takvu foliju, tako da toplo preporučam. Izgrebana daska na tamburi trebala bi biti stvar prošlosti, al naravno ima i svirača koji se pale na izgreban instrument pa iskopaju dasku trzalicom, malte ne dok ne zavire unutra. Trebalo bi još riješiti i neke probleme oko grebanja od strane prislanjanja na mikrofon (razglas) i slično, al to ne spada u okvire teme pa da ne duljim. Kada nacrtamo šablonu našeg štitnika, isti i izrezujemo. Po sredini povučemo crtu zbog simetrije i ujedno opcrtamo područje na kojem se nalazi rupa. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2433.jpg Zatim izrezujemo i dio oko rupe, te lagano ucrtavamo (preslikavamo) na glasnjaču http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2435.jpg Slijedi priprema glasnjače http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2437.jpg Prislanjamo štitnik radi provjere, te na kraju isti i lijepimo na glasnjaču http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2440.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2441.jpg Operacija štitnik bi tim činom bila privedena kraju. :) |
rubovi
Kako su već dobrim dijelom GO, izrada malo stoji što mi trenutno i odgovara tako da se malo više konzultiram i bavim nekim pitanjima, hvataljke, menzure, laka i sl. Trenutno je stanje da su odstranjeni viškovi sa rubova stranica i stavljena je rubna lajsna na leđa kao i čep na kraju vrata. Kao što će se i vidjeti iz nekoliko slika taj čep je nastao odstranjivanjem spoja završetka leđa, koja su bila zaljepljena za vrat. Većina tambura nema taj čep, nego su leđa zaljepljena skroz i preko vrata, a gdje je završetak leđa odsječen a nema čepa, imamo najčešće jednu malu stepenicu ili prijelaz leđa-vrat.
Također, rijetko koja tambura ima i leđnu lajsnu, meni se to osobno jako sviđa, kako iz dekorativnih razloga tako i u smislu prevencije i zaštite od eventualnih čvong-čvong udaraca po rubovima leđa, ili sličnih turpijanja, recimo od strane zida kad instrument u pauzi odložimo u ćošak :). Hvataljka još nije gore, čak mislim ni u trenutku pisanja ovog teksta, ali najvjerovatniji su izgledi da će biti ebanovina. Razmišljanja koja su me malo odvlačila od ebana (a poznata je po svojoj hvaljenoj kvaliteti i izdržljivosti) je, činjenica da većina gudačkih instrumenta prvotno, ne samo da nisu zvučala kao danas nego skoro na nijednoj recimo staroj violini nije bio eban gore za griff. Sa pozitivne strane priče, eban možemo promatrati kao najbolji izbor materijala za hvataljku i zadnju točku evolucije i primjene tog drveta na glazbalima, a sa minus strane, činjenicu da danas postoji sve više nezadovoljnika tim materijalom i dosta glazbalara preferira povratak na staro, i druge materijale. Iz ove rečenice gore vidi se koliko bi daleko i široko mogla ići rasprava. Naravno tu su u igri gudački instrumenti prvenstveno. Eeeeee, tu je kvaka, osim drugačije napetosti vrata nego npr. kod violine, tambure imaju i još jedan element bitan u cijeloj priči –kote. Vrlo je vjerovatno da bi glazbalari kroz povijest sasvim brzo odustali od ebanovine da su trebali kotirati gudilice. No dok nismo još kod hvataljke evo nekoliko sličica pobrušenih rubova, čepa i pripreme za lajsnu... http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2445.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2444.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2450.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2457.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2458.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2460.jpg |
proces postavljanja leđne lajsne
Odstranili smo krajeve leđa za širinu buduće lajsne, po cijeloj površini. Uz ovako prikazan način moram reći da postoji i alternativni gdje se rubovi leđa ne usjecaju do kraja nego se ostavlja cca 1mm da leđa i dalje budu zaljepljena do kraja stranica. Ne preferiram takav način, meni se više sviđa ovako. Isti je postupak i sa rubnom lajsnom glasnjače.
slika rubova http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2466.jpg Na tako pripremljenje rubove (koje smo naravno i fino prebrusili) lijepimo leđnu lajsnu. U mom slučaju radi se o drvenoj lajsni (eban) a negdje sam već i objasnio da ne volim plastične. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2467.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2470.jpg Kada smo lajsnu zaljepili po cijeloj površini, zatežemo je sa špagom i ostavljamo da se suši. I tu postoji alternativni način vezanja sa gumom, al ovaj mi je nekako draži :) http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2471.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2472.jpg Poslje skidamo špagu, fino brusimo i dobivamo konačno izgled leđne lajsne http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2474.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2475.jpg |
Ukrasna lajsna na glasnjači (cifra)
Sklopivši sve dijelove tambure (korpus, glasnjaču i vrat), slijede poslovi koje u slobodnom prijevodu možemo okarakterizirati kao „puno posla, a malo se vidi“! Kao što je i sa leđnom lajsnom bio slučaj, i glasnjaču valja prirediti (rubove), odnosno mjesto za ukrasnu cifru. Proces u ovom slučaju ne ide brzo, jer se cijela cifra slaže ručno, malte ne kirurškim zahvatima (pincetom), umeće, lijepi, komadić po komadić. Alternativni način je, nabavka (kupovina) gotove lajsne (cifre), pa si skraćujemo vrijeme za onoliko, koliko nam je potrebno da novu napravimo. Tu bi ležala prednost, a nedostatak bi bio da smo ograničeni na postojeću ponudu, kakvu, manje-više imaju svi. Materijal koji ćemo koristiti (na ovoj tamburi) za rubnu cifru je: ebanovina, trešnja i javor. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2477.jpg |
Materijal se prvo reže (u štrafte), jedan na drugi slaže i lijepi
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2478.jpg Tako dobivamo zaljepljene štapiće od više dijelova http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2479.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2480.jpg |
Štapiće režemo u crvuljke, a udomaćen je naziv i rezanci, tarana i sl.! :rolleyes:
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2486.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2487.jpg |
Slijedi priprema rubova glasnjače, odnosno turtle roada.;)
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2489.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2492.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2493.jpg |
Pripremljene crvuljke držimo u kutiji, (obično zelenoj, da naglasimo važnost operacije, a zelena boja, poznato je, odmara oči, zato se i koristi u kirurgiji) :)
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2494.jpg Koliko god se činilo da će crvuljak sam odmigoljit u predviđen utor, isti odbija poslušnost, zahtjeva kraljevski tretman, pincetu, nerjetko pregled povećalom, strpljivost, brdo živaca itd.itd. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2496.jpg I tako u društvu Spydija Turtla, spajamo i lijepimo, crvuljke i rezance http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2497.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2498.jpg Ispunivši „celu stazu“, odnosno turtle road, gotovi smo tek sa četvrt posla, što znači da ima i nastavak... |
cifra nastavak
Kako se ukrasna lajsna na glasnjači radi iz više dijelova (unikat), svakako da je potrebno dosta vremena za njeno postavljanje. Tim više, što je potrebno prilikom ljepljenja jednog dijela sačekati da se isti i osuši da bi nastavili dalje. Iako se pola strane radi, a pola suši, zbog umetanja „crvića“, turtleovski napredujemo step by step.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2499.jpg Kada se ljepilo osuši vidimo first track http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2502.jpg Nije preporučljivo napuniti kutiju sa rezancima, jer onda stvarno mislimo da nikad nema kraja :) http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2503.jpg |
I tako polako lijepimo dio po dio
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2507.jpg i druga strana je ispunjena, pa se suši, a mi kao da smo na početku tek... http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2509.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2535.jpg Znači, uzmemo destak komada, umećemo,a kutiju sakrijemo pa urličemo; daj još, oćel više ti rezančići, ajmo ajmo...:krez: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2504.jpg |
Evo ovaj dio lajsne (2 dijela) su zaljepljena, aaaaaaliiii....to be continued.....
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2531.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2533.jpg U ovom trenutku, dogovorili smo se da će hvataljka (griff) biti od ebanovine, iz komada planjke koju je glazbalar osvojio na natjecanju: „ako podigneš, nosi!“. Kaže da je vježbao jako dugo za taj pothvat. Ja mu vjerujem, pošto ja istu, nisam uspio odnjet kući.... Znači „teška“ odluka je donesena! Naravno, ta odluka povlači i pitanje menzure, a po izračunu i uzimanju svih parametara, ipak ću ići na optimalno dužu ali ukupno kraću menzuru nego do sad, razlika je cca 5mm. A to opet povlači pitanje položaja mašinica (kut najviše), a pošto se ne radi o puno stupnjeva, postavit će se mašina s prednje strane (trad.) što bi trebalo to kompenzirat, itd. al tehničke stvari ćemo ostavit za neku knjigu....ako nekog posebno zanimaju teh. specifikacije, debljine (u dlaku) i sl. može mi se javit na pm, a zbog nepristranosti, ja ovdje to neću iznositi, kao ni do sad. Cijeli proces više nema nekih ključnih sklapanja, rezanja itd. finalni proizvod se očekuje krajem kolovoza ili do sredine rujna. Od uplouda ću postaviti završetak lajsne, rupu i ukras (prsten) na štitniku, griff, mašinica...razmišljam da li da proces lakiranja isto postavim ili ne. Mislim da bi bilo zgodno napravit posebnu, odvojenu priču o lakiranju, tako da bude na jednom mjestu prikazana i dokumentirana. Postupak lakiranja na ovoj tamburi, naravno da će ukratko (valjd se neću raspisat) :),biti i ovdje prikazan. |
Završena su dva dijela cifre,pobrušena, odnosno, pripemljeno je sve za umetnuti i treći dio http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2536.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2540.jpg |
Opet polako lijepimo skroz okolo glasnjače, te s trakom i lajsnom učvšćujemo tarančiće
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2543.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2544.jpg |
Kada skinemo traku, cifra već liči na projektiranu zamisao, još nije gotovo, al dooobar dio posla je napravljen http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2547.jpg Malo da pojasnim jednu stvar do ovog dijela slaganja i pravljenja cifre. Znači ništa se nije savijalo „iz komada“, pomoću grijača ili sl. Svaki dijelić je ručno umetnut, zato to traje i traje. Kod plastike ili drvenih lajsni iz komada, dovoljno je samo prislanjati i lijepiti, sa povremenim (ako je potrebno), grijanjem i u slučaju drvene lajsne močenjem. No u većini slučajeva koristi se mekše drvo za ukrasne rubove, pa je dovoljno samo prislanjati i odmah lijepiti. Također smo odlučili da će se na cijelu tamburu nanositi šelak. Danas je šelak skoro skroz potisnut od modernih lakova i zaštita za drvo. I tu su mišljenja podjeljena što je bolje i kao je bolje. Današnji majstori rijetko koriste šelak, jer se pokazalo da su i ostali lakovi odlični, daju potrebnu zaštitu drvetu a ne zatvaraju ton. E da, to je ustvari (barem bi trebala) biti odlučujuća stvar pri izboru laka. Zaštititi instrument na način da se ton „ne zatvori“. Druga prednost modernih lakova, a vjerovatno i odlučujuća kod izbora glazbalara, je što moderni lakovi zahtjevaju manje vremena za sušenje i brže dođemo do finalnog proizvoda. Nanošenje šelaka, s druge strane, zahtjeva puno vremena, više sušenja, odnosno, do finalnog izgleda imamo više faza i više nanošenja sloj po sloj, da bi dobili kompaktnost, dubinu i sjaj. Kako god bilo, opet mi je glazbalarus izašao u susret; ma bit će šelak sunce mu njegovo orangeovo! :) |
cifra the end
Stigli smo do završetka ukrasne lajsne na glasnjači. Ispunivši sve do kraja sa rezančićima ostao nam je samo završni rub. Znači, do završnog postavljanja lajsna izgleda ovako
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2548.jpg Zatim se lijepi sami rub. U ovom sličaju rub nam je od ebanovine + javor, da odvojimo vizualno rub od postavljenih ukrasa. Zaljepivši ga, isti i učvršćujemo pomoću špage, da ne bi „uteko“ :krez: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2561.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2563.jpg Na ovoj slici iznad, se vidi da nema ukrasne lajsne na kraju. To je zbog toga što će se tu ugradit kost, preko koje će prelazit žice. U slučaju da su popunjeni rubovi do kraja, najčešće se onda preko stavlja komad lima, koji ima funkciju zaštite, odnosno, spriječavanja urezivanja žica u glasnjaču. U ovom slučaju, tu funkciju će odrađivat kost a ne lim. Kad se sve osušilo, skidamo špagu i evo kako izgleda cijela cifrulja http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2568.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2573.jpg |
Također, odmah se pomoću mini-okolorupnog-cuttera :), bacamo na pripremu i ukrasnog prstena oko rupe. Postupak postavljanja je isti, samo što će nam trebat manje vremena za postavljanje, logično, jer nemamo kilometarsku stazu za ispuniti, kao kod ruba glasnjače
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2575.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2578.jpg Znači, slijedi sličan (isti) dio ukrašavanja kao i rubovi glasnjače, kojeg ćemo dokumentirati vjerovatno sa griffom (hvataljkom), jer je to sljedeća faza. Dovde, super sam zadovoljan izgledom lajsne, punooooo mi je ljepša nego ona koju sam mislio naručit, a i u finišu (kad se nanese šelak), mislim da će još više doći do izražaja. http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2579.jpg ...evo, baš sad nagovaram glazbalarusa da se primi rupe...:krez:;) |
Započela je i epizoda sa rupom :)...(ukrasna okolo-rupna šara :krez:), je ista kao i na rubovima glasnjače i postupak je isti, s tim da je bilo potrebno napraviti i dodatni prsten kako bi crvuljci bili stegnuti nakon što se zaljepe.
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2585.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2586.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2587.jpg ova zadnja slika je i real time stanje, znači još se ljepilo nije osušilo a vidi se kako dodatni prsten podupire rezance. Inače, odnosno najčešće, odmah po postavljanju štitnika, furnira, otvara se i rupa, ali to nije ovdje slučaj iz razloga što bi bilo još kompliciranije postavljati ovako rađenu ukrasnu lajsnu (okolo-rupni prsten :)) ). Na većini tambura nema ovog dodatka, nego je zaljepljena lajsnica oko samog otvora rupe (npr. bijela plastika oko rupe na tamburama majstora Bocana). Također, često nema ni tog ukrasnog ruba (ili plastike) oko rupe, znači oko rupe je samo štitnik, ili furnir. Vidi se koliko ovakvi detalji uspore cijeli proces izrade. Da li je to potrebno ili ne, stvar je osobnog izbora. Obično su stari majstori ovakvim ili sličnim izradama i ukrasima označavali posebnost serije, materijala, narudžbe i sl. Moram ovdje napomenut i jednu činjenicu koju mi je i praksa potvrdila i da ne bi neko slučajno pomislio (a vjerujte ima i toga ohohooo), da su lijepo ukrašene stare tambure i bolje (tonski). Uvijek treba slušati isključivo kako instrument zvuči, a ne kako izgleda, a ako zvuči odlično i izgleda lepo ko lutka, eeeeee ondaaaaaa nastojte da zvuuuuučiiiii još bolje i bolje...:), to je ipak najbitnije... No idemo dalje, s obzirom na sadašnje stanje prije sredine rujna ne očekujem da će tambura i zasvirat, jer ubrzo slijedi i višetjedno (višeslojno) nanošenje šelaka, što isto samo po sebi zahtjeva vremena. Zbog moje Male nestrpljivosti, čak sam mislio preskočit tu priču oko šelaka, al eto opet je presudio šleper glazbalarusove volje.....a protiv toga, ne moš, ni da oš...:cool: |
završetak rupe i griff
kako su se dijelovi cijelog ukrasa osušili vrijeme je za otvaranje rupe, korak ispred u slici je prsten koji podupire ukrasnu cifru
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2637.jpg slijedi "otvaranje" http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2640.jpg vidimo da je ostavljen prostor oko rupe za širinu ukrasnog ruba http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2643.jpg slijedi naravno ljepljenje samog ruba http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2646.jpg |
Kad se ljepilo osuši, slijedi fino brušenje i završavanje
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2647.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2649.jpg Cijeli korpus je fino uređen i spreman za postavljenje griff-a (hvataljke) http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2650.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2652.jpg |
Prije ljepljenja griffa, potrebno je napraviti utor u donjem dijelu vrata i panja, na koji će se zaljepiti hvataljka iz razloga što u ovom slučaju sama hvataljka prelazi svojom dužinom panj i nastavlja se "u glasnjaču"
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2653.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2654.jpg Slijedi ljepljenje griffa i to bi bilo to. U ovom slučaju također griff malo "ulazi" i u štitnik, namjerno jer sam tako bio i zamislio cijeli slučaj. Zbog toga je štitnik (što se vidi u predhodnim slikama) bio na tom mjestu "odsječen". http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2656.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2658.jpg |
Pred lakiranjem
Prije lakiranja potrebno je cijeli instrument detaljno "očistiti", znači prirediti za zadnju fazu u procesu ili finiš. Evo nekoliko slika tako pripremljenog instrumenta
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2663.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2664.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2665.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2666.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2669.jpg |
Finalizacija šelak
Započela je finalna faza u cijelom procesu, a tiče se lakiranja instrumenta. Kao što smo rekli koristi se šelak, a uobičajeni naziv za proces ili faze koje se prolaze je Francuska politura.
Sve je to jako zahtjevan posao (baš tog finiširanja) koji u najmanju ruku zaslužuje posebnu temu, pa se nadam da će (jednom) biti više riječi i o tome. U našem slučaju prvi (temelj) je nanešen, a nanosio se ručno ( „dvije ruke“) ili u prijevodu cijela tambura se prešla dva puta. Evo sadašnjeg izgleda http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2684.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2688.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2685.jpg |
|
Finalizacija: predzadnja (trenutna) faza
Evo ga....još malo pa gotovo. Nanoseći sloj po sloj polako se nazire i kraj cijele priče. Sad smo negdje na pola puta što se tiče šelaka, nanošenja, prepreme griffa itd. Sveukupno oko 10-tak slojeva će biti nanešeno. Evo trenutne situacije u slikama
leđa,vrat,stranice http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2696.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2697.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2712.jpg |
Također i glasnjača počinje poprimati polako finalni izgled. Kao što je već bilo malo riječi, ovom metodom, dosta se usporio cijeli proces, a glavni krivac je vrijeme. Naime barem jedan dan, ako su klimatski uvjeti ok, treba sačekati, da bi nanjeli novi sloj na površinu glasnjače,a ovako to sad izgleda
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2702.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2713.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2714.jpg Druga stvar, o kojoj ću ovdje malo napisat koju, a također je utjecala na vrijeme završavanja, tiče se malog eksperimenta s početka teme. Naime, usporedno s ovom tamburom, radi se (također po narudžbi), identična tambura ali od javora rebraša. Što to znači? To znači, da ćemo,vrlo realno, u istim uvjetima gradnje, moći donjeti neke zaključke utjecaja materijala na zvuk instrumenta. U ovom slučaju orah-javor. Razmišljao sam ponuditi tonski zapis, i jedne i druge tambure kroz anketu, ali po nekim reakcijama, i malom broju uzorka glasovanja u postojećim anketama, trenutno odustajem od te ideje. Naime, da bi uzorak bio objektivan, potrebno je bar 100 glasova u anketi a sudeć po recimo anketi za predstavljanje, trebo bi puškom nekog na to natjerat, a to mi se baš i neda (još:D). Ipak ideja kao ideja je ok i ne bi bilo loše da tako nešto zaživi barem u podkategorijama (basprimaši i sl.). Ipak, potrudit ću se da podjelim na neki način i zvuk tih dviju tambura sa forumaškom populacijom, pa eto bit će i to. |
U pripremi je i hvataljka ili griff, a kratak opis bi glasio: na fino pobrušenu hvataljku, određujemo menzuru (565) i označavamo polja na koja će se postavljati kote. Na označenim poljima, počinjemo pripremu za točke (u ovom slučaju malo duguljastiji rombi), te ih usađujemo u predviđena polja (2go,5to,8mo,12to). U mom slučaju sami ukrasi su od kamena (tzv. tigrovo oko), malo neobično, ali uklapalo mi se u cijelu priču (hvala puno glazbalaruse!). I druga tambura, od javora ,ima zanimljive točke (vrlo zanimljive).
Evo našeg slučaja u slikama http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2722.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2723.jpg tu vidimo, postavljanje ukrasa, lokalno ljepljenje, a zatim slijedi i brušenje (niveliranje) |
Još par slika pripreme hvataljke prije kotiranja
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2716.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2717.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2720.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2725.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2724.jpg ...to je i trenutna situacija u kojoj smo sad. S obzirom na finiš, kotiranje i izradu mašine, do kraja mjeseca bi trebao instrument i prosvirati. Znači kraj ovog, početak studenog mjeseca. Nije baš kako je najavljeno, ali i neke druge okolnosti su sve to malo usporile, osim onih koje sam u prijašnjim postovima naveo, i neke privatne naravi. Uglavnom strpljenja imam, pa polako, sljedeća postava slika bi trebala i "otključat" temu kako sam i rekao na početku, tako da se nadam da ćemo uspjet kroz dva tjedna sve to zgotovit. |
...skoro da će bit!
U samom finišu, tambura je iskotirana (u mom slučaju postavljene su kote 0.7, a najčešće se koriste 0.8 debljine, za basprim, po mogućnosti čelična klavirska žica ili slično). Isprva nisam imao „zalivenu“ hvataljku (lakiranu zajedno sa kotama) ali poslje sam se ipak odlučio za to. Prednosti nekih velikih u odnosu lakirano/ne lakirano, mislim da i nema previše, osim možda što je malo lakše za održavati lakiranu površinu u smislu brisanja krpom. Ajde da kažemo i jedan nedostatak (bar), ako nam se „podigne“ kota (znači da ima lufta ispod nje), malo je onda veći zahvat potreban za sanaciju iste (to primjetimo ako kota nije ravna, odnosno savijena je po sredini od pritiskanja, prema dolje ili gore). Najčešće, majstori zalivaju kote sa jedne i druge strane lakom, a hvataljku politurom. Evo slika
http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2735-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2738-1.jpg Vidi se sa gornje slike da se nastoji privest kraju u isto vrijeme obadva basprima, to je jako bitno upravo zbog eksperimenta u ponašanju (zvučnom) samog materijala. Da li će (uz koliko god je to moguće ) iste uvjete izgradnje, obadva brača biti u „istom filmu“, koje će biti sličnost a koje razlike, naravno i u ovoj temi ćemo prokomentirati. Ja već imam neke pretpostavke, ali to u ovom trenutku nije od neke velike važnosti za samu temu, pa neću ni pametovat :). |
http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2746-1.jpg
Nakon što se lak na hvataljci osušio, površinu hvataljke zaštićujemo te prelazimo na šelak-finiš, par slojeva na cijelu tamburu i finalno čišćenje s alkoholom, koje netko naziva i izvlačenje(potrebno je izvući dio ulja koji se zadržao u procesu politiranja). S tim smo došli malte ne do kraja cijelog procesa. Da bi sve zgotovili još nam „vise“ mašinice na samom instrumentu. Sve je uglavnom pripremljeno, a nadam se da će sljedeći tjedan sve i prosvirat. Ovo su zadnje slike, odnosno finalna faza http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2747-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2748-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2749-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2750-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2751-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2752-1.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2753-1.jpg I mašinica se radi posebno, a mislim da neću stavljati posebno slike mašine jer će se ionako vidjeti kad bude montirana. Iako sam mislio otključati temu sada, strpit ću se još malo dok stvarno ne bude sve montirano. Drugi razlog je zapis obadva basprima, koji namjeravam također postaviti u temu. Nadam se da ćemo uspjeti i to organizirati u ovih par dana i da će biti zanimljivo. I onda je to kraj (obećavam) :). |
Čivija & Mašinerija
Smatrao sam da nije potrebno ništa posebno pisati o mašinicama za tambure, a ovih par:D, dana u iščekivanju završetka tambure, shvatio sam da je problem sa mašinama (za tambure) ne baš tako bezazlen. Naime, porazno je da ne postoji mogućnost nabavke više modela i tipova mašinica u današnje vrijeme, dok s druge strane zavirivši u bilo koji katalog koji se bavi izgradnjom klasičnih gitara, mandolina itd...mogućnosti su puno veće. To je pomoglo donekle u slučaju prima, i basa, jer ti instrumenti koriste slične ili približne (iste) mašine kao npr. mandolina i kontrabas. Za ostale instrumente (brač, kontra, čelo) takve ponude nema. Slično je bilo i u prošlosti, mada su sve ozbiljnije majstorske radionice (npr. Kudlik, Bocan) riješile i taj problem i najčešće tambure tih majstora možemo i na prvi pogled izdaleka prepoznati ako vidimo samo glavu i mašinu vrata.Oni su konkretno sami radili ili nabavljali iste serije mašina. A neke druge mašine starih majstora također su bile posebne i žuuuuteeee:D, a upravo takve mašine meni se sviđaju, jakooo. Prvi plan mi je bio da nabavim jednu staru mesing mašinu i da se ugradi na novi brač. Drugi razlog (osim estetskog) je bio taj što su te stare mašine izuzetno precizne i dugotrajne. NEMA ništa gore od loše mašinice na instrumentu, čak ako se svira i povremeno a tko je imao iskustva sa takvim mehanikama, razumije što želim reć. Iako se na neki način problem "otpuštanja" žica riješio, i neke mehanike sasvim lijepo drže i ne popuštaju pritisku žice, problem sa čivijama još nije riješen i najčešće se desi da one stradaju vrlo brzo (plastika) i mekani materijali zupčanika.
Druga stvar koja nije evoluirala je sam lim, a da bude još i mesing, zaboravi. Ali, nevjerovatno, ovaj put završeno je i to poglavlje sa mašinom. Puno turpijanja, rada, gravure, i eto nekim čudom NOVE mesing mašine. Ma ne, to je stara, ali obnovljena!!! EEEEE, NIJEEEEEE!!!! Nova, novcata, da ne može bit novija!:cool: A sve počinje ovako: Nazovem majstora, pa ga gnjavim da imaju Somborske, Ruske i dr. stare mesing mašine i da hoću takvu na brač itditd. a majstor se hvata za kosu pa gleda što može napravit, pa modeli, pa materijali, pa metali, pa obrada, dok ne baci telefon na stol i izleti iz kuće vrišteći:.....dobrooooo mooooožeee:krez: http://i235.photobucket.com/albums/e...IMG_2812-2.jpg I krene izrada mašine. Riješivši lim, i izbušivši rupice, osmišljava se i priprema šablon (skica) koja će se gravirati na sam lim http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2811.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2810.jpg Pa se turpijaju i obrađuju, krajevi (rubovi) lima http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2816.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2814.jpg |
|
Ugradnja mehanizama i čivija
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2825.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2824.jpg |
I to je to! Mašina spremna a ja idem u krevet, popivši 5 tableta za spavanje jer sutra je dan premijere!!!:ples:
E daaaaa, evo cijele mašine! http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2848.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2835.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2833.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2831.jpg |
Gotovoooo!!!
Evo ga, tambura gotova!
Žice, kobilica i mož da sviraššššš:D http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2877.jpg Podesi ruke, naćuli uške http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2882.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2883.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2880.jpg Ne može čovek verovat da je napokon prosviraloooo:) http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2869.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2871.jpg |
čiča miča gotova priča....juhuuuuuuuu!!!!
http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2862.jpg ...lepe li glaveeee:D http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2874.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2875.jpg http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2876.jpg ...tema unlock, a kad se slegnu moji utisci, koji su u ovom trenutku još debelo presubjektivni, bum neš napisal:krez:!!! |
6 mjeseci je prošlo...
Čestitke tebi na novom instrumentu i hvala na zanimljivoj temi i pohvale majstorima iz N. Čiča! |
vidio sam i ljepsih tambura :P
|
čestitke majstorima :top:
|
Vidio sam jako malo ljepših tambura!
Čestitam! |
:eek:
ovo oću napravit otkako sam vidio onaj komad oraha na bansegu a za dalje nema smajlija |
jako dobro i lijepo odraden posao,kao i tema sa opisima.
meni osobno se ne svida lim na masinicama,bolje mi je izgledao ovako,bez zavrsnog graviranja: http://i235.photobucket.com/albums/e...U/IMG_2816.jpg ali to je moje moje misljenje. nadam se da je vlasnik zadovoljan zvukom ove ljepotice |
Čestitke svima na uloženom trudu, čekamo još degustaciju (pa makar i u živo :krez:)
|
Brač izgleda super.
Možda daje čak i dobar "ton" :D. Ova tema i instrument zaslužuju 2.5 forumsku feštu :bend: (to je fešta između 2ge i 3će forumske fešte) |
Lijep rad nema šta! Svaka čast! :top:
|
najzad!!!
Čestitam!
Nego...Koliko je mali težak???:krez: Toniju - brz oporavak!:top:- i odma da navali na sledeće!:krez: Gledam slike i čini mi se ....Auuu, ima oči (tigreće) na tatu!!!;) |
Čestitke
Svaka čast majstoru i čestitke vlasniku! :top:
Tema je također odlična, moram priznat da sam s iščekivanjem pratio svaki novi post, tako da i tu pohvale. :top: Sad još tamburu rasvirati i to je to, a to vidim neće biti problem! :gita: Pozz |
Slika super, očekujemo ton... :top::top::top:
|
Uf...
Alal Vam vera......ruke vam se pozlatile!!! :goodjob: :goodjob: :goodjob: :goodjob:
Jedan naj... naj +5 !!! |
O'š ga sad poklonit nekome???
:):) Meni, npr.?:rolleyes: Šalu na stranu, predivna tambura, a i još ljepša dok ju sam izrađuješ... Sve pohvale! :top: p.s. ali nebi se bunil da mi je neko pokloni, ono... :cripplelol: |
kada covek zna sta hoce onda on to i dobije,sve najbolje sa novom mashinom da bude svirki i da se ona otplati za da bog mesec -dva
|
Super!!!!!!!!!!
Svaka cast! Tambura izgleda fantasticno, bez obzira na zlurade komentare drugih kako su videli lepsu. Posebno mi se svidja masinica. :bonk:
A to kako zvuci, to moze jedino da zna onaj koji je uzme i udje u orkesatr da svira, probavanje u sobi nije dovoljno da se dobije pravo misljenje o instrumentu. |
basprim
tambura izgleda odlično,sve 5:top: sad još samo kod mene naruči kofer:top:
|
Quote:
imam pitanje,dali se ton puno razlikuje od prethodih gilgova...ili je mozda cak i bolji ,dali je slična boja tona,dubina,glasnoča i sl?? |
...Hvala na čestitkama, znam da dosta ljudi zanima i zvuk, pa biće i to brzo (manje od 6 mj.:D), kao i nadam se usporedba sa drugim modelima i ovim novim od javora. :rolleyes::cool:
... Quote:
|
Masinica!
Jedno pitanje,
masinica na toj tamburi mi se jako dopada, sto sam i rekao pre, pa me interesuje gde moze da se nabavi ista takva (cela mesingana i gravirana) i po kojoj ceni? Da li taj majstor koji je pravio moze to da ponovi i za koje pare? Hvala unapred! :top: :bonk: |
Quote:
|
Tambura izgleda pre pre dobro... Ako u pola dobro radi kako izgleda, onda je po meni završna ocjena ODLIČAN!!!
Svaka čast na mašti, trudu i volji... |
Quote:
|
Quote:
Quote:
...Vicko veli da bebica odlično zvuči, još bolje od Gilde I. Šta ti kažeš Ivane? Zvuk...prvi dojmovi? A čestitati ti neću dok ne vidim, ili makar dok ne platiš aldumaš ;) ...zapravo hoću ...čestitke majstorima, filigranski rad, savršeno, kao uvijek :top: |
Evo, da rezimiram malo temu koja je došla napokon u svoju the end fazu. Zahvaljujem se svima koji su pratili, pitali i pokazali zanimanje za ovakav sadržaj. Nadam se da će bar netko od desetak forumaša koji imaju volju da se i sami upuste u gradnju instrumenta, i uspjeti u svom naumu. Drago mi je da su tu našli neke odgovore koji su ih mučili. Dalje, iako nisam uspio snimiti instrument u studijskim uvjetima, a najviše je tome uzrok bio manjak vremena i malo više gažiranja u 12. mj. obična kamera je ipak odradila posao u radionici majstora glazbalara. Na ovom klipu, koncert majstor, dr.P. malo isprobava i jednu i drugu tamburu.
Zaključak je najbolje da izvede svatko sam za sebe, a nadam se da se „nešto“ i može zaključiti sa klipa, mada moram napomenuti da realna slika ipak zahtjeva osobno isprobavanje instrumenta, ili bar kako sam napisao na početku studijski tonski zapis. Moj (subjektivni) dojam je sljedeći: -razlika u zvučnoj slici s obzirom na različitost materijala je mala, ali i ta mala razlika doprinjela je da je basprim od javora glasniji na prvo slušanje nego od oraha. Nadalje, basprim od javora ima i određenu (bolju) oštrinu i malo širi ton. Te nijanse su prve koje se primjete kad uzmemo jedan pa drugi instrument u ruke. S druge strane basprim od oraha (iako tiši) ima za nijansu topliji ton. Ako bi se sad vratio na početak teme, mogao bih dat opasku da (na temelju iskustva sa ovom tamburom), drugi materijali ne zaostaju za javorom, koji je naravno najčešći izbor u gradnji. Ako povučemo paralelu sa gudačkim instrumentima onda ćemo preferirati javor, a ako vučemo paralelu sa npr. gitarama, onda ćemo si u izboru dopustiti i neke druge materijale. Bitno je napomenuti da razlike postoje, a stvar je izbora tko, što preferira ili voli. Hvala Veliko glazbalarima, hvala adminu što je omogućio ovakav (zaključani) način pisanja i hvala dr.P. (zna se na kog se odnosi), na dobroj volji i muziciranju. ....javor vs. oraslija... |
Tambura izgledom je super,sad kakav je ton,i kako ce se sloziti sa drugim tamburama.Sama tambura kad svira moze imati odlican ton ali kad svirate u Tamburaskom sastavu tek tada se vidi ljepota tona,glasnoca i dr.Najbolje je imati iste braceve od istoga majstora,ovako izmjesane tambure ne ide.Svaka cast majstoru na izradi,petica.
|
Quote:
Ontopic- Mislim da su ovo najljepša "leđa" koja sam ikada vidio :top: |
Quote:
|
Quote:
|
Quote:
|
gdje je bio manijak do sada?čovjek zna sve o našoj profesiji a i o svemu drugom koliko mi se čini...
|
Citao sam temu 2h!!! I nisam pozalio. Dođe mi jednog dana da i ja od nekog majstora naucim gradit tambure :wah::bend:
|
nisam basprimas....ali brate mili..ovo je super....isto tako sam citao oko 2-2.5 sata ovu temu....i mislim da je stvarno ovakvu tamburu bilo tesko za izraditi..sve pohvale majstoru a i njenom novom vlasniku...nadam se da cemo se jednom sresti negdje i da cu ju imati priliku ako ne probati,onda cuti uzivo...pozz
|
Quote:
|
Quote:
|
Super je tema, jedno od boljih gubljenja 2 sata u zadnje vrijeme...dali bi mozda bila neka mogucnost da se napravio ovakva tema o izradi prima? Posto ga sviram, bilo bi mi bio gušt vidjet njegov proces nastajanja. Svaka cast.
|
Quote:
|
Tambura
Sve pohvale!:top:
Tambura izgleda predivno. Pozdrav! |
Majstor Tatić
Gdje se može nabaviti kontakt telefon od majstora Tatića?
|
na netu
|
Ovakve teme zlata vrede, svaka cast!! Sto se tice tona javot-orah, orah je malo meksi a i plemenitiji je ton... U ovom slucaju glasam za orah.
|
fantastično. Skidam kapu! :)
|
| Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 13:45 sati. |
Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2026, Jelsoft Enterprises Ltd.