Tambura na Glazbenoj Akademiji u Hrvatskoj

[dkranjce]

Originally Posted by _maestro_

kod ovakvih stvari se ne smije biti uskogrudan i biti u strahu za svoje specifičnosti. takvim stavom ćemo se samo zatvoriti, još prije nego išta krene.

htjeli mi to ili ne, uvođenje tambure na akademiju samo po sebi znači i "posvjetskivanje" tog instrumenta, približavanje svjetskoj sceni, što apsolutno zahtjeva i otvaranja, prihvaćanje vanjskih utjecaja. one su u krajnjoj liniji i nužne da bi instrument živio.
šta bi bilo s violinom da ju je netko zarobio i zabranio razvoj prije 300 godina?
to bi danas bio povijesni, izumrli instrument.

ispravan i zdrav stav u takvoj situaciji je prihvaćanje novih stvari u vjeri da one doprinose širenju i razvoju tambure.
za tradicijsko i specifično pri tome nema nikakve opasnosti ili straha...
tambura je u tom području odavno osigurala svoju značajnu i čvrstu poziciju.

o tome ćemo i dalje brinuti mi u kudovima, folklornim grupama, mi koji se bavimo narodnom glazbom.
ovdje se radi o akademcima, akademskoj glazbi, ali i akademskom stavu i svijesti kod nas samih.
akademska svijest isključuje uskogrudnost i sebičnost koje sam spominjao na početku posta.

a zašto ne profe kao: siniša leopold, zoran mulić kojemu je stipan jaramazović glavni asistent?

Nisam siguran, čekam da mi dođe adeesel pa da još malo pogledam (čujem) interpretaciju instrumentalistice na srodnom instrumentu...
Koliko me sjećanje služi (a sa godinama sve lošije) čini mi se da u njenim rukama prim zvuči doista kao srodan instrument našim tamburama
Uz doista dužno poštovanje sviračkom umijeću, tehničkoj i interpretativnoj preciznosti, znanju...zanima me da li bi i buzuki tako zvučao
Naravno da ne smijemo biti uskogrudni i naravno da moramo uzeti u obzir i "svjetske trendove..." ma što to značilo; uostalom i govorio sam o nužnosti kompromisa...
Pametan može od svakoga nešto naučiti, u najgorem slučaju kako ne treba.
Ne radi se ni o kakvim zabranama, pisao sam jednostavno o uvažavanju specifičnosti, a nove stvari se svakako prihvaćaju. Zonzi je tu u pravu, današnji svirci su nadrasli ponuđeno i u školstvu i kod graditelja instrumenata, oni su ti koji su pomjerili granice mogućeg...uvažavajući sve naše specifičnosti.
Što se tiče kudova i onih koji se brinu o folkloru, to i ne mora biti baš tako. Primjer za to mogu biti i ja; u sredini u kojoj živim svirala se tambura kako-tako ali prepoznatljivo. Prije 15-ak godina u najboljoj vjeri počeo sam raditi i učiti neke nove klince, naravno sa drugom konfiguracijom tambura i sa drugim štimom. Nikako si ne mogu oprostiti što nisam zadržao i ono staro, jedva se to u tragovima vratilo...i to samo u L.Lešću...
I sad zamisli situaciju (vrlo izglednu), nakon što biologija učini svoje sa trenutnim voditeljima, kada kudovi budu tražili voditelje koji imaju diplomu o tome što rade...
U svakom slučaju, jedva čekam da se donese odluka o tamburi na akademiji jer je to doista ogroman napredak i fakat vjerujem da bi se u tom slučaju posao odradio sjajno