![]() |
|
#1
|
||||
|
||||
|
Malo sam dvojio staviti li ovu temu u "Ostalo" ili "Nevezano za tamburanje", ali mislim da je prilično vezana za tamburanje i pjevanje i sve ostale javne nastupe.
A tema je - trema. Rima štima. Mislim da ne moram pretjerano objašnjavati što je trema i kako se manifestira, ako je imate i doživljavate je znate jako dobro o čemu se radi. Ako je pak niste nikada doživjeli - onda lažete. Šalim se, ako stvarno postoji netko tko nikada nije doživio tremu neka podijeli tu tajnu s drugima koji se susreću s tremom.Moram priznati da sam ja osobno prilično veliki tremator i prije svakog većeg i važnijeg nastupa ili na nekom koncertu ili na radiju/televiziji proživljavam one poznate simptome, znojenje dlanova, osuši mi se grlo, puls se ubrzava... Evo samo pišući o tome sam počeo dobijati te simptome. Naravno uz sve to se i u glavi pred nastup roje negativne misli (joj, zaboravit ću tekst, krivo ću odsvirat, prerano/prekasno će upast) i sve to utječe na nastup koji je ukočen i u pravilu lošiji od objektivnih vokalno-instrumentalnih mogućnosti. Trema je gadna stvar. Baš kad misliš da si je se riješio i da si je "prerastao", opet pokaže svoje ružno i izobličeno lice. Kako se riješiti treme, to vas ja pitam? Mislio sam da se može smanjiti ako savršeno navježbaš stvari koje izvodiš... I činjenica je da se smanji, ali ne nestane. Pa molim ako imate neke savjete za opuštanje pred bitne nastupe i anuliranje treme. Još samo nešto, ja imam veliku tremu, a "samo" pjevam i sviram kontru... Ne mogu ni zamisliti kakva se trema može javiti kod tamburaša-solista tipa Zonzi, Jakša, Nokia i ostalih koji su u muzičkim školama imali solističke koncerte di trebaš naučit i zapamtit nekoliko dugih i zahtjevnih koncertnih kompozicija i poslije ih bez greške odsvirati. Uglavnom, dečki svaka vam čast!
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
|