![]() |
|
#12
|
||||
|
||||
|
Smele, da se malo osvrnem na dio tvojeg komentara, a koji je išao 'vako -
Quote:
Dakle, možda se tebi ne sviđa njihova glazba, ali pogrešno ju je komparirati sa slavonskim načinom sviranja tambure. Sad da tu ne ispadne kako ja ludujem za Gazdama i branim ih, moram priznati da ni meni baš ne sjeda kantasti i plitki zvuk bračeva, al' dobro - to je njihov karakterističan sound i po tome su prepoznatljivi. Ne paše mi ni meketavi vibrato Marka Bujanovića, ali i to je definitivno prepoznatljiv vokal, a to je ono što se cijeni u glazbi. Prepoznatljiv stil i zvuk. Sad nekome se to sviđa, nekome ne. Al' da mi je gušt svirati s bandom njihove stvari koje smo prije poskidali tipa "Nek' pjesma ostane", "Ja pijem da zaboravim", "Neka me boli", "Što sam Bogu skrivio", "Do dna duše", "A kad dođe proljeće" - je! I da, smele, nikako se ne mogu složiti s ovim da moraš biti rođen ili odrasti u nekom podneblju da imaš neku muziku "u krvi" i da je možeš dobro interpretirati. Imaš primjera i kod nas i u svijetu, npr. Los Caballerosi koji su i u Meksiku na nekom mariachi festivalu bili zapaženi i priznati. Naravno teško je priznati da neki "stranac" bolje izvodi "tvoju" muziku, al' nekad treba biti čovjek i priznati to (naravno ovdje ne mislim da Gazdama treba priznat da bolje sviraju slavonsku narodnu tamburašku glazbu, nego općenito). Nisam nadao da će se ova tema pretvoriti u pljuvanje Gazdi, više sam se nadao da će maestro dodati koju anegdotu o njihovim počecima... Čuo sam i priču o njihovim bijelim tamburama (neki majstor iz Njemačke ih je navodno napravio, al' ne znam tko ih je pofarbao, ne sjećam se kak je išla priča)... Profesore, na koje tuđe stvari misliš da loše sviraju? Ja sam se ugodno iznenadio kad sam ih prije par godina čuo kako sviraju Matu... Primaš je to fino poskidao. Dkranjce, fin i odmjeren komentar. Iako razumijem i ovaj određeni jal i zavist kod određene tamburaške populacije tipa "Pa ja i moj band bolje sviramo i pjevamo od Gazdi, a nas nitko ne zna izvan našeg grada, a Gazde su face." - nije sve u sviranju i pjevanju, važan je marketing, prateća ekipa, manager, producent, autor, izdavač itd. itd. Činjenica je da se danas mladim (ne samo) tamburaškim bendovima teže probiti kad je tambura pod svojevrsnom medijskom blokadom (i svi tamburaši pjevaju o bećarima, rakiji, ravnici, žitu, konjima, vjeri i domovini i palim vitezovima ).
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” Last edited by Hrvoje; 14-12-2006 at 23:47. |
|
|