![]() |
|
#1
|
||||
|
||||
|
Na ovom forumu je već bilo raznoraznih diskusija, o sviračima, pjevačima, instrumentima, bendovima, žicama, čivijama, štimerima, repertoaru, narodnjacima, sevdalinkama, odjeći tamburaša, tremi itd. itd.
Ali nije bilo rasprave o jednoj vrlo bitnoj stvari, a to je - stav. To je ono prvo što ljudi koji nas slušaju (i gledaju, tj. bitnije je ovo "gledaju", jer na radiju nitko neće vidjeti kakav nam je stav ) zamijete. Postoje odlični bendovi s lošim stavom, a postoje i lošiji bendovi s odličnim stavom. Dakle stav i kvaliteta svirke/pjevanja ne moraju uvijek odgovarati jedno drugome.A sada da malo pojasnim što smatram pod pojmom stav - općenito kako bend stoji (uspravno, pogrbljeno, gledaju li u publiku, u daljinu, u tamburu (big NO-NO )), kakvi su izrazi lica pjevača (osmijeh, ozbiljnost, ljutnja). Govori li govor njihovih tijela da su samouvjereni, znaju što rade i sretni su što su na pozornici ili se može iščitati da su nervozni, pere ih trema ili jednostavno žele što prije završiti nastup/gažu.Mislim da dobar, opušten i samouvjeren stav smanjuje distancu između tamburaša i publike te pomaže i jednima i drugima da više uživaju u glazbi. Ja osobno ipak volim imati neku distancu od publike (možda to neki ljudi na gaži mogu okarakterizirati kao dozu bahatosti, al' neka - nismo mi skupa ovce pasli... ).Dobar stav zlata vrijedi! Kao primjer tamburaša s (općenito, ne govorim pojedinačno) dobrim stavom bih istaknuo "Gazde"... Iako mi oni nekad pretjeraju s "gibanjem" po pozornici, ali najbitnije je da to "raja puši"...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...” |
|
|