Branko Pavlovic

[georges]

S vremenom sam postao bolji slusatelj nego tamburas. Cesto pricamo o dusi kad se tice muziciranja,..., cak smo imali i Tamburase za dusu. Ovaj thread posvecujem jednom velikom sviracu, kod kojeg je DUSA u TAMBURI. Nemogu drukcije opisati taj osjecaj koji imam kada mi svira preko telefona s daleke Minesote. Veceras sam imao na programu : " Sajbija ", " A sto ti je mila kceri ", " Zute dunje ", " Emina ". Vjerujte mi, on to odsvira na svoj poseban nacin, s nekim magicnim skalama i harmonijama koje nisam nikada cuo u tamburaskoj glazbi. O trzanju da ne pricam. Nota se lije u notu. Jednostavno je razvio novi stil, za mene nedostizan. Ne pricajte mi o nekim t(d)rkacima na tamburi, o tehnici, o trzalici, o zicama, o dobrim tamburama, o kobilici, o pici golubici ( danas cuo od jedne volksdeutscherke s Futoga ), to je nesto drugo; Branko je daleko naprijed, bolje svira nego ikada, sto nije mala stvar. Stvarno zasluzuje solo-tambura album koji bi ostao u povijesti svjetske tambure.


" Koga imam veceg prijatelja od mojeg instrumenta "

B.PAVLOVIC 29. Listopada 2006.