Najbolje je svirati na mikrofone za instrumente (AKG, Neumann, Shure 58, 57, Bayerdinamic) ponekad i vokalne. Dobijete toplinu tambure, puni zvuk , boju, "trbuh" pa kao cjelina zvuči dobro. Mana je što treba biti discipliniran i stajati mirno kad se svira na nekih 30ck od mikrofona koji opet mora biti usmjeren prema konjiću tijela tambure. Sam "signal" tj. snaga preko razglasa je sigurno 35% slabija, ali to se rješava sa puno jačim i tzv. razgranatim , a ne centralnim razglasom kao kod bandova. Npr. uzmete trosistemce Dynacord F150, jedan par kod bine/pozornice uz bas binove, a drugi par barem 5-10 m prema naprijed i poići ih u visinu bine tj. glava svirača.
Kod bubica, pic upova i sl. stvari, gotovo nitko još nije dobio prirodni ton tambure. Tambura tada ima izuzetnu snagu ali kvaliteta , toplina i kompaktnost zvuka padaju odmah u vodu.
Baš sam jučer slušao jedne tamburaše , šestorica na trgu u Vž na Špancirfestu. Dečki solidno sviraju i pjevaju, imaju BOSE sistem odličan i jak, ali zvuk tambura katastrofa, kao kante. Tu nema ni 30% zvuka prave tambure. Svaki instrument jedinka za sebe, a zvuk kompaknog banda u cjelini nula.
Ja dajem prednost mikrofonima, kao i televizija ikao što vidite na svim koncertima po trgovima.
|