Ivan Đuretić, Velika Gorica

[primašica16]

Zašto nitko ne piše o njemu,moj prijatelj ima đuretićevu tambura i odlična je,samo što je stara

[_maestro_]

Prvi puta sam čuo za njega i upoznao ga prije nekih 25 godina. Čini mi se da je negdje u to doba počeo samostalno izrađivati tambure. Prije toga je radio za neku firmu, nisam siguran koju. Možda kod Gilga u Sisku.
U to doba u Zagrebu nije bilo puno majstora (već sam ovu priču spominjao na temi o Grđanu, pa ču ponoviti)...

Tambure koje su kvalitetom bile iznad školskih mogle su se u to doba u Hrvatskoj nabaviti jedino kod Grđana.
Franić, Tatić, Jurković su se dosta kasnije pojavili. Kos i Gilg su radili školske instrumente.

Tako je pojava Đuretića bila pravo otkriće za tamburaše sa zagrebačkog područja. Njegovi instrumenti su bili kvalitetom usporedivi s Grđanovim i nadilazili su ostale. Nešto bolje, a novo se moglo naručiti samo od Bele Kudlika ili Bocana koji su tada još bili aktivni, ali i prilično teško dostupni za obične anonimne tamburaše s pojedinačnim narudžbama, k tome udaljene 400 km od njihove radione.

Uglavnom, kupio sam od njega basprim. Iako mi to nije primarni instrument, trebao mi je često i dobro je imati svoje.
Dobra je tambura to bila.
Kasnije sam kupio kontru od njega. Kontra je moj glavni instrument. Od prije sam imao Bocanovu kontru i kad mi je zatrebala druga kontra (svatko ko ozbiljno svira trebao bi imati 2 instrumenta), odlučio sam se za Đuretića. Godina je bila 1984.
Kako je vrijeme prolazilo sve ćešće sam svirao Đuretićevu nego Bocanovu tamburu. Meni se čine podjednake kvalitete, a Bocana sam zbog "branda" i zbog činjenice da je riskantniji za popravke sve više počeo štedjeti. Na gaže sam počeo nositi isključivo Đuretića.
I tako je Đuretićeva kontra postala moj prvi instrument pored živog i zdravog Bocana.

Obadvije tambure su i danas kod mene.

Na Đuretićevoj kontri nisam u ovih 24 godine imao nikakvih intervencija, a bilo je perioda od po nekoliko godina kad se sviralo vrlo intenzivno, svakodnevno.
Od svega skupa prije godinu dana Kocka je prekockao tamburu i ušminkao izgrebanu glasnjaču i furnir...
Tambura je sad opet i izgledom kao nova i zaista ne pretjerujem kad kažem da mi je vrlo efikasno zamijenila Bocana koji ima svoje mjesto više pod staklenim zvonom nego na svirkama.


Imao sam još jednu Đuretićevu tamburu koja se nije baš proslavila.
Bio je to basprim, najmanji model kojeg sam ikada vidio. Đuretić je rekao da je to kopija nekog Torminog modela.
Kupio sam tamburu jer je imala ugodan ton, a bila je i različita od standardnih bračeva. Sve je bilo OK nekoliko godina, a onda je potonula glasnjača.
Potonuće je bilo više nego očigledno, ali ne iznenađuje s obzirom da se radilo o probnom modelu s drugačijim dimenzijama od standarda.
Drugačija je bila i menzura, ko zna šta je bilo s gredicama ispod i kako su bile postavljene. Uglavnom, takav model nije ušao u proizvodnju.
Majstor nije htio otvarati tamburu kad sam je donio na popravak. Rekao je da ništa ne može napraviti, da to neće dalje tonuti i samo je stavio veću kobilicu.

[zeljko]

imam doma brać i prim od njega!!!! al stariji su jako sam zadovoljan s njima !!! a moj prijatelj ima novi brać i da vam bum iskren dosta je lošeg zvuka !!!!

[dejan385]

Imam đuretićev brač oko 12 godina. Nije neka "zlatna koka" al uvijek odradi posao. Jedino nije nešto preglasan (dosta je malih dimenzija naspram Bocana npr.), al je ton u redu. Ne znam zašto, al u zadnje vrijeme je puno ljudi skeptično prema njegovim instrumentima i kad me vide da tamburam po đuretiću ne mogu se načuditi na kakvom "škartu" sviram. U dogledno vrijeme planiram kupiti novi instrument koji prilično sigurno neće biti Đuretić, ali mi ni nije žao što jedan imam jer je solidna tambura.

[moderato]

Malo vas se javilo za djureticeve tambure, pa evo jedan manji doprinos temi da ne ispadne kako se ta tambura ne svira.
Prije svega moram priznati da se nisam kretao u krugovima tamburasa tako da nemam bogata iskustva s tudjim razlicitim tamburama. Stoga necu filozofirati nego mi je namjera opisati svoj osobni dozivljaj djureticeve tambure.
Orkestar u kojem sam nekad davno svirao kupio je svojedobno nove tambure. Bile su to djureticeve bisernice i jako su mi se kao klincu svidjele. Oblog dizajna, crvenkasto-tamnosmedjih nijansi, malenih dimenzija, lagane, kristalnog tona, ne preglasne. Volio sam tamburu koju sam tada zaduzio i s gustom je svirao.
Kad sam otisao iz orkestra kupio sam si prim, naravno takodjer djureticev, jer sam bio naviknut na tu tamburu. U to sam doba imao priliku isprobati nekoliko drugih primova i mogao sam steci pribliznu sliku o kupljenoj tamburi. Cak sam tada pri ruci imao za usporedbu dva djureticeva prima, jedan stariji iz nekog folklornog ansambla i ovu moju tada novu tamburu.
Djureticev prim je dizajnom privlacan jer je plitkog korpusa i oblih rubova. Obojen je tamno crvenosmedjim nijansama, a glasnjaca je vidljiva ispod prozirnog laka koji vuce na ciglasti oker. Estetski dojam je sasvim pozitivan. Osim sto je lijepa tambura dobro lezi u rukama jer je plitka i lagana.
Vrat je standardne sirine, ali je nesto deblji -odnosno dublji, nego kod npr. kosa. Iako je zbog toga vrat vrlo cvrst i trajan nekima bi debljina mogla biti razlog zbog kojeg bi odustali od tambure, ali stvar je i navike. Upravo zbog te cvrstoce u vratu trazi se malo prilagodjeni pristup u balansiranju tambure u rukama- u praksi je to kompenzirano vrlo plitkim korpusom, koji broji svega nekoliko centimetara pa je tamburu lako moguce cvrsto obuhvatiti desnom podlakticom, a zbog oblih rubova taj pritisak se uopce ne osjeti. Tu ce prednost osobito cijeniti svirci sireg remena koji vole dobru klopu. :-)
Stariji djureticev prim, inace lakiran svjetlijim zuckastim nijansama, bio je mrvicu debljeg korpusa i nezanemarivo glasniji i prskavog, svijetlog tona. Takav karakter tona uostalom vise odgovara folklornom stilu sviranja.
Novija tambura je bila nesto tisa i malkice prigusenijeg, kavanskog ili restoranskog, ali vrlo dobrog tona. Primasu snazne desne ruke to nece biti problem. Cak i pri suhoj svirci uz harmoniku prim jos uvijek kolo vodi i na otvorenom prostoru.
Gornji dio korpusa gdje se glasnjaca rubi s dnom tambure spoj je izveden lijepo u tehnici intarzije razlicitih furnira. Tako se dobio zgodan drveni rub bez neprirodno bijele plastike. Opet je stvar ukusa, preferira li netko vise kontrastni tvrdi rub ili prirodne i tople materijale.
Sto se tice izdrzljivosti, materijal nije pokazivao nikakve nestabilnosti. Nikakvih kvarova nikad nisam imao. Vijci ili chivije rade svoj posao kako treba, tambura se ne rastimava; vrat je ravan ko strijela; pragovi crvsti i postojani, odlicno kotirani i ustimani. Zice ne bruje, kobilica i konjic drze dobro. Jedino sto sam trebao originalni konjic malkice spustiti brusenjem za milimetar, da bih dobio "svoj" action instrumenta.
Cijena je bila prihvatljiva za univerzalnu tamburu s kojom se moze svirati na probama, u orkestrima, na gazama, ma svugdje -iako nisam siguran je li to idealan instrument za studijski mikrofon i zahtjevni strucni auditorij. Uostalom ni ja nisam glazbenik takvog kova stoga mi je "djuretic" odlicno posluzio svih ovih (14) godina bez kvarova i tehnickih nedostataka za povremene gaze, probe i kucno gustiranje s drustvom.
Zbog toga nemam namjeru u skorije ili dalje vrijeme ovu tamburu zamijeniti s drugim instrumentom. Zadovoljan sam sto posto.
Tambura i dan danas izgleda "ko nova". Dobro, to vise govori o sviracu nego o instrumentu, ali sto se moze, neki od nas tamburasa imaju i zivot ;-)
Toliko o mom dozivljaju djureticeva prima.
Zasad pozdravljam!

[cyclone]

Evo par slika djureticevog prima starog otprilike 3-4 mjeseca. Zasad sam zadovoljan primom, ne rastimava se, tonski je ujednacen i tocan, dosta je mekan, jedino sto je malo tisi od ostalih ali sve u svemu OK