|
|
#1
24-06-2006, 18:41
|
||||
|
||||
Petro Ivanovic
CD Petra Ivanovica " Romano Drom " imam vec nekoliko godina kod kuce, sto puta sam ga vec slusao a tek sam danas procitao tekst na omotu ! Pise da je Petro presao s tambure na balalaiku (sto me nikako ne cudi jer mu je tehnika sto posto tamburaska). Ali, dragi moji tamburasi i tamburasice, tko ima Petra na tamburi ( mozda s Jagdinom ? ) ???
Lijepi pozdrav, Georges. 
|
|
#2
25-06-2006, 01:30
|
|||
|
|||
|
Quote:
 izgledaju mi tako da je ta brzina sama sebi svrha...Ma to je samo moje mišljenje, jednostavno - nije mi to-to Prelazak sa basprima na balalajku je očekivan i logičan, dosta toga se može odsvirati i bez drugog "basprima", veći je raspon a i novci se dijele na manje svirača Slijedeći koji će napraviti takav korak je ing. Čičak, samo kad ga prođe faza experimentiranja sa tambura les-paul
|
|
#3
25-06-2006, 02:26
|
||||
|
||||
aloha
pa,valja se navici da na basprimu imas istu visinu tona kao i na primu...u nekim kompozicijama prim djeluje napadno,a bprim s istom visinom tona puno mekše....treba malo ici naprijed...ne treba samo zivjeti u 70tim godinama iz razloga-->koliko god se trudio sto ne mozes proizvesti sound 70tih godina jer nisi gazio "po tom blatu"...s toga...radi ORGINALNO,cuvaj TRADICIONALNO....p.s...da je Petar(perica)Ivanović znao za moj basprim,ne bi kupovao balalajku
 ako cemo na zapad,valja tako i ugoditi instrumente 
Last edited by cicak; 25-06-2006 at 02:30.
|
|
#5
25-06-2006, 11:46
|
|||
|
|||
|
Quote:
Mišljenja sam, ako nam je stalo do tog "zapada" da ih treba dovesti a ne ići k njima, treba težiti tome da te prihvate onakvog kakav si, sa svim manama, a glede vrlina - pa i ja bih sam sebe volio zbog njih , dakle, sviraj to što je duboko u tvojim genima, tradiciji, naslijeđu i krvi, i budi svjestan da nema potrebe svima se svidjetiPa taj zapad ima jedan mentalni sklop kojeg ja zovem kolonijalni mentalni sklop, ne prihvaća ništa što ne razumije, a nažalost razumije vrlo malo ili nikako... I zato - uz dužno poštovanje prema talentiranoj i kulturnoj manjini tamo na "zapadu" - hvala ali ne, hvala! I zato, dragi "zapadnjaci", ako vam se nešto od toga što ja "tamburam" (naravno, mislim na nas) svidi - tim bolje, ako ne, ne želim mijenjati nešto da biste vi bili zadovoljni, da bi vam to bilo slušljivo i estetski prihvatljivo, jer pobogu, to je MOJE i ja vam to ne dam, toliko slobode i izbora mogu si priuštiti, ta ionako ste skoro svima sve uzeli... Toliko od mene o "globalizaciji", povlačim se iz bilo kakve diskusije po tom pitanju! Živjeli
|
|
#6
26-06-2006, 12:53
|
||||
|
||||
Čestitam Gazda, u pravu si. Ne trebamo se mi stalno prilagođavati zapadu i samo njihovo odobravti i govoriti da valja. Nek i oni malo poslušaju naše možda netko od zapadnjaka zavoli i našu glazbu, pa jednog dana postane popularna i vani
|
|
#7
27-06-2006, 01:33
|
||||
|
||||
replika na "globalno zagrijavanje"
poenta moje price je da sam dobio ono sto sam htio,a samim tim mogu svirati ono sto zelim...mogu i nase a i njihovo...Ja svoju svirku uvjek i sviram....trebate se ugledati na Tucu i njemu slicnih ako zelite "zapadu" pokazati tradiciju....ima vas vala puno....samo i vas je 95% zaglavilo u kafani,tako da i niste bas ni primjer očuvanja tradicije...onih 5% svira po KUD-ovima...za jedan tarabuk zna citav svijet i u mnogim svjetskim prospektima instrumenata se nalazi,a tambura se nigdje ne spominje...kao i pored svjetskih grupa pored Metalice,Nirvane,Philla Collinsa,stoji ime "Kalesijski zvuci"...to je jedno njima poznato s podrucja Balkana...Kalesija je jedno selo pored Tuzle sa 300stanovnika...logicnije mi je da Bogdan,ili Jerry bude u takvim magazinima s obzirom da tamo zivi,a ne trio "Kalesijski zvuci"...neko do sad nije svoj posao dobro radio...pored obitelji gudača koja broji 4 instrumenta,tamburaška obitelj broji 6...to je jedinstven zicani instrumen..i ne treba ga drzati SAMO u selu...Moj susret s covjekom koji je vlasnik produkcijske kuce u New Yorku..jako mu se svidila tambura kao instrument,al je jako iznenadjen...jer...Nikad nije cuo za nju...cudi ga kako nije cuo do sad za jedan takav instrument,tj.6 instrumenata...Treba instrument progurati,npr.kroz drugi stil muzike,pa za tim progurati i tradiciju,posto je ocigledno da je nisu popusili u proteklih 100godina...u ovom slucaju...cilj opravdava sredstvo!!!!.tambura je svjetski instrument,i tamo mu je i mjesto!!!
Last edited by cicak; 27-06-2006 at 01:46.
|
|
#8
27-06-2006, 13:53
|
||||
|
||||
|
Quote:
>>>>> Zivio dkranjce! Pitam se gdje bismo bili kad bi nas više dijelilo mišljenje s tobom i kolegom dr.Čičkom. Slazem se u potpunosti s obojicom.
|
|
#9
27-06-2006, 14:27
|
|||
|
|||
|
opet ja za dr. Čička:-)))
Ovako, oko nekih stvari možemo se složiti, a oko nekih...
Slažem se da je tambura svjetsko glazbalo, ali... Koje ćemo kriterije uzeti da bismo nešto proglasili "svjetskim"??? a) Mogućnosti - tambura ih, i ovakva kakva je danas - definitivno ima!!! Svirali su na tamburama svašta, klasiku, evergrine, folklor u raznim varijantama pa čak i jazz i rock!!! Prošla je, a djelimično još prolazi jedan evolutivni proces, (razni Jakovići, Farkaši, kvartni, kvintni, dvoglasne, troglasne, četveroglasne...), jedino još štim nije zapečaćen (EiliD sustav) ali i to će se dogoditi, vrlo brzo! b) Rasprostranjenost - i tu je tambura "na konju", svira se u svim državama bivše Jugoslavije (Je li tako Čičak, Tamish), u bližem i malo daljem okruženju, Evropi (je li tako Georges, Danice...) Kanadi, Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi...impresivno, zar ne? c) Prihvaćenost "od širokih narodnih masa" - pa prihvaćena je, niti jedan stranac neće ti reći da je to nezanimljivo i loše, takve ocjene možeš čuti samo od nas samih. Sjećam se, to je bilo relativno nedavno kad su Gazde punile Dom sportova i to veliku dvoranu, a isto tako i kad su bili predgrupa ostatku Led Zeppelina; Jimmy Page se "zaledio" kad je vidio i upoznao tamburicu i zvao je momke da im budu predgrupa; naravno, publika ih je popljuvala a Pageu nije bilo jasno - zašto, pobogu??? Ja znam zašto, a vi dragi moji prijatelji, razmislite! Znam isto tako da je Janika sa svojim orkestrom svirao SVOJU glazbu i u Olimpiji i u Americi... da je Jerry svirao u Kennedy centru SVOJE, da Boban Marković, Kočani, Vlatko Stefanovski, Cesaria Evora, a u konačnici i Mostar Sevdah sviraju svoje itd... Ovdje bih još mogao pisati o raznim sitarima, koto-ima, kineskim glazbalima koje sluša pola čovječanstva (oko dvije milijarde ljudi, da ne bi bilo zabune) ali nisam baš primijetio da su "zapadnjacima" ništa više nego zanimljivi, ali na kratko;u jednom periodu "otkrivanja" Indije folirali su se i ubacivali sitar u razne experimente ali je sitar ostao takav kakav je, moram priznat, meni neslušljiv. Slično je i sa filmom, Bollywood je drugi u svijetu po proizvodnji filmova, vrlo visoko su i po gledanosti filmova koji su - svi isti!!! Kad si zadnji put (ako si ikad) gledao indijski film??? Znači li to što je relativno neprihvatljiv i neshvaćen za zapadnu populaciju da ne valja ili da je nepoznat??? Na oba pitanja odgovor je negativan! 80-ih godina Paul Simon je "otkrio" Afriku, ritam, sunce i život u glazbi Afrike, i ovdje dolazim do objašnjenja za tvoju tvrdnju, sa kojom se btv. u potpunosti slažem, o popularnosti tarabuka;radi se o tome da je tarabuka (tarabuk, darbuka, kako tko voli) savršena u svojoj jednostavnosti i mogućnostima, nije dominantna nigdje, uklopiće se svugdje, preživjeće sve i nigdje neće smetati, baš kao i beduini! Kalesijski zvuci - tako i treba, ljudi niti ne pokušavaju svirati nešto drugo, a nemoj bit naivan i pomisliti da se to nešto bogznakako kupuje i sluša od strane "zapadnjaka". I još nešto u vezi njih, oni su meni fenomenalni; tri milijuna tekstova na istu melodiju i svaka stvar je ista, 300.000 različitih kazeta, e tako ih percepiraju i svi oni kojima taj zvuk nije "u krvi". Da sam imalo neutralniji promatrač (a nisam i ti to znaš) - nema neke razlike između njih i muzike sjevernomeričkih indijanaca iz plemena Ravni Tabani ...i jedno i drugo mi je zanimljivo ali samo na kratko...Tebi je lik u New Yorku govorio o zanimljivosti tambure, a meni je lik, profesor glazbe, ovdje "u mom dvorištu", lik sa kojim dijelim isto geografsko porijeklo i jezik govorio o tome kako tambura nije instrument, glazbalo nego "primitivna tvorevina"i nešto što ne valja ni za q***c jer za nju - pazite sad - nisu pisali veliki klasični skladatelji!!!(ovo na kraju je bio znak urlika). Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini... Još je davno Konfučije rekao - "uključi me - naučit ću" I zato mi je neizmjerno drago što postoje seminari na koje dolaze sve više stranci i u sve većem broju; o tome kakva je kvaliteta rada na seminarima i može li se poboljšati dalo bi se razgovarati, o tome je li to potrebno - nikako!!! Bilo bi dobro da ih ima još i više, ali i to će biti jednog dana, uskoro nadam se! Mišljenja sam da "zapad" u tom smislu treba "dovesti" ovdje a ne ići tamo... Kažu da magarac ide u svatove ne da bi se veselio nego da nosi vodu... Pa u čemu je onda kvaka??? Odgovor je vrlo jednostavan - marketing! 90% prodaje ili popularnosti nekog proizvoda ili usluge čini marketing, to su veliki igrači davno shvatili i igraju takvu igru; dakle, više se ne radi o glazbi ili kvaliteti nečega nego o nečem drugom što nema veze sa glazbom Svaka roba ima svoga kupca! Fado se svirao i pjevao i prije globalne popularnosti, flamenko, Kuba i masa drugih, da sad ne nabrajam... Stari moj, nađi nekoga tko će uložiti u tebe par milja dolara a tko zna pravila igre i moći ćeš prodavat podrigivanje u kromatskoj ljestvici sa Amsterdamishe Tramharmonie, nema greške, pacijenti će popušit i kupovat, ionako je Zapad a i mi sve više s njima pun trendsetera i foldžija koji puše takve stvari. Pa likovi su prodavali prazne ploče, bijela slikarska platna, svašta nešto sve u cilju "umjetnosti" I je li to cilj "svjetskizacije" tambure??? Naravno da nije, ako nešto vrijedi - a tambura vrijedi - doći će oni koje to zanima po nju, sigurno! Budi to što jesi, sviraj to što te čini sretnim, budi iskren u tome jer, vjerovali vi meni ili ne, tambura ima emocije i osjeti emocije i rezultati će doći, uvijek se iskrenost i kvaliteta prepoznaju i u konačnici isplate!Živjeli!!!
|
|
#11
27-06-2006, 16:40
|
||||
|
||||
|
Quote:
ja mislim da se sad sa sigurnošću može reći da je zapećaćen kvartni sustav i četveroglasna tambra. definitivno je zapećaćen e štim, a g ide polako u orkestre dok se d napušta... elid sustav??? zašto bi trebalo inzistirati na samo jednom štimu? znam da mi je frend (stari mu svira u simfonijskom orkestru, a on sam zna svirati skoro sve tamburaške instrumente) rekao da ima nekih stvari pisanih isključivo za pojedini štim (g ili e) npr. reče mi da dubravko češnjak (kojeg osobno poznaje) ima e i g pa svira s onom tamburom sa kojom mu je lakše nešto odsvirati. eto npr ja sam skinuo čaradaš janika i to na g štimu je jako teško za odsvirati brzo. čak i fale tonovi. npr. nema najdubljeg e3 tona. :-) Quote:
a kolko sam skužil problem je što nema skladbi baš za tamburu-tj. ima ih premalo.(ne znam točne kriterije) Quote:
jer gledajte tko je ikad nekoga poučavao tamburur prije 20 godina??? bilo je -sviraj kako znaš i možeš. (međimurski-ki kak more, ki kak zna) a sad s mladim sviračima koji vole tamburu je to postalo puno bolje-ne usidim se reći kvalitetnije jer treba poštovati stare majstore koje se u nekim stvarima ne može nadmašiti). @dkranjce-ovi tipovi što su svašta prodavali i odjednom postigli velik uspjeh danas ih se i ne pamti. tamburu znaju cijeniti stari ljudi. problem je u klincima jer im se možda ne prezentira dovoljno dobro ili nikako. imam puno frendova koji kad su čuili neke skladbe (virtuozne i zabavne) da su se JAKO UGODNO iznenadili. pitaj Boga kaj su prije čuli. :-) Quote:
al dkranjce svaki instrument ima emocije i osjeti ih ako ga sviraš dušom...
|
|
#12
27-06-2006, 20:25
|
||||
|
||||
|
kurs za tamburu
Prica se da je ,davno, dos'o neki bogati Amerikanac u Deronje, za nemale novce zakupio kucu do Djenine, vlasnika sa sve porodicom posl'o na letovanje o svom trosku, a Djeni platio mesec dana - nigde da ne ide, da sedi u Deronjama i da ga uci tamburu svirati i sve one njegofe fore & frcokle da mu pokazuje ! ! !
|
|
#13
27-06-2006, 20:50
|
||||
|
||||
|
Quote:
|
|
#14
28-06-2006, 08:37
|
||||
|
||||
|
Pravo ime mu je bilo Evgenije, ali ga ceo tamburaski svet zna kao legendarnog Djenu Jovanovica iz orkestra Bice skoro propast sveta.
Pogledaj http://www.vreme.com/cms/view.php?id=330163
|
|
#15
28-06-2006, 19:13
|
||||
|
||||
|
just 4 double "D" ;)
b) Rasprostranjenost - i tu je tambura "na konju", svira se u svim državama bivše Jugoslavije u bližem i malo daljem okruženju, Evropi,Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi...impresivno, zar ne? -- post by dr_Darko
-rasprostranjena je medju nasim ljudima,sto ne znaci da drugi znaju za nju...ne svira se u juznoj americi zato sto je dovela popularnost nego zato sto je od 1950 pa nadalje poceli masovni progoni Hrvata od strane KOS-a,i UDBA-e,pa su nasli spas u dalekim zemljama i tako i tambura s njima....znaci nije poznata J.Americi nego nasim dijasporasima....na zalost ne i svima...! -- post by me! -Tebi je lik u New Yorku govorio o zanimljivosti tambure, a meni je lik, profesor glazbe, ovdje "u mom dvorištu", lik sa kojim dijelim isto geografsko porijeklo i jezik govorio o tome kako tambura nije instrument, glazbalo nego "primitivna tvorevina"! -- post by dr_mr_kranjcevic -Dobar ti komsija....ako je profa prosao kroz akademiju,ne znaci da je i ona prosla kroz njega!!! post by me! -Fado se svirao i pjevao i prije globalne popularnosti, flamenko... -- post by dr_mr_kranjcevic! Flamenco,kao i Spanski majstori zaštićeni su od drzave k`o ---> panda ----post by me! -Odgovor je vrlo jednostavan - marketing! 90% prodaje ili popularnosti nekog proizvoda ili usluge čini marketing, to su veliki igrači davno shvatili i igraju takvu igru; dakle, više se ne radi o glazbi ili kvaliteti nečega nego o nečem drugom što nema veze sa glazbom -- post by dr_mr_kranjcevic Stoji to za marketing.....A de mi reci kakav je marketing imao Django Reinhart a takav svjetski uspjeh? Lester(Les) Paul kao najbolji americki gitarist nije smio reci pred njim da svira gitaru jer se sasro....svjetski svirac kojem je USA zabranio 10god.rada jer je bio tako dobar da su pocele propadati druge produkcijske kuce,i jer sve sto ovaj snimi prodaje do zadnje ploce i izmedju ostalog i izumio je efekt "halla" i prvi ga primjenio na gitari i u produkciji.Takav..NE genije ..nego EVGENIJE se boji zasvirati pred jednim cigom koji zivi u pokretnim kolima kome je jedini marketing zaraditi za `ljeb na "romanticnom krstarenju" od sela do sela!!! Danas Djangove instrumentale sviraju jazzeri,kao i od Antonia Carlosa Jobima koji je napisao najpoznatije standarde koje jazzerima(kao i okrestrima) sluze kao vecernji program u nekom clubu-koncertu,npr."Girl from Ipanema","Desafinado","Mahna de Carnaval(tema iz filma "Black Orpheu 1959te)","Triste","Samba una nota so" koju i HRT orkestar svira na koncertima....e jebo ja sebe..nesto ne valja...kako se to svira svugdje CAK i kod nas i to NASIM LJUDIMA i oni to prepoznaju i pjevaju i nagrade?? kome ja te standarde sviram i zivim djelimicno od toga,kako nasi ljudi pjevaju pjesme iz Ria de Janeira? neko ih je lobirao kod nas? naravno da ne...smijesno...--post by me!Dr_D ------> u ostalom se slazem s tobom... p.s....nisu samo problem 95% sviraca svoj zivotni vijek zavrse u kafani sa stihom Balasevićevog "Vase Ladačkog" ..."klonula mu samo glava k`o da drema ko da spava,i svi pamte sto je zadnje reko" a to je..karikiram "osim djece ostavi nesto iza sebe po cemu ce te pamtiti i radi ono sto srce zeli,jer u parama nije sve"..... -Jedan od KLJUČNIH problema je i sto tamburu NEMAMO na akademiji....nije predmet izucavanja na drzavnom nivou!!!!!!! -Pa,ako drzava puno ne zarezuje tamburu(koliko bi trebala,s obzirom da je postala Hr.nacionalni instrument) zasto bi je i drugi u svijetu !!! Ajmo `rvati ....rece Stanka Šarić....."Hrvatska vas zove"  nadjite "Matiju Gubeca II " i pokrenite "kulturni ustanak" Ev...ja predlažem našeg double "D"...Dr_Darka_admina
Last edited by cicak; 28-06-2006 at 19:17.
|
|
#16
29-06-2006, 00:52
|
||||
|
||||
|
Lova voli muziku, muziku voli lova, muzika voli lovu, lovu voli muzika
Sve se vrti oko love, marketinga i distribucije. Uzmite na primjer mog dobrog prijatelja koji svira u Vaya Con Dios. Sto puta sam mu rekao da je njihova glazba cisti izum marketinga, on se lijepo smije. Smije se jel' mu je buducnost novcano osigurana a komponirao je samo tri pjesme na albumima !!! Bas ga briga o kvaliteti sviranja ili pjesme, samo da se pusta po cijelom svijetu. Dajte malo poslusajte njihovu reprizu od " Delem Delem" na zadnjem albumu ( "Je l'aime, je l'aime " ), ocajno, skandalozno... Dalje : Compay Segundo, simpatican, fotogenican, smijesan, nasmijan,... ali covjek nije vise znao niti pjevati niti svirati, a dvorane su bile pune ( naravno vrhunski muzicari su ga pratili ) zahvaljujuci Image-u : na kraju nisam niti znao koga idem slusati, ili Ibrahima Ferrer-a sa Buena vistom, ili Buena Vistu sa Omarom, ili Rubena s Buena vistom ili Buena Vistu s Buena Vistom... Bez reklame nebi nista bilo od toga. Taraf de Haidouks : vidio sam njihov prvi "zapadni" nastup. Doveo ih je jedan mladi covjek iz Bruxelles-a, kod njega su stanovali. Prvi koncert, dvadesetak ljudi u kaficu; to je trajalo nekoliko mjeseci, jako malo publike. Belgijanac nije vise znao sto ce s njima a nisu se dali iz njegove kuce van. Onda je usao u igru marketing : reportaze na televiziji, plakati, cd u rock producijskoj kuci, nastimani skandalozni potezi na javnim mjestima u Bruxelles-u itd i eto krenulo je, zapadna publika skace ko luda na koncertima. Prica se da su Belgijanca htjeli ubiti jer se zaljubio u kcerku jednog od muzicara, neznam dali je istina ( mozda je i to marketing !! ) ali znam da im on nije vise manager. Imam jos puno primjera ali nebi htio dosaditi s mojim pricama. Ja mislim da marketing odlucuje kada i koga cemo slusati po bilo kojoj cijeni.Tko je spreman platiti 125 eura za solo koncert Neil Young-a ili solo koncert Springteen-a ili 250 eura za excluzivni solo koncert u nekoj Pariskoj crkvi za Bjork ili 500 eura za cigansku vecer (+ vecera i pice) u elitnom Briselskom Hotelu, ja ne hvala lijepa. Dosta sam potrosio novaca na fol muziku, na fol muzicare, na Hiltonske cigane u Budimpesti, na lose vecere po jazz-klubovima Pariza, New-Yorka, Londona, po rock festivalima, po nekim electro-extasy-techno mega diskacima,..., zbog svega toga volim tamburu.
PS Jel' netko ima Petra Ivanovica na tamburi ?
|
|
#17
29-06-2006, 15:38
|
||||
|
||||
Lova voli mene :cool:
Ono sto je Vaya con Dios snimila prije 90te je kvalitetno i sviracki i produkcijski..sta su to radili u zadnjih 10godina nisam cuo...Svijet opstaje na marketingu i lobiju....to je ono...ajmo posteno pa ko koga sjebe
Ljudi bar imaju nacin da zive od muzike...svaka sekunda emitiranja na RTV postajama se placa,i njihova zarada ovisi o producentu neke radio ili tv stanice koji odabire pjesme za program...to svi znamo da se zovu autorska prava...koncerte rade samo radi marketinga,jer obicno su tu troskovi veci nego zarada i jos plus povedes jos neka imena zbog zajednickog i bombasticnog nastupa i et....jedna godina pripremanja turneje,pa pola godine turneje da bi zaradio jako malo,cak i nikako...al zato je u opticaju...al na autorskim pravima uzimaju milione dok ispijaju Pina Coladu na obalama Karibskog otočja.... Mislim da Petar Ivanovic nije na tamburi nista snimio..... Last edited by cicak; 24-08-2007 at 02:32.
|
|
#18
29-06-2006, 18:46
|
|||
|
|||
|
za dr. Čička od mene, za kraj:-)))
Ovako, ne bih htio na bilo koji način daviti i zamarati ljude koji ovo čitaju, ali u interesu kvalitetnije diskusije moram neke stvari pojasnit':
U vezi rasprostranjenosti tambure i u Južnoj Americi - iseljavanje ljudi sa ovih prostora nije počelo 50-ih godina nego dvije-tri generacije ranije, krajem 19 i početkom 20 stoljeća, neki i od mojih prapredaka u n-tom koljenu su tada odlazili...razlozi su bili jedino ekonomski. Ljudi su se uklopili u sredinu u koju su došli živjeti i raditi, miješali su se na sve načine:-)) sa domicilnim stanovništvom i danas su ti ljudi državljani a ne samo stanovnici država u kojima žive; znaju jezik svojih predaka u tragovima ili nikako, čuvaju komadiće tradicije i naslijeđa koji su im njihovi prapreci ostavili, ali igraju nogomete za razne Argentine, Čilea, Paragvaje... , idu u njihove škole i na fakultete, služe njihove vojske, plaćaju poreze u tim državama i razmišljaju na jeziku države u kojoj žive... dakle, stranci su! I ti isti stranci sviraju tambure! I ti isti stranci na tim istim tamburama znaju zasvirat' nešto od repertoara domicilne države...mislim da se zaključak nameće sam po sebi! Kažu povijesničari i istraživači da su tamburu donijeli Turci na ove prostore prvo u Bosnu gdje se udomaćila, odakle se proširila i u ostale krajeve Balkanskog poluotoka itd itd... U tih parstotina godina doživjela je svakakve promjene, danas je to što jeste! Pa znam pobogu kakve dobivam mailove, upite i odakle mi dolaze posjete u vezi weba, dooosta ljudi stranog imena i prezimena... Nešto u vezi marketinga i Djanga!!! Danas su druga vremena, nevjerojatan je pomak samo u zadnjih 20-ak godina, taj period i sam intenzivno proživljavam i analiziram i zaključak se nameće sam po sebi - sve se mora naplatiti, višestruko! Vremena i prostor (stara dobra i kulturna Evropa) u kojima je Django radio i stvarao su, ne mogu reći zlatna ali puuuno kvalitetnija, lucidnija i kreativnija u svakom smislu nego danas. "Veliki brat" se pomalo budi i razmišlja na način da se sve treba dobro unovčiti, izmišlja taj i takav marketing i priča ide dalje, ideju prihvaćaju svi i svugdje (ne zato što vole, sila Boga ne moli) ali sreća u nesreći je bila što je svijet bio bipolaran tada (doskora), što je ustvari i prirodna pojava tako da svoj stil i "ljudska prava" nisu baš mogli svugdje izvozit, tako da su se na sve načine trudili dovući te kvalitetne umjetnike SA IDEJOM I VIZIJOM u svoje dvorište, iscijediti ih, astronomski zaraditi i razmišljati - što dalje prodati a nažalost, ništa nisu naučili; nisu naučili svirati kao Django, Kubanci, nisu naučili raditi plakate kao Rusi, ritam im nije u krvi kao... ma glupani u svojoj bahatosti ništa nisu naučili, prave karikaturu od svega čega se uhvate! Pa i u rat idu da bi tv postaje mogle izvještavat!!! Bljak, ali - ne hvala!!! Danas je nažalost i Evropa u tom istom filmu!!! Činjenica je da samo (ili uglavnom) "gladni" (znanja, ili bukvalno) prave vrhunska djela; onog momenta kad se uljuljkaju u svojoj veličini i novcima koji ih okružuju - uglavnom je gotovo (naravno, uvijek postoje izuzeci) I u tom smislu ja ne želim da tambura ide tamo, ako ih zanima - dođite, dobrodošli ste! I još jednom za Djanga, Woody Allen je snimio film, jako simpatičan o jednom dobrom gitaristi koji se "zaledi" i na samo spominjanje Djanga, zove se (film) Sweet and Lowdown, naši su ga preveli kao "Biti najbolji", ali sve je - fikcija... To naravno nema veze sa Les Paulom i sa ovim o čemu razgovaramo, ali zgodno je kao informacija:-))) I još jednom, Django ali i 99% svih velikih majstora su svirali, a nisu razmišljali o "svjetskizaciji" toga što rade! Nešto u vezi "ipaneme", i opet marketinga, prošlih vremena... 1963 god. u New Yorku, Stan Getz, saksofonista snimao je album sa brazilcima J. Gilbertom i A.C.Jobimom, čija se jedna od pjesama pisana na portugalskom jeziku zvala "The Girl from Ipanema"... i odlučili su da na album ide verzija pjesme, čudno:-) - na engleskom! Pjevač (Gilberto) nije bio "na ti" sa engleskim i Getz pravi genijalan potez, dovodi njegovu suprugu Astrud u studio (ona nije bila profesionalni glazbenik i imala je vrlo, vrlo malo iskustva u pjevanju) koja je mogla pjevati na Engleskom... Rezultat je verzija koja je danas poznata, muzika sa tri kontinenta i rijetko viđen sklad; pjesma je otpjevana nisko ali visina je ta koja vokalu daje opuštenost i tropski ugođaj...Danas bi "odlikaši" zahtijevali da snimak prođe kroz 4 limitera, 5 kompresora, reverbi, ovo-ono i bili bi uskraćeni za nešto tako genijalno i divno Pouku ove priče izvucite sami, meni je u ovom topiku ipak tambura na prvom mjestu i njen izričaj To što tambura nije na akademiji - stari moj to može biti samo prednost; akademija ne mora nužno biti nešto što će donijeti kvalitetan pomak, i ti to znaš a znam da znaš da i ja znam:-) To što su španjolski majstori zaštićeni - znam da znaš a znam da znaš da i ja znam da se i kod nas stvari pomjeraju nabolje, govorimo o istom majstoru koji me je zamolio da se još to ne spominje dok se ne realizira... a toga će biti još, dosta za ovaj moj radni vijek  U vezi "profesora" - mala digresija na to kakav je mentalni sklop i percepcija pojedinaca! U životu rodbinu ne možeš birati, sve ostalo (skoro sve) - možeš, na ovom forumu smo uglavnom istomišljenici, tambura nam je ljubav, strast, zadovoljstvo a ponekom i profesija; u vezi pristupa i popularizaciji tambure ne može i ne smije biti samo jedan pravac, uvijek mora postojati rezervna varijanta... Ukoliko se ide "u svijet" to sa sobom donosi niz prednosti ali i nedostataka... Nažalost, gdje su nofci u igri uključit će se i masa autsidera u cilju zarade... Pa takva situacija je bila i u HR do prije nekoliko godina; niti konzervu nismo mogli otvorit a da ne izađu zvuci tamburice, svirali su je svi, i na svakave načine, svi su koketirali s njom i u jednom momentu je to sve skupa bilo žalosno i jadno... Ima jedna zanimljiva zen pričica, radi se o jednom učeniku koji je došao kod učitelja da ga ovaj nauči; što god mu učitelj kaže ili pokaže - ovaj to zna!!! Jednom ga je učitelj pozvao na čaj, sjeli su i ovaj je točio, točio... čaj se prelivao iz šalice, učenik je reagirao a učitelj kaže: "Kako ti mogu natočiti kad nisi popio"!!! Htio je reći da ako želiš nešto naučiti moraš biti "prazan", spreman za učiti, moraš "upijat" jer od svakoga možeš nešto naučiti, u najgorem slučaju - kako ne treba:-))) Ja sam imao sreću pa sam ponešto i naučio, imam nekakav stav koji je takav kakav je ali na moju sreću nije zacementiran i podložan je promjenama i korekcijama ako su kvalitetnije i ako je rezultat OK. Još samo par stvari i onda sam gotov, neću više:-))) Za ilustraciju, na webu (http://www.inet.hr/~darkkran/) možete naći i poslušati jednu skladbu gdje tambure sviraju nešto malo drugačije nego što smo svi navikli; cijenim trud i zadovoljstvo koje glazbenici osjećaju prema tome što sviraju, bio bih presretan kada bi imali publiku, puno publike i ljudi koji to vole ali... meni je to "strano", nakon treće stvari me polako zamara, nakon pete - postajem nervozan:-))) Isto tako, kada tamburaški orkestri sviraju "klasiku" ili ozbiljnu glazbu, ili skladanu naručenu za festivale poput onog u Osijeku, mogu čuti nekoliko kompozicija, pa i oduševit se ali nakon pete stvari - zamara me to, a trebao bih to voljeti jer je tambura dio mog kulturološkog naslijeđa... Izričaj koji mi nije stran, koji me ne zamara i koji "ima ono nešto" je - folklor u skoro svim varijantama (naš, Ruski, Rumunjski, Bugarski, Mađarski...svejedno je) i - ciganija, ali ne svakakva, ima i tu smeća, vrhunskog!!! Da zaključim: u svijet - da, po svaku cijenu - ni u ludilu, prije neka svijet dođe k nama! Ima nas u svijetu dosta koji je volimo (tamburu), vjerojatno nismo ni svjesni koliko nas je... Da se svira dobro - to svakako, praši se:-)) Da treba experimentirat - da ali oprezno, vrlo oprezno!!! Jedna od prepoznatljivosti tambure, pogotovo basprima je prva dupla žica i svirka u ekipi, "bandi"; kad "proradi kemija" među sviračima - to je to!!! Ovo je samo moje mišljenje, nije nužno ispravno:-))), sve drugo za mene je - drugo:-). Znam za neke brazilske gitariste koji sviraju gitaru sa 8 žica, ali nije baš zaživjela (Gismonti), pa i naš Padovec je svirao nekakvu gitaru sa drugim vratom u 19 stoljeću - i nije otišlo dalje od experimenta... Nekad sam i sam bio u situacijama "da se tražim", sve mi je bilo zanimljivo, sa svime sam bio spreman koketirati i experimentirati... na sreću taj sam krug zatvorio, više me ne zanimaju "nemogućnosti" i ograničenja tambure nego što ona može dati u zadanim okvirima... i nije to baš tako malo kako se čini!!! Živjeli!!! Last edited by dkranjce; 29-06-2006 at 18:55.
|
|
#19
30-06-2006, 16:28
|
||||
|
||||
|
4 dr_mr_Kranjćević
"Ipanema" je zbog toga kao i muzicari bila dovedena u S.Ameriku jer je vec bila hit...ameri su prepoznali i zvali ih...a oni su im znali poturiti na njihovom jeziku....uspjeli su....probili led tropske mjuze,i sad je normalno da se to slusa u S.Americi.....da nisu valjali kao i pjesme ne bi ih ni zvali...
sto se tice basprima da mora imati 2 prve zice,naravno da se ne slazem....imali su prije sve duple pa su ljudi tad razmisljali slicno kao i ti sad..."moraju biti sve duple"....aman....ispade da je poslije ostala samo 1 dupla...aman opet....dupla je SAMO zbog folklora....kad zaores po prvoj i instaliras trzalicu u furnir glasnjace mora da cuje šor da neko svira....mozda ce postati standard da i mandolina ima samo 1 duplu,pa ce opet ostati mandolina.....tambura je tambura-ona na kojoj je Pajo Kolaric svirao,i ona na kojoj ti danas sviras..mada...tad je basprim bio u obliku lutnje a danas je gitarskog oblika....da si tad ljudima rekao kako ce izgledati za 30godina ---> ne bi ti vjerovali.....i rekli bi ti "tambura mora imat sve duple" ili sto ti kazes "mora imat 1duplu"...... sto se tiče Djanga...ne mozemo pricati kako su tad bile druge okolnosti,kako je on bio to zbog ovoga ili onoga....svako doba,koliko kod bilo sjebano za svirat,zivjeti,ima svoje genijalce BEZ obzira na marketing...danas je izrazajniji vise nego prije,i to je fakat al nije presudno...u srednjem vijeku su zbog intervala "sekunde" i "septime" sjevale glave,pa su najveci umovi svijeta tad bili.....jebo marketing....MORAS BITI "TAJ PRAVI" i uspjet ces....ostalo je filozofija koja se moze uklopiti u svaki segment zivota,pa tako i u tamburu.... Meni je poenta raditi muziku koju volim,i tamburu dal s 1prvom ili sa dvije prve,ili sa svim duplim zicama....a vrijeme je najbolji pokazatelj dal ce tambura ostati tambura sa 2duple....do sada je vrijeme pokazalo da je svedena sa 8zica na 5...pa sto i ne bi sa 5 na 4......balalajka ima 3,i ko kaze da je uvjek imala 3,a da nije imala 8.......gitara imas svakakvih dimenzija,vrsta tona,sa ugradjenim limom za blues,sa nekim dodatkom za neku drugu vrstu muzike,al je u sustini gitara...ako je covjek pravi,i ako svira dobro,kao i kvalitetnu mjuzu na bilo kojem instrumentu,njegovo ce ime trajati decenijama.....Dzeno da je svirao basprim sa 3 zice,mnogi bi poceli isto tako....pa bi mozda postao standard za 50godina.... -Akademija je akademija....ne izlaze s akademije umjetnici,nego pismeni ljudi sposobni za rad s muzikom....nije neophodna al daje nasim ljudima a i ljudima u svijetu jednu ozbiljnu notu i prezentiras instrument na svjetskom nivou pocev od suradnje,npr. nase akademije sa drugim akademijama u svijetu koji ce se zainteresirati za taj instrument,pa nadalje do gostovanja muzicara s nase muzicke akademije u svijetu....pa onda vide nase akademike sa gudacima,gitarom,duvackim instrumentima,i tamburom...tako tamburu dovedes pred svjetske adakemske muzicare....mozda se nadje jedan pravi pa jednog dobrog izucenog sviraca s nase akademije da otvori odsjek tambure na akademiji u nekom europskom gradu.ili dalje....pa se neki stranci zainteresiraju za taj instrument i upisu ga kao sporedni,pa vremenom mozda i kao glavni....i vec imas preuvjet da taj instrument udje u svjetske priznate instrumente kao i u orkestar,itd.....pored toga je vazan i lobi,i utjecaj nasih ljudi..tamo "vani"....o kadru koji bi predavao i ucio tamburu na akademiji ne bi pricao... na svemu treba raditi...od tradicije pa do.....ovako cemo je znati samo "mi"..neko po kafani,i po Dzeni,neko po Bogdanu,neko po "džaniki šalašu"....sve je to lijepo,postujem,i volim to,kao i njih,i sviram to....al mi je to ne dovoljno....zbog cega?? cilj sam vec objasnio-->tambura koja se svira na akademiji po svijetu,i tambura za koju ce pisati i strani skladatelji.....
|
|
#20
30-06-2006, 21:53
|
|||
|
|||
|
Quote:
Šalim se, ali mi se čini da si u vezi "moranja"malo polupao lončiće... Ne da mi se više... umori me ovo kad moram branit nešto što nisam ni pomislio i kad moram duplat jednom već napisano... Čitaj Čičak, čitaj, svima će biti lakše.... Živio p.s. javi na pm kad planiraš godišnji??
|
 |
|
|
60
Linearni Mod
