Janko Stjepušin

[garavi gez]

Uz vodeće sisačke tiskare Janka Dujaka i Sigismunda Junkera,koji se međusobno neprekidno nadmeću,pa čak i sukobljavaju,ali istovremeno i tiskajući najveći broj sisačkih izdanja,u Sisku djeluje i nekoliko manjih tiskarskih kuća.
Godine 1900.tvorničar tamburica Janko Stjepušin pokrenuo je manju tiskaru za potrebe glazbenog nakladništva.U njoj tiska najviše partiture za tamburaške orkestre,ali istovremeno pokreće i prvi hrvatski tamburaški časopis.Tiskaru je uredio uz trgovinu i radionicu žičanih instrumenata koju je preuzeo od svog dolaska u Sisak 1889.godine.
Postupno razvijajući svoju djelatnost, povećavao je i izbor glazbala koje je prodavao, pa je pored svojih vlastitih proizvoda, koji su bili pretežito narodna glazbala kao što su bisernice, bračevi, bugarije, kontrašice, primašice- prodavao i druge vrste glazbala, ne samo žičanih, koje nije sam proizvodio, kao što su gitare, čela, kontrabasi, flaute, harmonike i sve vrste nota i opreme potrebne glazbenicima.
O Stjepušinovoj poduzetnosti govori podatak kako je godišnje izrađivao i prodavao 3-4000 tamburica, koje je prodavao ponajviše našim iseljenicima u Americi.Ovim poslom bavio se sve do svog preseljenja u Zagreb 1921.godine, kada je potražnja za ovom vrstom glazbala već bila znatno manja.
Godine 1900. Stjepušin je uz svoj već uhodani posao odlučio otvoriti i manju tiskaru i knjigovežnicu ili kako se nazivala"kajdo-kameno i knjigotiskara J.Stjepušin", kako bi ostvario svoje zamisli na populariziranju tamburaške glazbe.Iz takve njegove namjere proizlazi i vrsta izdanja tiskanih u toj tiskari.Sva su ona na neki način vezana uz tamburašku glazbu: razni oglasi, cjenici, notni materijal, kalendari, pa sve do Tamburaške kazališne knjižice, te djela njegovog bliskog suradnika i posljednjeg urednika "Tamburice", Viktora Rudolfa.Stjepušin je i sam pisao, naravno o onome što mu je bilo najbliže, a to je tamburaška glazba.Tako je njegovo djelo "Tamburaška škola" koje je tiskao u vlastitoj tiskari i nakladi 1903.,doživjelo nekoliko izdanja, a prevedeno je i na njemački jezik.

Izvor je, Tiskarstvo i novinstvo Siska 1869.-1940. Sisak, 2007.
Urednica: Davorka Obradović
ISBN 978-953-6439-33-1
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653244