Kuhanje žica....
Nisam mogao odoljeti
... voda u kojoj se žica "kuha" (pod navodnicima, jer žica reagira k'o pijani Jožek na prometnu policiju, budući se radi o 100-tinjak celzija, dakle ni žica, niti Jožek nisu baš zaintrigirani...) pobere mast, proteine, šećere, estere, alkohole i ine organske spojeve s površine, a dio i iz unutrašnjosti (ispod opleta).
No pravi problem stare žice je zamor materijala. Rastegnutost. Dotrajalost. To se ne može oprati vodom, jer se dogodila ireverzibilna plastična deformacija materijala. Na žicama za bas gitaru je možda, zbog manjih tenzija, dovoljno skinuti čobanac i odojka sa žica (naravno, ne za vijeke vjekova, amen
), ali za berde, nisam siguran.
Kako su znalci već napomenuli, nije to set za kontrabas koji košta 200€, pa vjerujem da nije problem svakih 20 svirki kupiti novi set.
Eh, da, imam i pitanje: gdje, o, gdje kupiti žice za brač koje neće zvučati kao stare nakon 2 i pol gaže? Smiju biti skupe poput Postonjskoga žice (al' njegove pletene traju k'o jogurt na +40°C
), samo da su dobrozvučeće i postojane.
PS. sjetih se jedne bitne stvari, bitnije je i mnogostruko korisnije za žicu, od sterilizacije i blanširanja, obrisati znoj čim prije, jer znoj sadrži kemikalije koje neće oštetiti oplet, ali hoće osnovu, a tada ode sound u vječna lovišta, 100 mu tvorića...
