Početak je impostacija glasa, iliti kako je glas postavljen. Za to treba dosta vremena da se iz pjevača izvuče maximum (da je glas maximalno izolirano "naprijed"). Kod pjevanja se ne koristi ista "vrsta" glasa kao kod govora i ako pjevaš na isti način kao što govoriš dobit ćeš brdo falševa, malu snagu, bit ćeš tih a poderat ćeš grlo i slijedeći dan biti promuknut. Većina tamburaša tako i pjeva, zato to sve i zvuči tako kako zvuči i zato svaki poznati tamburaški vokal kada pređe 35. "ostaje bez glasa"... Tek kada je glas pravilno postavljen, onda ima smisla koristiti dijafragmu, otvarati usta na svakom vokalu na pravilan način (time stvoriti još više rezonantnog prostora u usnoj šupljini i nosu), ali tek tada se mogu postizati opuštene visine bez naprezanja grla.
A sve to mislim da je nemoguće napraviti sam ako prirodno to sve nemaš
EDIT: Što se tiče disanja, samo ne treba previše mudrovati o tome, jer ljudi prirodno dišu pravilno i opušteno i udišu zrak kroz pluća u dijafragmu. Treba samo paziti da to tako ostane, a mnogi kada trebaju otpjevati neki teži (visoki, dugačak) ton panično jako udahnu zrak samo na pluća jer tako prividno imaju osjećaj da su više udahnuli i da će lakše otpjevati to što trebaju. Tako se onda automatski i grlo stisne i nije dobro