upoznao sam marija žmegača i imao sam priliku porazgovarati s njim o poslu kojim se bavi.
ukratko, ostavio je na mene vrlo pozitivan dojam. čovjek je profesionalac, biznismen koji zna što radi, zna šta mu treba, a šta ne treba u životu (poslu) i prema tome se ravna.
ako nismo limitirane percepcije, lako ćemo shvatiti da poslovni ciljevi raznih majstora glazbalara nisu kod svih jednaki, kao što nije jednaka njihova ciljana klijentela.
dozvolit ćemo mogućnost da nije nužnost baš svaki majstor imati za cilj jedino proizvesti "vrhunski instrument" i raditi samo po posebnim zahtjevima pojedinačnih naručitelja koji su si eto umislili da su veliki profesionalci te da im shodno tome pripada isključivo vrhunski instrument, po mogućnosti ne skuplji od 500-600 €.
tko će onda raditi za orkestre, glazbene škole i slično?
svoj posao žmegač je naravno, isto postavio prema tome, ima svoje tržište, velike naručitelje i mušterije s kojima surađuje. popravlja stare i izrađuje nove instrumente za naručitelje najčešće iz sjeverozapadne hrvatske i slovenije. samo to mu je dovoljno da ima već kompletiranu i zaokruženu situaciju s poslom, da ima iskorištene i popunjene kapacitete i da mu posao fino ide. dapače, čovjek se uopće ne opterećuje nekim prohtjevima koje ponekad pred njega postavljaju razni, najčešće previše nadobudni pojedinci. lijepo im objasni da on svoj posao vodi na drugačiji način i da mu nije običaj inače ispravan instrument do beskraja dorađivati i prilagođavati prema nečijim pretjeranim izvoljevanjima.
njemu je cilj da radi, da ima uvijek posla i to je otprilike ostvario. nije mu uopće nužda ići za nekakvim "savršenim tonom" i sličnim apstrakcijama.
jer muziku čovjek nosi u sebi, u prstima, a ne u instrumentu... da parafraziram jednu poznatu izjavu janike b.
u orkestrima s kojima radim ima nekoliko njegovih tambura koje u potpunosti ispunjavaju svoju svrhu. među njima ima boljih i lošijih primjeraka, kao i svuda drugdje. prije mjesec dana je stigao još jedan njegov brač. pazi vraga, može se naštimati i na G i na A
tambura je prekrasna, super kvalitetne izrade i tona. ne sjećam se jesu li točkice nabodene na 7. ili 8. polje. na oktavi štima, a ako se dogodi da mi na 12. polju štimaju 3 žice a jedna ne, promijenim tu žicu koja ne štima i sve bude oke.
uopće ne uzimam u obzir mogućnost da je majstor tu nešto kriv, a kamoli da pokrećem temu na forumu o tom majstoru u kojoj mi je glavni argument protiv majstora činjenica da ta žica ne štima na 12. polju uz još pregršt subjektivnih, nestručnih i odokativnih ocjena svirljivosti i tonskih karakteristika instrumenta.
s vremenom sam naučio da jedna žica kad ne štima, a ostale štimaju problem nije u loše iskotiranoj tamburi, nego u žici koja je ili stara ili neodgovarajuće debljine.
i jedan ot:
pošto se na ovom forumu često raspravlja o tome tko radi
najbolje tambure, (iako nitko ne zna po kojem kriteriju se to ocjenjuje) možda mi netko može odgovoriti tko radi najbolje aute? neki kažu japanci, neki kažu koreanci, francuzi, ameri, nijemci, talijani.... nisu bitni kriteriji. bitno je ono
najbolji 
čuo sam čak mišljenje da su to španjolci, jer seat po adacu ima najmanje kvarova na prvih 100.000 km.