Quote:
Originally Posted by _maestro_
velika je razlika između svaštarenja i svaštarenja.
jedno je svaštariti zbog toga jer ne znaš i ne možeš ništa bolje, a drugo je.... svestranost ma, nema veze.
mislim da se krivo razumijemo, pa da probam drugačije postaviti problem:
ne valja svaštarenje u tamburaša koje je posljedica bezličnosti, nedostatka vlastritog izraza.
zadnji tamburaši koji su imali vlastiti autentični izričaj je bila janikina ekipa i bogdan uz njih. prije njih pere tumbas...
mi mlađi nismo našli "ono svoje", iskreno, autentično i prepoznatljivo pa oponašamo druge. a onda uz sve to, neki od nas niti ne paze koga oponašaju i od koga prepisuju. time se gubi na specifičnosti tambure koja se gubi u globalizacijskom sivilu.
u tome je problem i šteta. nije dakle niti izdaleka riječ o podizanju taraba između žanrova, nego je pitanje šta to tambure ustvari sviraju, ima li poslije janike nešto po čemu su prepoznatljive, svoje?
evo, slušam hanku paldum upravo na tv-u i znam šta od nje očekujem. znam šta očekujem od đezera, šta očekujem od filharmonije. a šta mogu očekivati od tamburaša?
|
Slažem se od A do Ž s vama iako i ja i moj bend vjerojatno spadamo u one koji nisu našli i nemaju nešto svoje.Sve u svemu tambura danas i tambura koju slušamo iz nekih boljih dana nemaju veze jedno s drugim.Janika Balaž i njegov orkestar te TPH i slični su pravi primjer svim tamburašima,ali nažalost današnjim tamburašima stil određuje publika koju smo primoreni slušat što nam kazuju zato jer je konkurencija velika u smislu ako nećete vi to svirat ima tko hoće iako opet sve treba imat svoje granice kad je u pitanju ispunjavanje želja.Vjerujem da me većina razumije.Ja bi sa svojim bendom također htio birat gdje i kome ću svirat,za koliko para i kakve pjesme(samo što nismo još tome dorasli)
al jbg,ne ide.Ugl. Maestro
