Quote:
Originally Posted by KDL
Ne gledam kritički na glazbu-osim ako su stvarno ono...ono...,
|
ma ja se rijetko kada tako postavljam, ali navikao sam svirat drugima, navikao sam ja biti taj koji stoji na bini i prati situaciju u prostoriji i teže mi se prilagoditi, nekako nisam slobodan, nije mi to to...
dobro je to kad je odlična ekipa, pa zajebancija do jutra, ili kad izađem sa djevojkom van gdje uživo sviraju, ali opet imam onaj neki čudan osjećaj...ne znam ja to objasnit...nekako nisam navikao i moš ga j****
a što sam još primijetio, sviraš negdje u nekom baru, disku, svejedno, i ulaze ljudi ulaze...nitko se previše ne obazire na nas, eventualno pozdrave oni koji te poznaju i traže mjesto da sjednu...
a onda vako dođu neka dvojica, ponekad i petorica, pa stanu u jedan ćošak i prekriže ruke, prvih 15 minuta nit jednu nit piju, pitam se i dal dišu, a blenu tako da ne skidaju pogled sa tambura, mikrofona, miksete i ostale opreme...i svako malo se došaptavaju nešta upirući pogledom u "nešto" tamo...
baš čudno jel? jel moguće da se radi o nekoj ekipi tamburaša?
