Quote:
Originally Posted by longee
Kad si me već prozvao... Vjerujem da sufiks -aš nije hrvatske geneze, a je li podrijetlom mađarski ili turski, osobno mi je teško reći. I u mađarskom jeziku ima puno turcizama kao i u našem. Možda nam je stigao iz nekog indijanskog plemenskog jezika AFAIK.
Izvedenice riječi tambura možemo čuti naglašene na prvom ili drugom slogu. Osobno mi se više sviđa, a i koristim, recimo: tamBUraš, tamBUraški, dok se na radiju i televiziji čuje još i TAMburaški. Još nisam čuo naglasak na zadnjem slogu, kako Hrvoje reče tamburAŠ, nekako mi se uopće ne uklapa u hrvatski jezik, možda u češki  . No opet, možda su i moje preference oblikovane regionalno   .
Mišljenja sam kako i nije previše bitan način izgovora, bitniji je način izvođenja glazbe na spomenutom glazbalu.
A i ja isti zovem TAMbura, ne tamBUra.  |
E, da... Ovo s naglaskom na zadnjem slogu nije u duhu standardnog književnog (mrtvog) hrvatskog jezika koji se ne govori nigdje (osim na HRT-u
). Ja sam kajkavac i to još tvrdoglavi kajkavac, a pošto hrvatski (kol'ko ja znam) nema čvrstu, pisanu ortoepsku (pravogovornu) normu... Dopuštam sebi (i ostalima) regionalne kajkavske naglaske na zadnjim slogovima riječi - tipa krumPIR, saPUN, kreTEN, deBIL
Sjećam se prepirki s mojim dobrim prijateljem iz Kaptola kraj Požege (žestoki štokavac, hehe) kojem se kosa na glavi dizala od kajkavskih i zagrebačkih "distorziranih" naglasaka...
A Ljudevitu Gaju neću nikada oprostiti što književni jezik nije utemeljio na kajkavštini.
