Quote:
Originally Posted by Vedran
Heh, baš taj dio nisam vidio, a i čitamo sam tvoj post u puno užem konteksu. Uglavnom, poanta ostaje: ima ih, ali malo.
|
...aghhhh, prije nego popijem kafu u ovo kišno jutro, mogu se nadovezati da ni ta poanta nije sasvim točna

. Ustvari, ima ih jako puno, no, čini mi se (dojma sam; tako mi mlijeka u prahu

), da je kod većine prevladalo
unosno prodavanje pameti, bez zasukanih rukava...znači kad malo proširimo kontekst, majstora ima, ima i instrumenata, po onoj listi vidimo da ih je i u povijesti bilo dosta, znanih i neznanih, u današnje vrijeme tamburaši imaju više instrumenata (sve češće od raznih majstora) i to mi je u redu, stvari se popravljaju (globalno)...jedna paralela: jedan je gitarist (Skandinavac neki, ne znam sad točno koji), naručio instrument od majstora koji mu je trebao dočarati kapljice kiše koje padaju u vodu. Znači kad on uzme instrument, počne svirat i zatvori oči, da ima taj filing kao da kiša pada u vodu, npr. kao jutros; izađemo van a ono pljušti po nekoj bari

., e, takav je on htio zvuk, naravno još malo senzualniji, nego što ja to sad opisujem. Majstor mu je napravio takvu gitaru i skladba koja je snimana na taj instrument stvarno je dočarala kolorit i ugođaj koji se zahtijevao (pogotovo ako nam se spava, pustimo si skladbu, a oči su nam ionako zatvorene, uglavnom

). Iako je gitara kanta i s njom se ne mogu odsvirati svatovi, koncert a bome nije ni djeci ugodna za slušati jer ima iritantne primjese definirane kao: pljinge-pljange, umjetnik je cijenio majstora i dan-danas jer mu je on omogućio instrument (za prikladnu skladbu) koji je dočarao zatjevani zvuk. Nema razloga da mu ne povjerujemo da je umjetnik jako precizan u svojim željama kakav instrument želi i za koju prigodu kao što nema razloga da ne povjerujemo da postoji majstor koji može načiniti i takav instrument. No, da me ne bi netko optužio za "pisanu riječ na forumu", zaključujem da su majstori u velikoj mjeri zajebanti koji naprave instrument i onda s obzirom na njegove kvalitete nastoje taj instrument dati u prikladne ruke. Nijedan instrument nije isti kao što nema ni dva ista čovjeka, koliki god oni bili blizanci ili sl. A u sažetku moglo bi se reć: -prave (dobre) majstore trebamo mi (svirači) i oni trebaju nas, a loši majstori ne trebaju svirače nego svakoga kome mogu prodati svaki instrument koji naprave.