Možda je pravi put u pisanju dobre glazbe. Iako je za neke moguće dobro živjeti od pisanja loše glazbe, mislim da stvari treba gledati iz drugog ugla. Onih, koji dobro žive od pisanja loše glazbe, ima sasvim dovoljno za hrvatsko tržište, tako da je taj segment na neki način popunjen. Dakle, ostali imaju dvije mogućnosti: čekati smjenu generacija i nadati se da će im se nasmiješiti sretna zvijezda, ili pisati svoju glazbu, koja je možda dobra, a možda i nije. Pitanje je koliko se netko u nekom od ta dva smjera nalazi. Netko možda ne želi pisati lošu glazbu, ali za nešto kvalitetno jednostavno nema dara. Netko je možda talentiran do nebesa, ali jednostavno vidi priliku za dobrom zaradom i sukladno tome pribjegne pisanju kuruze, koja opet može biti dobra ili loša. Netko se nađe od prve, ali ne kraju svi koji pišu su u različitim omjerima i u jednoj i u drugoj kategoriji, osim u ekstremnim slučajevima.
Prema tome, uz sve aktivnosti, ako čovjeku ostane dovoljno energije i elana da napravi nešto izvan gabarita onoga čime se svakodnevno bavi, treba samo sjesti i raditi. Ja osobno nemam previše vremena za usavršavanje i komponiranje, ali kada se nađe slobodnih nekoliko sati, teško da mogu bolje potrošiti svoje vrijeme. Sad... Koliko je dobro to što radim, ne mogu objektivno reći, jer je to najbolje što mogu u ovom trenutku, a iz toga se podrazumijeva da je meni dobra glazba koju pišem. Međutim, svoje kompozicije snimam djelomično iz zadovoljstva, ali i jednim dijelom iz znatiželje, jer me ipak zanima kako će ostatak (tamburaškog) svijeta prihvatiti ono što radim, a (ne)prihvaćanje je djelomični pokazatelj kvalitete.
Dakle, držim da je pravi put pisati što je bolje (prema osobnom sudu) moguće, uz sve ostale obaveze koje čovjek ima. Znači, ako je netko u bendu, naravno da će aranžirati za svoj bend, ali u trenucima inspiracije ipak ne treba ostaviti da dobre ideje proguta zaborav, nego to lijepo zapisati. Hoće li se to izvoditi, pitanje je, ali u današnje vrijeme, kada svatko manje više zna raditi u Sibeliusu, sigurno je lakše naći zainteresirane za izvođenje, jer ljudi mogu dobiti osjećaj o tome kakva je kompozicija, a samim time ih je lakše i privući. Na kraju, uvijek ostaje opcija samostalnog snimanja. Na svom primjeru, mogu reći da nije lako, treba se dobro pripremiti prije studija, a i samo snimanje iscrpljuje, ali na kraju dana, kada poslušam što smo napravili, uvijek ostane dobar osjećaj da se uloženi trud isplatio i da uz sve obaveze, ipak radim nešto kreativno.
|