Quote:
Originally Posted by bugarchina
Neznam jel to ukljuceno u temu al zanima me (ako nije tajna) kad pravis te suite dali kao prioritet koristis neka glazbena pravila ili te vodi uho,tj odakle krece stvaranje (primjer-kad radim neku stvar (rock recimo) prvo napravim bubanj pa onda izmisljam bas pa gitaru i onda rijeci)???
Moze odgovor i u privatnim porukama,stvarno me to zanima
|
U mom slučaju, pisanje glazbe je prije svega iterativni postupak. Znači prvo odaberem temu. Tema može biti bilo što. Primjerice, jedna od tema korištenih u suiti je Oj, rastiću šušnjati. Nakon toga odaberem kontekst u koji smještam temu, odnosno karakter stavka, a ponekad znam unaprijed karakter stavka, ali naknadno tražim za taj stavak odgovarajuću temu.
Kada odredim temelj stavka, određujem osnovnu harmonizaciju glavne teme, a ako već imam riješen razvoj stavka, onda radim osnovnu harmonizaciju za sve što imam napisano. Ponekad znam imati i nekoliko zapisanih motiva koji su u ovoj fazi još nepovezani, pa nakon što sam harmonizirao motive, radim na njihovom povezivanju. Kada su motivi, teme i njihove varijacije povezani, raspisujem dionice. Do sada nisam pisao za više od 12 dionica, iako je bilo situacija kada bi mi dobro došlo i više od toga.
Kod raspisivanja dionica, običaj je krenuti od basa ili soprana, odnosno u slučaju tamburaškog orkestra, od basa ili prima. Kada pišem dionice, ponekad znam doći na dobru ideju za rješenje nekoliko taktova i tada raspišem sve dionice za taj dio. Ako mi ništa takvo ne padne na pamet, onda jednostavno pišem dionice redom prema nekim teoretskim postavkama, odnosno pravilima. Obično raspisujem dionice za pojedinačne glazbene rečenice, a gotovo nikad za cijelu kompoziciju ili stavak.
Kada sam završio s pisanjem dionica, poslušam sve što sam napravio i nakon toga radim različite popravke i dorade: harmonijske, polifonijske, strukturalne, itd. Ponekad mi se zna dogoditi da jednostavno obrišem ili dodam neki motiv. Nakon toga se vraćam na spajanje nove verzije, zatim dopisivanje dionica, doradu i ponovno restrukturiranje. Te radnje ponavljam dok nisam zadovoljan.
Prilikom skladanja koristim se svime: poznavanjem teorije, maštom, pauzama, uhom i svime ostalim što pomaže. Vrlo bitna stavka je poznavanje instrumenta i njihovih mogućnosti, jer u Sibeliusu sve zvuči dobro i sve je lako odsvirati (dovoljno je pritisnuti jednu tipku), ali u stvarnosti treba biti svjestan tonskih i mehaničkih ograničenja pojedinog instrumenta, jer koja je korist od skladbe koju nitko ne može odsvirati.
Toliko za sad.