[odisej]

Svaki sastav koji dugo djeluje neminovno doživljava promjene u ljudstvu. Svi su oni, bez obzira što više ne sviraju sa nama, i dalje Grofovi i uvijek će to jednim dijelom svog života, vremenom i ljubavlju koje su uložili u svirku, ostati.

Prve promjene u sastavu nastupaju kada se Hrvoje Mlinarić (danas doktor elektrotehnike i asistent na FERu) odlučuje aktivnije posvetiti znanstvenoj karijeri.

Na basu ga zamjenjuje i na njemu ostaje sve do danas - Marin Jović, tada student, a sada profesor tjelesnog odgoja. Odmah kada je došao u sastav, vidio je kako stvari stoje - Hrvoje je iza sebe ostavio vrhunske informatičare, ali je tjelesna sprema, u kombinaciji sa uobičajenim tamburaškim porocima, bila slaba.

Odlučnim koracima nameće fizičku disciplinu, i tada dolazi do tzv. 'sportskog doba' Grofova: od kolektivnog bavljenja tae kwon doom, pa do činjenice da je kod Maria Galovića na nizinske pripreme dolazila cijela cross country reprezentacija Etiopije. Čovjek bi počeo trčati ujutro, a tada nije bilo još mobitela, da bi nas navečer nazvao sa telefonske govornice u Fažani da dođe neko po njega sa autom. Trčao bi on i do Brijuna da nije rampa na muliću bila spuštena, koliko je mogao čovjek trčati.

Hrvoje se i kasnije pridružuje Grofovima u djelovanju Folklornog ansambla 'Vuga' gdje opet čerupa po Gilgu kao nekada.