...općenito, gledam ova dva posta, pa evo koju da prospem....jedino što me baš onak ubolo, a po meni nije baš najnaj je moto sviraj ili umri. Ne znam koliko bugarchina ima god, al pretpostavljam daj u nekim oko 20tak, manje-više, no to nije ni bitno, bitno je da se njegov put u današnje vrijeme uopće ne razlikuje od 90% mladih svirača tamburaša. Kako znam da je Osijek u banani već 20tak godina što se tiče tambure (mislim na bendove i zaradu, a prvenstveno gaže), teško da će se i za mlađe tamburaše tamo nać posla. Ako ga i ima - malo je. To još datira i iz sredine devedesetih, a znam jer sam s kolegom putovo 80 km, a smiješno je uopće da pričam kakve su zarade bile, više smo potrošili nego zaradili, a sretni bili kad smo u pozitivnoj nuli. I tad je situacija bila skoro neizdrživa, al valjda mladost i etuzijazam, ljubav -neograničena je to sve kompenzirala. Hoću reć da sam isto tako razmišljao i imao vrlo sličan moto. Budi siguran da bih te znao jako dobro svjetovat da su sad te godine i ta vremena. Al nisu. Drugačija su. Lošija. Naša je prednost u ono vrijeme ležala u tome što nije bilo toliko tamburaša kao danas, tako da svatko tko je imalo iskako iz prosjeka, imao je dosta dobru šansu pronaći sastav ili upasti u neki "gotov" bend. Mislim da su takva vremena prošla. Pogotovo unazad 10 god. Sigurno je jasno da kvalitet sviranja pojedinca nije recept prosperitetne budućnosti. Osobno poznam puno tamburaša koji se više ni ne bave tamburanjem i bendovima, gažama, a po kvaliteti sviranja mogu stat uz bilo koga, a mnogo njih "poznatih" mogu i popišat od srama. Također smatram da takvih pojedinaca, mlađih ima jako puno danas i njih mi je najviše žao, i plače mi se kad vidim kako žive i preživljavaju a posla za njih nema. Kako je situacija teška, općenita situacija, priznali mi to sebi ili ne, i sami smo postali puno više jalniji i bezobrazniji prema kolegama. No, to nije novost, i toga je bilo i u nekim "zlatnim" vremenima, tako da se na to ne bi trebalo (ako je ikako moguće) obazirat. Dakle, ako to voliš, pronaći ćeš već način koji te zadovoljava da "u tamburi" i ostaneš. Ne zamaraj se spikama o vrhunskim sviračima, vrhunskim bendovima, vrhunskim zaradama, tamburama i majstorima blabla..."vrhunsko" u tamburaškoj muzici (za mene), ne postoji odkad nema Janike, Majića, i možda je to malo pogrešno razmišljanje, al ti su ljudi ostavili trag koji mnogi više nikad neće ponovit, a ako i ponove neće biti toliko zapaženo kao u doba kad su oni svirali/živjeli. Ova vremena danas, unatoč izvrsnim pojedincima,
nažalost ne pružaju mogućnost da se tako nešto ponovi, ni u produkciji, ni u popularnosti, nit na nekom bilo kojem "nivou", koji bi zadovoljavao pojedinaca i ispunio zadovoljstvom neku "umjetničku" stranu (koja je najčešće bitnija od zarade), a i publika je razvodnjena, zbunjena, neupućena, a ja i dalje mislim da smo si sami najviše za to krivi. Nitko drugi. Dok sam bio u 20tim znao sam da će s vremenom biti jako dobrih tamburaša, sad kad se zapitam što bi moglo bit u budućnosti - ne znam. Eto, ne znam dal ovaj post vuče na pozitivu il negativu al pokušao sam ga sročit sa stajališta "slučajnog prolaznika" -mene
.
EDIT
...ma kolko god bilo čudno, mislim da je kod mene, presudio hercegovački gen, da ostanem s tamburom i danas!
