e pa da... i ja sam oduvijek cijenio kvalitetna druženja u manjim ekipama. nekolicina ljudi je sasvim dovoljna. a za nekolicinu je sasvim ok otići negdje na kavu, ne treba tu niti muzike niti tamburaša niti 50 gostiju.
štaviše, mislim da se kvaliteta druženja izgubi u velikim, čoporativnim okupljanjima, iz jednostavnog razloga što tada nije moguće svoju pažnju i vrijeme posvetiti istovremeno svima, a nije niti ok "odvojiti se" u takvoj situaciji.
interesantan je i detalj kojeg je veljo spomenuo, muzikanti sviraju, a ja sjedim sa strane i uopće ne doživljavam što sviraju nego "analiziram" kako sviraju. (ups, interesantan akord na tom mjestu... bilo bi bolje da to ne pjeva tako, nego onako...) i jebeš onda zabavu i feštu.
