Quote:
Originally Posted by Benito
....
I onda se čudimo kako su prije 50+ godina majstori radili vrhunske instrumente, a danas ne znaš od koga bi uzeo novu tamburu, a da ne propadne, izvitoperi se, da ne iskoči vrat i štatijaznam sve ne. Ti su ljudi znali što rade, ali očito nisu nikome prenijeli svoje znanje....
|
interesantna je to pojava kod tih majstora... to ljubomorno čuvanje nekih saznanja, od kojih ona najvrijednija odlaze s majstorom u grob.
mene to podsjeća na neka davna, mračna vremena kad je takvo ponašanje obrtnika bilo možda i jedini način održavanja koraka s konkurencijom, pa stoga i nužno. u ta davna, tamna vremena su postojali i razni liječnici koji bi mrmljali nerazumljive, tajne riječi dok su liječili bolesne ili neki drugi majstori koji bi radili recimo (al)kemičarske pokuse, kovali čelične mačeve... šta već.
razlog je zajednički: učiniti svoje znanje i vještinu nedostupno drugima, pogotovo konkurenciji. tako bi baš njihov proizvod imao neku "tajnu" specifičnost koja ga izdvaja i čini povoljnijim na tržištu.
u drugim branšama se taj običaj vremenom izgubio kao nepotreban i besmislen, što je donijelo znanstveni i tehnološki napredak.
ali kod naših majstora ne... dojam mi je da oni razmišljaju i postupaju na isti način kako je razmišljao i stradivari prije 300 godina...
doduše, neki današnji meštri su malčice sofisticirali taj atavizam iz srednjeg vijeka, pa više ne mrmljaju čarobne riječi kako bi svoj rad učinili nerazumljiv drugima, ali koriste se pojmovoma koji su većini ljudi poznati samo površno (alikvote pobuđenog tona npr.), pričaju i uvjeravaju o postojanju nekih karakteristika instrumenta koji su ljudskom osjetilnom sklopu neprimjetni pa stoga i nebitni, nude "dokaze" o nemjerljivim i nedokazivim značajkama itd.
sve je to modernizirana verzija mrmljanja onog spominjanog nadriliječnika od prije 400 godina.
s takvim stavom i nije čudno da su se prije 80 godina radile tambure iste ili bolje od današnjih. i kad mi počnu majstori pričati svoje priče o briljancu i takvim stvarima, odmah vidim da mu fali samo onaj šiljasti šešir sa zvijezdama.
za usporedbu pogledajmo kako su se u zadnjih 80 godina razvile neke druge ljudske djelatnosti, gdje je takvo ponašanje odavno odbačeno, gdje se nova saznanja i otkrića ne nose sobom u grob, ili u najboljem slučaju prenose se na svog sina, na svoj "fleš end blad", ali ni milimetra dalje.
pogledajmo za primjer razvoj auto industrije, koja je stara otprilike koliko i gradnja tambura... ili razvoj medicine u proteklih 80 godina.
znanje treba dijeliti onima koji su voljni i sposobni to prihvaćati, jer znanje nije privatna prćija, nego opće dobro namijenjeno svima na dobrobit i boljitak... barem ja vjerujem da bi tako trebalo biti.