Quote:
Originally Posted by _maestro_
spam!
|
Nije spam. Drmeš za Pendereckog je napisan '84-te. Nažalost, današnja tamburaška scena kvalitetom nije značajno odmakla od tamburaške scene vremena kada je nastao i Drmeš. Tek zadnjih nekoliko godina je vidljivo djelovanje tamburaških škola i pojavljuju se pojedinci koji znatno odskaču od tamburaškog prosjeka, ali taj pokret još nije uzeo maha. Budući da se još nisam ni rodio u vrijeme kada je održan prvi Krapinski festival, ne mogu tvrditi, ali sam dojma da je upravo taj festival bio prvo utočište urbane tambure, barem po kvaliteti aranžmana. Naravno, ne znam sve okolnosti tog vremena, ali govorim po snimkama koje sam do sada uspio prikupiti.
Prema tome, uopće se ne zezam kad kažem da je Ivo Josipović najbolji tamburaš. Možda time rastežem exerovu temu, ali nastanak DzP-a je za mene definitivno jedna od ključnih točaka u razvoju moderne tambure, slično kao što si naveo Pištino sviranje kontre u neestam ritmu (ne mogu naći tvoj post
). Možda ne toliko silnim izvedbama, nego konceptom koji demonstrira. Pretpostavljam da g. Ivo ne svira tambure, ali je iza sebe ostavio djelo koje može inspirirati druge da pišu za tamburu, jednako kao što je inspiriralo i mene. Za mene je to još uvijek jači kriterij od rafaljenja po Bumbarovom letu i sl.
EDIT: Možda nije taktično što sam naveo "rafaljenje" kao kriterij... U svakom slučaju, mogu zaključiti samo da su prema mojim kriterijima oni koji inspiriraju mlađe generacije. U posljednje vrijeme mogu samo reći da me uspio inspirirati jedino
patos, pa ću njegova staviti kao No.1 na svoju listu.