[_maestro_]

ajde, ajde ima prostora za raspravu o sviračkoj duši jerry-ja grchevicha. to je interesantna tema. sviraczs je dobro krenuo s onim virtuoz - glazbenik - AMERIKANAC (velikim slovima), samo je bio prediskretan.

a mene je poslije naljutilo uspoređivanje andrije čabaja i jerry-ja, jer je ta usporedba neprimjerena. baš kao da netko uspoređuje spomenutu 6. USA flotu s trajektom lošinjske plovidbe. makar bih i sam radije išao na silbu trajektom nego na nosaču aviona.
a andrija je umro, pa iz nekih svojih skrupula ga ne želim uvlačiti u raspravu. i ovo napisano je previše.

amerikanac je činjenica koja bitno određuje jerry-ja. i to prvi amerikanac koji je postao poznati tamburaš. iluzorno je od njega očekivati senzibilitet (dušu) nekog vrhunskog tamburaša koji je rastao pokraj dunava, save ili drave.
dijeli ga potpuno drugačiji način života i okolnosti odrastanja. dijeli ga ocean i nekoliko generacija predaka. to je drugi svijet i drugi način života. i unatoč činjenici da prilično puno vremena provodi ovdje, nikada neće do kraja moći biti sličan nekom deranu koji je odrastao u štitaru.
dovoljno sam star da se sjećam prvih njegovih snimaka koje su dopirale do naših krajeva, tako da mogu tvrditi da je ovo što radi sad daleko bliže našem poimanju tambure od onoga prije 25 godina.
nikad nisam volio snimke koje je napravio jedan svirač. jerry ih je radio svojevremeno, (kao i majić, zbilja, špegelj...) jer tamo preko nije imao adekvatnu ekipu.
(zonzi živi u otočcu, ne u americi pa ga muči sličan problem).
a upravo takve snimke "jerry one man orchestra" su ispočetka dolazile ovdje. bile su presavršene za moj ukus. slušajući ih sam imao dojam da je točno znao koliko trzaja u kojoj noti odsvira.
preko mikija i ex panonije je ostvario prve kontakte sa zagrebačkim tamburašima, još tamo 1985. godine. ta suradnja i danas traje i ima svoje rezultate. i u kombinaciji sa živim sviračima i jerry-jeva svirka je dobila drugu dimenziju.
svi sviramo podosta instrumentala koje je on prvi plasirao u javnost, snimio je škorin prvi album, s bogdanom je radio...

dva primjera:

1. potuno je jasno da bi bogdanov hit "prošle su mnoge ljubavi" janika sasvim drugačije postavio, bez one uzlazne ljestvice od 13 tonova na kraju fraze (od fis do d), a koju baš svi tamburaši vole naglašavati u svirci, neki i pretjeruju s tim, makar ona uopće nije "po duši" tamburaška niti u janikinom stilu.
znači jerry-jev stil ima utjecaja. i njegova duša.
2. svi sviramo ravnicu onako kako ju je jerry harmonizirao. možda bi, ako se ravnica svira recimo u e-duru; umjesto onog c-dura iza cis mola janika stavio a-mol, a-mol6 ili bi "zadimio" tu harmoniju. ali jerry je stavio c-dur i svi mi to sviramo tako, prihvaćajući stvar zdravo za gotovo.

zato svi oni koji tvrde da je jerry samo mašina, možda i jesu u pravu, ali mi svi učimo i preslikavamo od te "bezdušne mašine" kojoj tambura u životu znači puno više nego mnogima od nas. mi i ne možemo ništa drugo nego biti cinični, pa makar tim cinizmom skakali sami sebi u želudac.


p.s.
gledano na takav način ni peter kosovec nema dušu. on je onda isto makina.