Prije dolaska na"pjesmu i tamburu"pozorno sam pročitao i poslušao sve vezano uz ovu manifestaciju i shvatio sam je kao mjesto gdje će se ispričati neka nova kajkavska priča koja će imati težinu i kvalitetu.Posebno su me u to uvjeravali nekakvi ljudi odgovorni za realizaciju festivala.Desilo se nešto potpuno suprotno:festival je običan paravan da nekolicina ljudi opere finu lovu/posebno kemijanjem s kudovima kojima tu uopće nije mjesto/,kupovanje startnih pozicija,regrutiranje svih susjeda i poznanika za nekakav stupidni tele voting/opet pranje/ te paradu kojekakvog kiča.Ne smatram da je trebalo inzistirati na neznam kakvim sviračkim virtuoznostima ali kad cijela ekipa nema za jedan dobar štimer onda zaista u kurac.Pjevanje neću ni spominjati.
Najgorči okus u ustima ipak ostavljaju kompozicije:takve šarlatanske i amaterske bljezgarije/uz nekoliko iznimaka/zaista nemate prilike često čuti.Organizirati to bljuvanje u Lisinskom je van zdrave pameti,ali kao što reče Maestro "katedralu duha"može zakupiti bilo tko ko ima dovoljno love.Ne slažem se Hrvoje da kriteriji i granice nisu bitni jer bez toga nikad ne bismo imali:"Suzu za zagorske brege","Da sam ti z lasima vezala roke"i da ne nabrajam dalje.
Na nastupu u Krapini sam imao osjećaj da smo tamo pali s Marsa i ja i moja ekipa tj.da se previše dobro svira,pjeva a bome i izgleda.Za vlastitu kompoziciju sam imao osjećaj kao iz poslovice:"bacam bisere pred svinje".
Dok je tome tako a bojim se da se neće promijeniti baš ništa mene i mojih ljudi u Krapini neće biti.
Mislim da ekipu zaduženu za "pjesmu i tamburu" neće baš previše boliti kuratz zbog toga.
Živjeli!
|