ne mogu a da se ne prisjetim plesačkih početaka u Želji, tadašnjem Srđan Petrovu. sastajali smo se samo da se družimo, a razlog sastanka je bio npr, čišćenje sale, krečenje, bilo šta. i onda, dok se to završi, čobanac je skuhan i pjeva se i svira.
imam dojam da sad velika većina gleda korist u svemu, od plesača i svirača pa do rukovodstva. svi gledaju kako bi neke pare u svoj džep smjestili.
naravno da sve počinje od obitelji, pa tako i ljubav prema kud-u.
a klincima je jednostavnije komunicirat na fejsu, nego u parkiću gdje to što kažu, moraju reć u lice, a to ipak nije tako jednostavno kao na internetu.
sve u svemu, šteta što kud-ovi nestaju.
premda, ta medalja ima i drugu stranu. recimo, kud iz Tenje, sela kraj Osijeka, jako dobro radi svoj posao, tj ljudi, čitaj entuzijasti. pa se sve nadam da ima nade i za stare pjesme i plesove.
svirao sam na zamjeni u Babinoj gredi, Stanarske susrete. došao ja tamo, a ono, puno srce. ko da sam došo kuć
