Kao što vam je poznato, sinoć u Slavonskom Brodu je održan koncert jazz kvarteta Corona. Dečki su svirali u punoj dvorani glazbene škole. Nije mi poznata zvučna slika u zadnjim redovima, ali dvorana je bila dovoljno velika, tako da su instrumenti "disali", odnosno sve se jasno čulo, a bogme i imalo se što čuti!
Unatoč kiši i otežanim uvjetima vožnje, skupilo se tamburaškog svijeta iz svih krajeva Slavonije, pa i šire. Osim tamburaša, podršku iz publike pružili su prijatelji i rodbina. Sve u svemu, probrana publika za probranu ekipu na pozornici. Doduše, nisam uspio razaznati vrište li to cure u publici ili dečki, ali u svakom slučaju, dlanovi se nisu štedjeli, a dvorana se u nekim trenucima činila samozapaljivom.
Samozapaljiva ili ne, vatre je svakako bilo, a dečki su spremili program koji bi zapalio i amper vode, a kako ne bi nabrijane tamburaše! Svirali su dva bloka od pet brojeva između kojih je bila kratka pauza (nekim puš, a nekima ne). Ovdje je i cijeli program:
- Stochelo. Rosenberg : La Promenade
- Nino Rota: Godfather theme
- Xxx: Dva Bracanina
- Kenny Barron: Belem
- Vladimir Cosma: Main Theme – Le grand Blond avec une chaussure noire
- Xxx: Deux Guitares
- Jerry Bock: Fiddler on the roof: If I were a rich man
- Astor Piazzolla: Libertango
- Ennio Morricone: Once upon a time in America: Deborah's theme
- Chic Corea: Spain
Ako vam se svidjelo ono što su izveli na Memorijalu, mogu samo reći da bi vam se ovo još više svidjelo. Dečki su puno bolji i osjeti se veliki napredak: improvizacije su bolje, dinamički su usklađeniji, prisutno je više igre u aranžmanima, veći je i osobni angažman svakoga od njih. Čak su i dečki iz ritam-sekcije solirali.
Iako je prvi dio koncerta bio nešto ukočeniji (vjerojatno i zahvaljujući tremi koja je, pretpostavljam, bila proporcionalna očekivanjima publike), taman kad se učinilo da je sve jasno (pri tome mislim samo pozitivno, jer i prvi dio su odradili izvrsno), dečki su totalno razvalili u drugom dijelu. Dečki, još jednom: velika čestitka!!!
Dobra vijest za one koji nisu bili, je i to što je cijeli koncert sniman, tako da će vjerojatno biti dostupne i snimke ovog koncerta. Kvaliteta snimke je neupitna jer je za snimanje zaslužan Goran Hlebec, a njegov zapis ste mogli čuti i na live koncertu Serbusa, koji je organiziran pod BUT-om.
Na kraju, što reći? Iako se može naći nešto pokušaja na tamburama, ovo je prvi (meni) poznati istup tambure ovakvog obima u svijet jazza. Ono što me posebno veseli jest činjenica da dečki nisu samo prašili manouche, nego su pokazali da tambura može sigurno ploviti i širim jazz morima. S obzirom da je jazz dugo bio nepokoren od tamburaške populacije, dečki su napokon zatvorili famu oko toga da se na tamburi može sve, i to su napravili jako dobro. Svu dobru glazbu su začinili i s nekoliko sitnih vizualnih gegova, ali to neka ostane među nama koji smo bili sinoć na koncertu.
Poslije koncerta, održan je i mali domjenak na kojem se čavrljalo, klopalo, pilo, a bilo je i poderanih gaća.
Budući da je ovo već (koji???) koncert u organizaciji BUT-a, moram spomenuti i njihov rad. Naime, iako smo ograničeni na mali broj glazbenih projekata na ovoj razini, BUT je do sada organizirao koncerte koji su u našem malom svijetu svakako za pamćenje. Uz Memorijal Hrvoja Majića, BUT svojom organizacijom omogućava svima koji imaju što pokazati da izađu iz šupa, podruma i sobičaka, i konačno pokažu svima da uz sav ovaj tamburaško-estradni šund ipak postoji tiha voda koja brege dere.
Hvala vam svima!