Nešto sam svirio u Osijeku ovaj vikend pa s obzirom da su bile dvi večeri i kad sam isprobo sve slavonske specijalitete pomislih kupiti trzalice.Zvrcno sam Rođu i Stevana Belog al obojica su tamburali/jedan u Iloku a drugi na požeškom festivalu/pa da ubijem dosadu odoh ja sam do majstora Knoblocha u Orahovicu.Majstori u radioni neznaš koji finiji i gostoljubiviji prodaše mi dobrih trzalica za pola Like pa poslije finog druženja s njima nije mi se išlo nazad za Osijek pa reko da virnem što ima u Požegi.A u principu ima ovo:tamburaški orkestri na bini se izmjenjuju/njih pet čini mi se/ i oni su sve;i izvođači i publika i tehnika.Nigdje ni psa/nešto malo ljudi sjedi u pokrajnjim kafićima/interes na žalost čini mi se nikakav osim mama i baka članova orkestara.Razglas ove godine bolji nego prijašnjih godina.Čini mi se da je kvaliteta pjesama slaba i sve skupa ima silaznu putanju /s pravom se više piše o Krapini/
Čuo sam samo dio pjesama jer sam morao nazad.
S obzirom da se ovaj festival u Požegi oglašavao kao hrvatski Nashville meni se čini da je neko polupao lončiće.
Možda me neka od pjesama koje nisam čuo demantira.Volio bih da se to desi.
|