06.
Narodne pesme na Radio Novom Sadu
U svojoj koncepciji od samog osnivanja 29. novembra 1949. godine Radio Novi Sad imao je redakcije na pet jezika: srpskom, mađarskom, rumunskom, slovačkom i rusinskom. Pošto je fond gramofonskih ploča bio siromašan, prvih godina rada najviše muzičkih emisija činili su direktni prenosi izvođenja solista ili ansambala iz studija. U takvim uslovima redakcije su bile prinuđene da angažuju što više različitih solista i orkestara kako bi mogle da popune muzičke termine u programu. Celu produkciju u tim danima ostvarili su tamburaški orkestar i narodni gudački orkestri. Dok su solisti nastupali povremeno i tek kada bi savladali određeni program, orkestri su svirali svakodnevno, često i bez proba, što je predstavljalo izuzetan fizički i psihički napor. O kvalitetu muzičke produkcije tih dana danas je teško govoriti, jer ne postoje sačuvani zvučni dokumenti. Ostaje nam samo da se divimo entuzijazmu, hrabrosti i volji tadašnjih stvaralaca prve Muzičke produkcije Radio Novog Sada.
Pored brojnih solista, gotovo sve redakcije imale su i svoje horove i orkestre sve do 1953. godine, koja se uzima kao prekretnica u radu i datum osnivanja Muzičke produkcije. Tada su počela prva snimanja na magnetofonskim trakama, ali zbog pomanjkanja novca bili su ukinuti mnogi ansambli, pa su redakcije dospele u težak položaj jer nisu mogle da zadovolje sve veće zahteve za novim snimcima. To je rešeno povećanjem broja snimanja solista i spoljnih ansambala, a u muzičkim emisijama počela su da se pojavljuju i mnoga nova imena. Za emisije jugoslovenske narodne muzike redakcija je u prvom redu koristila sopstvene snimke (s magnetofonskih traka) s izvođačima Radio Novog Sada, a u manjoj meri i presnimke s drugih radio-stanica, pa su se u programu ovog radija pored vojvođanskih narodnih pesama čule i pesme iz ostalih krajeva SFRJ. U programu su učestvovali vokalni i instrumentalni solisti, vokalni ansambl, Tamburaški orkestar i Radio-orkestar Novog Sada, a zbog raznovrsnosti programa povremeno su bili pozivani i solisti s drugih stanica da snimaju s ansamblima Radio NS.
U prvoj deceniji rada narodne pesme na Radio Novom Sadu pevalo je oko 70 solista, na pet jezika, a mnogi izvođači često su pevali i na dva jezika ili različite muzičke žanrove (što nikako nije bio slučaj na Radio Beogradu). Među značajnijim pevačima srpske vojvođanske narodne muzike, koji su obeležili prvih 25 godina Radio Novog Sada, svakako su Veselinka Ivančević, Jelena i Aleksandar Dejanović (inače i solisti Radio Beograda), a jedan od najboljih interpretatora koje je iznedrio Radio Novi Sad svakako je neprikosnovena Julka Kerešević, poznata u čitavoj ondašnjoj Jugoslaviji. Valja pomenuti i Nadu Vodeničar (počela karijeru na Radio Beogradu), koja je jedno vreme bila i muzički urednik te radio-stanice, a svoj pečat ostavili su i Svetislav Vrbaški (predratni pevač Radio Beograda) i Mihajlo Oneščuk, koji je pevao i na rusinskom jeziku i bio solista Novosadske opere. Od pevača na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini poznata je Vojkica Popović Rađenović iz Banatskog Novog Sela, koja je zahvaljujući učešću na festivalima rumunske muzike u Alibunaru i Uzdinu postala solista te radio-stanice i zabeležila veliki broj trajnih snimaka.
Početkom sedamdesetih godina karijeru na Radio Novom Sadu započela je i Pančevka Julija Bisak pevajući mađarske narodne pesme prvo sama, a kasnije sa Zvonkom Bogdanom, neponovljivim interpretatorom i danas najvećom živom i aktivnom legendom vojvođanske narodne muzike. Od instrumentalista svakako najvredniji pomena jeste legendarni Janika Balaž, koji je bio koncertmajstor Velikog tamburaškog orkestra Radio Novog Sada i vodio svoj orkestar „Osam tamburaša s Petrovaradina”. U popularizaciji srpske narodne muzike iz Vojvodine veliku ulogu odigrali su melograf Sava Vukosavljev, dirigent i aranžer Velikog tamburaškog orkestra, i muzički urednik Isidor Hadnađev, kompozitor koji je napisao i udžbenike „Škola za tamburu”. Uzimajući u obzir sve probleme u radu Muzičke produkcije koje je ova radio-stanica imala, uspeh je značajan, jer je ona doprinela da se gaji i otrgne od zaborava narodna pesma u Vojvodini, pevana na pet jezika nacionalnih manjina.