[IvanZU]

Prije nego što uopće počnemo obrađivati glasnjaču, valja napomenuti da smo korpus doveli do faze da je spreman za ljepljenje prednje ploče. Znači unutrašnjost je riješena, višak materijala je fino obrađen, stranice su poravnate i prebrušene, a rubna lajsna zaljepljena.





Receptura oko glasnjače, odnosno uvjeti koji mene zadovoljavaju su:
-suha
-uskih, pravilnih godova

Znači, drvo mora biti dovoljno suho, da bi uopće razmišljali graditi instrument iz njega. Oko 40 god. se suši ova smreka koju sam izabrao i s tim dijelom sam izrazito zadovoljan. Prije se vjerovalo da su na starim instrumentima (u vrijeme kad su se pravili) i sami materijali stari, znači mislilo se da je prednja ploča starosti 70-80 god. Nove analize pokazuju da je starost materijala oko 20 god. a neki tvrde i manje.

Na svu sreću imao sam priliku i „opipati“ materijal prije nego što će se postavljati na korpus i moram priznat da sam jako zadovoljan filingom pod prstima. Stvarno stanje je da će glasnjača biti zaljepljena za korpus u toku sljedećeg tjedna, znači sljedeći tjedan bi (ako sve bude u redu) mogle osvanuti slike kompletnog korpusa bez vrata. No, da malo pređemo i na opis glasnjače.

Glasnjača (u ovom slučaju od smreke) igra važnu, a mnogi će se složit i najznačajniju stvar kod instrumenta. Naravno uvijek postoji izuzetak, ali bez dobre glasnjače nema dobrog zvuka. Samim tim što joj glazbalar mora posvetiti najviše vremena, obrađivanje glasnjače i traje dosta dugo.


izbravši materijal, opcrtava se dio koji će se i koristiti, tu se vidi da je i kalana, odnosno cijepana te tako sušena


godovi


Smreka se spaja najčešće iz dva dijela. Prije nego što se dijelovi spoje potrebno je i njih prebrusiti, odnosno prirediti za ljepljenje




Spojeni dijelovi izgledaju ovako


Vidimo na zadnjoj slici da ovaj put postoje 3 spoja, jedan po sredini i dva pri krajevima obraza. Radi se o mom inzistiranju i maloj teoriji koja je vezana za čvrstoću pa sam malo zagnjavio glazbalara. Uglavnom, u funkciji čvrstoće!

Sve kako sam opisivao spajanje leđa, vrijedi i za smreku. S tim da smo na leđima vidjeli 3 grede poprečne, što nije slučaj i sa glasnjačom. Općenito, i na glasnjaču su najčešće zaljepljene 3 grede, te pojačanje oko rupe. Neki bračevi imaju dvije grede + tzv. jaje, Neki bračevi imaju 3 grede + jaje itd. Nije tajna da su stari majstori često i prepravljali svoje instrumente, vadili grede, mjenjali položaj i sl. Tu vam svaki majstor ima svoju filozofiju i nemojte se prepasti kad vam stanu objašnjavati koliko greda i jajcof će dati najbolji zvuk i sl.

Moj glazbalar ima svoju originalnu recepturu položaja gredica, jajceta itd. To je ok, i to ima manje više svaki suvremeni graditelj instrumenata. Opet bi sad tu ušao u raspravu, o tome treba li glasnjača imat jaje, gredu, dvije, tri, al ni to nije predmet teme pa neću o tome raspravljat.