Quote:
Originally Posted by AntiProtivan
Medjutim, ima jedna razlika, po meni najbitnija - manje vise sve te pjesme sto se totalno korektno, da kazem majstorski "klonirano", odsviraju i otpjevaju "u originalu" izgube ono glavno - a to je dusha !
Jer za moj pojam, taj moj kolega jeste nesumnjivo dobar pjevac i dobar gitarista, ali je jos bolji imitator !
To je moj utisak i moje misljenje, mozda se varam, ali je meni vaznije da se pjesma odsvira i otpjeva na nacin koji odgovara tom pjevacu, i tom orkestru koji ga prati, i sa tim sastavom instrumenata, mada naravno to ne znaci automatski da ce ta pjesma dobiti "dusu", ali je to u svakom slucaju preduslov, dok je imitacija totalno suprotno - preduslov da ta pjesma izgubi dusu, ma koliko god tehnicki kvalitetno bila izvedena !
|
Možemo stvari postaviti i na ovaj način:
Ako muzičar kao što je prije rečeno, majstorski "klonira" dotičnu stvar, odnosno izvede je na način da je ista ili vrlo blizu originalu, najvjerovatnije će također uspjeti svojom kvalitetnom izvedbom prenijeti i dio onog u cijeloj priči što se naziva dusha (uz pretpostavku da je ta pjesma i ima u nekoj mjeri), bilo vezano na način izvedbe, stil, specifična tonska "obojenja", razna fraziranja, itd... Naravno, moje mišljenje je da pjesme koje izvodimo treba isto tako na određeni način kategorizirati, odnosno moramo zauzeti jasan stav da li je kod iste improvizacija poželjna ili ne. Osobno smatram da je "najklizaviji teren" upravo u stilu koji na neki način identificira pjesmu i izvođača, odnosno područje ako se radi o određenom žanru, o čemu ste već i prije nešto raspravljali... Dakle, ovisi o svijesti pojedinog umjetnika (izvođača, u našem slučaju tamburaša, btw.) da li će i koliko slobode unijeti u svoju interpretaciju, te time poboljšati ili pokvariti dotiču stvar... Ne slažem se s tvrdnjom da pjesma/skladba mora biti u većoj mjeri prilagođena izvođaču/orkestru da bi i dalje imala "dušu", osobito ako se radi o kvalitetnim izvođačima... Dobar glazbenik nastojati će prenijeti i onaj ugođaj što ga izvorna skladba ima u sebi, a što mi nazivamo duša... Ne pada mi na pamet npr. imitirati Armstronga, Sinatru, Mercurya ili instrumentalno Djanga, Knopflera, pa i recimo Janiku, Stevicu, itd., a da nešto "prilagođavam" svojim nazovimo slabostima... Ako se nešto ne može kvalitetno izvesti, onda bolje nikako nego nešto nakaradno... Ali ako već nešto takvo možemo tehnički odraditi, najčešće smo i sposobni (umjetnički sazrijeli) da svojim "jajima" prenesemo i nešto duše originala...
Opet smo uletjeli u apstraktno i imaginarno (duše, jaja, sira, putra, itd.)... Nećemo sada...