[IvanZU]

Znači izabran je komad drveta koji će se koristiti za leđa, te izrezan u željenu formu (kao i stranice, koje ćemo koristiti u daljnjem radu). E sad, glazbalar već tu počinje „disati“ skupa sa materijalom. Ja to ne znam drugačije opisati, a vjerujte mi i teško je to opisati, ljudi, koji se bave drvetom to najbolje „kuže“. Vrlo mala sitnica može značiti i odustajanje od izabranog komada drveta, pa najčešće već u toj ranoj fazi glazbalar pređe preko drveta sa bajcom, ili sl. Bajcanje laički znači zaštitu, premaz preko drveta, močenje, itd. To je vrlo učinkovito jer nam drvo pokaže svoju strukturu.

Mala opaska koja mi je sad na pameti a i je, i nije vezana uz ovo. Stari majstori glazbalari su jako puno obraćali pažnju na sam materijal od kojeg grade instrument. Za one, koji žele malo uć u tu tematiku mogu preporučit film „Crvena violina“ koji dosta vjerno prikazuje, u nekim segmentima, taj odnos glazbalara i drveta. Znači za sve one koji misle da je npr. Stradivarius gradio violine od drveta iz svoje bašče il od smreke od prvog komšije nek se malo zamisle jel to moguće. Al ne, ljudi i dalje vjeruju da su gradili od materijala koji im je bio „pod rukom“ zato što je jednostavno on živio u nekoj tamo šta ti ja znam Cremoni, a tamo nema javora koji raste u planini, a nema ni Bosanca koji će mu donjet zrno čudnovatog graha da posadi u bašču, pa da preko noći izraste najbolja smreka i on prdne od sreće. Moš mislit.Još je naivnije vjerovat i pričat kako u 17. st. nije bilo mogućnosti da si ti graditelji nabave takav materijal. No da budem ozbiljan mi ustvari nismo ni svjesni, kako imamo odlične materijale na našem području i okolini koja nas okružuje. No tu bi opet ušao u raspravu; gdje je šta bolje i zašto, al nije predmet teme pa neću.

Vraćam se na premazana leđa i moj slučaj. Evo teksture našeg orasa:


Izrezana, leđa se lijepe, ostavljaju neko vrijeme stegnuta, te se bruse i fino dorađuju:




Leđa u natur (prirodnoj boji) spremna za daljnju obradu:


Tu se sad obrađuju i gredice koje će se učvstiti na leđa kao i smreka s kojom pojačavamo središnji spoj samih leđa. Prije svega, ucrtava se položaj na kojem će se nalaziti poprečne grede.


Pojačavanje središnjeg spoja leđa sa smrekom:



Poprečne grede i pričvšćivanje za leđa:



Evo, nadam se da je ovih nekoliko slika dovoljno za opis kroz šta sve leđa prolaze, dok se ne zaljepe za korpus, i sam korpus, valja pripremiti i glasnjaču. Znači dijelovi koji se prvi sastavljaju su redom: stranice, leđa, glasnjača, vrat.


Opis stranica i leđa bi ovim bio gotov. Glasnjača i vrat slijede, a vidjet ću možda čak prije stavim spajanje korpusa i leđa.