Quote:
Originally Posted by _maestro_
e, pa ti lobistički krugovi, ti ego tripovi, uski interesi i slične pojave su oduvijek kočile sve skupa.
zbog takvih stvari imamo još uvijek (najmanje) 2 štima tambure, nestandardizirane mnoge stvari u tamburaškoj muzici...
rapsodija i svi autoriteti uključeni u nju bi mogli ne neki način poslužiti i kao inicijator nekakve šire rasprave, tematske debate, gdje bi se barem počeli rješavati i ti problemi, zaostali iz prošlosti...
|
Za svaki autoritet je problem prihvatiti bilo kakav kompromis, jer to ujedno znači da se prihvaća mišljenje različito od vlastitog, a samim time bi sudionik izgubio od autoriteta jer prihvaćanjem kompromisa priznaje svoju pogrešku, odnosno da je bio u krivu vezano uz neku od stavaka rasprave. Ono što čini ovakav začarani krug besmislenim jest činjenica da ako je netko bio autoritet prije kompromisa, bit će autoritet i poslije kompromisa, jer DOBRIM kompromisom svi djelomično ustupaju, znači svi su jednako izgubili i jednako dobili.
Ne znam koliko nekom dirigentu za njegovo djelovanje znači jesu li tambure u G ili E štimu, ili zapisuje li se e-brač transponirano ili ne, ali nakon uspostavljanja zajedničkog rješenja veća su šanse da će tom istom autoritetu biti lakše doći do kvalitetnih svirača, i od svakog će moći očekivati podjednak nivo muziciranja, a to dugoročno znači da će bolje predstavljati svoj rad. Kako god se pogleda, na dobiti je. Međutim, kratkoročni interesi i sljepoća straha koju izaziva ego neizbježni su, i zahtjevaju od čovjeka da se izdigne iznad sebe, odnosno da svom osobnom interesu pretpostavi interes svih. Tu dolazimo do poante (iz Star Treka
): ako je smisao čovjeka napraviti od sebe više nego što jest u nekom trenutku, onda prihvaćanjem takvog smisla postojanja čak i za umorne glave ustupak je dio puta nadgradnje samog sebe, odnosno osobni interes i ujedno viši cilj koji leži sakriven iza egzistencijalnog straha, a koji se manifestira držanjem položaja u društvu.