Post jednog prijatelja (uz male kulturološke izmjene) izgleda ovako:
Jednostavno, ne mogu razumjeti sve te silne priče o implikacijama globalne krize na nas svakodnevni život , pogotovu na nivou lokalne ekonomije. Što više, ja sam iznerviran i totalno šokiran kojekakvim pokušajima naše Vlade da se, kao stimulira lokalna ekonomija, te da se daju poticaji, da se kao "ubrizga" zdrav novac umjesto "fiktivnog" itd. itd. Sve je to, izvinite na izrazu, obično s*anje.
Da vam objasnim:
Živim u malom primorskom gradiću. Svi smo u dugovima do grla. Turistička sezona ravna nuli: nikoga nema, niko ne dolazi, niko se ne najavljuje da će doći. Za Uskrs, iznenada, kod Mate u pansionu, dođe neki Amerikanac. Traži apartman. Ima slobodnih! Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uze ključ i ode da obiđe apartman. Mate zgrabi lovu i otrča do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso. Mesar uze pare i ode da plati dug svom dobavljaču. Ovaj je brže-bolje otrčao do farme da plati prase seljaku za koje je dugovao još od Božića. Seljak uze pare i otrča do lokalne "mlade", koja mu je duže vrijeme davala na kredit, i zaprijetila da će početi uračunavati i kamate. "Mlada" dotrča u Matin pansion da plati dugovanja za sobu još od prošle godine. Mate uze pare, a Amerikanac siđe u tom momentu i reče da mu ne odgovara apartman. Mate mu vrati njegovih 100$ i Amerikanac ode.
Svi u našem mjestu su zaključili da, iako nije bilo neke velike zarade od tog Amerikanca, bar su uspjeli vratiti dug i da nema razloga za brigu.
Zašto naša Vlada ne uradi isto? Zašto nas prepadaju tom globalnom krizom? Stvarno mi više idu na qrac!
