Hm, odlična tema moram priznat...O tome bi mog'o pisat tri dana i ništa ne riješit, jer ja i dalje imam tremu, ovisi kako kada i ne ovisi direktno o težini programa...Ovisi o mnogočemu...Meni se recimo zna desit da minutu prije izlaska nemam tremu, a onda kad završi najava i u trenutku kad stupam pred publiku dolazi do viška adrenalina...Zato između ostalog mrzim najave, ili ne daj Bože čekanja dok se netko prije tebe izreda na bini...Bit svega je isključit se od utjecaja onih koji te gledaju, ali ne da ih ne doživljavaš jer neki kontakt mora postojat, nego jednostavno ne mislit...gdje k'o sjedi, ko'lko ih ima, to sve odvlači pažnju od onoga najbitnijeg a to je glazba...zato mislim da je ključ u izlasku na binu i na prvih par tonova, šta bi rek'o kako kreneš...
E sad te osobe koje nemaju tremu: ja im se divim, ali i to je mač sa dvije oštrice...Poznavao sam jednog gitaristu, Dalmatinac hladnokrvni, taj se nije uzbuđivao ni da mu bomba padne na koncertu, vanserijski talent, lakoća sviranja, sve...Možda mu je taj nedostatak treme i odmogao, jer nikad se nije pretegao od vježbanja, i možda zato i nije dostigao ono što je po talentu mogao, jednostavno nije imao taj osjećaj odgovornosti...Jednom je išao na natjecanje, i prošao je prvi krug, bio je u vrhu po bodovima, a njegovi profesori su se hvatali za glavu, jer su znali što slijedi...U drugom krugu je morao svirat Bacha, a nije ga baš navježbao...
A u vezi aperitiva, nisam probao, ali ima jedna caka koja mi se čini da ako ništa drugo poboljšava koncentraciju, tremu meni nikad nije smanjila, ali...čini mi se da sam bio koncentriraniji...Čokolada, obična, mala čokolada, može i Životinjsko Carstvo
, ili je to samo sugestivni element jer to sam čuo od jedne osobe i probao, ma ne znam možda haluciniram...