Quote:
Originally Posted by _maestro_
ma nema marketingu kraja.
iza sve u jedan slijedi sve+1 u jedan.
|
U svezi glede fora tipa "sve u jedan", pa svako malo naknadno "+1", te "najnovijih" inovativnih rješenja koja upravo "graniče sa nevjerojatnim" i naravno, nude mnogo više od predhodnih (novih do prije kratkog vremena i dotada isto tako nevjerojatnih), koja skoro uvijek predstavljaju "revolucionarni korak" u pripadajućoj tehnologiji, itd., imam svoje mišljenje koje nije baš najpozitivnije... Osobito proizvodi široke potrošnje podložni su marketinškim smicalicama o kojima ne želim ni pričati, jer mi se osobno gade. Svojom nametljivom učestalošću i sveprisutnošću u mnogim segmentima naših života perfidno nam pokušavaju usaditi uvjerenja vezana uz razne bonitete proizvoda, njihovu neophodnost u životu, itd., što naravno kod mnogih rezultira kupovinom istih, te je cilj postignut... Ali, pustimo sad te teme o pranjima mozgova i uticajima na mase (na kraju krajeva, svi imamo pravo izbora i selekcije dotičnih proizvoda kao i percepcije njihovih reklama)...
U našem slučaju, da ne skrećem s teme; poboljšanja u tehnici reprodukcije zvuka obično dolaze od tzv. brand-name proizvođača i većinom su stvarno temeljena na dugogodišnjem razvoju i postepenom prilagođavanju novijim tehnologijama, te predstavljaju realni korak naprijed... Da se razumijemo, svi relevantni parametri koji određuju kvalitetu i samu prirodu dobivenog zvuka već su odavno poznati, te da je cilj dobiti čim vjerniji odraz ulaznog nam tonskog signala... Pojačala, npr. u klasama su ostala slična i/ili ista, tranzijentni omjeri također, Čebišev sedmi filter je davno izmišljen i ostao je napromijenjen,itd., da ne budem previše nerazumljiv... Druga je priča što je nova vrsta konkretnih elemenata kao što su poluvodiči, sa sobom donijela uz mnoga poboljšanja i mnoge usputne "probleme", barem što se tiče elektroakustike... Ne možemo kazati da npr. FET pojačala, tantalovi kondenzatori, integrirani MUX-ovi, preamp-ovi, A/D pretvarači i generatori, te cijeli niz konkretnih elemenata nisu po svojim svojstvima "top" tehnologije, ali uvijek dolazi i onaj "ALI"...
Znate da su u glazbi tzv. cjevna pojačala, kao i "preampovi" sa elektronkama sve popularniji... Nemaju ni visoku betu (faktor pojačanja) ni druge stvari, ali imaju ono nešto što nazivamo "toplina", da ne ulazimo u elektroničku analizu signala, btw. jer bi zastranili i postali naporni, ali ukratko radi se o "vjernijem" prijenosu signala, odnosno manje tzv. parazitnih izobličenja i drugih gluposti...
Ne kažem da se "nova" tehnologija ne nosi vrlo dobro sa tim problemima, ali Vas uvjeravam da skoro polovinu nekog kvalitetnog uređaja čine sklopovi koji se "bore" upravo protiv tih problema (razni pojasni i harmonijski filteri, parity kontroleri, kompenzatori, prilagodni članovi, itd.) No, dosta o samoj kvaliteti...
Tema je kako dobiti glasan bas na razglas (naravno i "dobar")... Begeš je akustični instrument koji baš svojim tonskim spektrom i rezonancijama zadaje najviše glavobolje "toncima"... Jasno, da se sa intenzitetom (glasnoćom) svi problemi višestruko povećavaju... Sam instrument "vraća" određene njemu svojstvene frekventne pojase (razlike su u konstrukciji, građi i kvaliteti pojedinog instrumenta, te se svaki bas razlikuje po tim parametrima)... Korpus, glasnjača i ostalo kod basa (također) fizički su ustvari akustičko-rezonantno prirodno pojačalo, te stoga ne čudi i slučaj da "bolji" instrument stvara i više problema sa razglasom, samim time što bolje prenosi širi frekv. opseg... Feedback, mikrofonija i sl., rješava se na više načina, nažalost prečesto na štetu kvalitete... Od raznih pojasnih filtera koji "guše", sintetski generiranih protufaznih harmonika koji "neutraliziraju" one nama "problematične", do stvaranja faznih kašnjenja (delay), real-time fragmentiranja, itd., ovisi tek manji dio priče (ali veći dio financija, btw.)... Priroda okruženja (prostora), položaj binova i/ili dr. zvučnih kutija; vrsta i karakteristika, pa i pozicija mikrofona u odnosu na instrument, čak i pod bine (stage-a) i još tra-la-la faktora utiču na ukupni rezultat, odnosno zahtijevaju specifična podešenja, jer skoro da i ne postoje dva prostora koji su identični po nekoliko uvjeta...
Praktično pitanje je u kojoj mjeri konkretno bend može pratiti trend i poboljšavati svoju "zvučnu sliku" i do kojeg nazovimo to zadovoljavajućeg nivoa kvalitete, jer sve to implicira velika ulaganja i financije... Moje mišljenje je da pola cifre u cijeloj igri otpada na kvalitetan bas...I dalje stoji ona: "ako ne znaš što vrijedi, pitaj koliko košta", a to je većini nas tamburaša nesimpatična tema... Dakle, opet moramo napraviti kakav-takav kompromis, te "furati " dalje i biti "zadovoljni" prisutnim aplikacijama i kvalitetom reprodukcije... Zato je možda bolje da se upitamo za koliko novaca možemo dobiti glasan (i kvalitetan) bas na kakav razglas... Glasnoću (decibele) nije problem dobiti na štošta, ali će signal našeg plemenitog instrumenta u konačnici više ličiti trapezu i trokutu nego sinusoidi, a to nadam se, ne želimo...
