čudi me da niste povezali da se radi o priči o obitelji folksdojčera, dakle iza ww2, ne ww1, koji su slovili kao vrijedni ljudi, dok ih partizanija nije protjerala.
njihove kuće su još dosta prepoznatljive u istočnoj hrvatskoj, po specifičnim pročeljima, i svakako su dio priča iz toga doba.
meni se čak sviđa zvuk, a o prikladnosti teksta dečku koji pjeva nisam razmišljao.
to bi prevedeno na neku drugu analogiju značilo da je bedasto čitati knjigu augusta šenoe koji je živio i stvarao prije 140 godina jer se današnji uslovi i okolnosti življenja u velike razlikuju od toga vremena prije pojave motora s unutrašnjim sagorijevanjem. trebalo bi valjda isključivo čitati smeće poput Što je muškarac bez brkova Ante Tomića zato što se svi danas manje više možemo neći prije u okruženju limenih ljubimaca, nego drvenog fijakera
