Quote:
Originally Posted by basdžija
malo si me ponukao na razmišljanje .
globalizacija melje sve pred sobom i bojim se da i nas vrlo skoro očekuju takve tužne nove godine...
|
nitko se ne smije dozvoliti da strahuje od budućnosti. svatko će od nas bilo koju buduću situaciju doživjeti na svoj način i osobno će odlučiti kako će se postaviti i šta će uraditi.
svojim stavom dajemo i drugima signal i na osnovu njega smo i percipirani.
tamburaši su sami sebi krivi jer su se doveli u situaciju da sviraju sve i svašta, od bacha do kebe. tezgarenje to zahtjeva, takav je opis posla.
ko nam je kriv ako sami ne znamo ili ne želimo otići koju stepenicu iznad tezge, ako nemamo nikakvu kreativnu ideju i ne vidimo dalje od vlastitog nosa. u takvom slučaju smo osuđeni na tezgarenje.
pitanje dostojanstva struke je također prvenstveno pitanje osobnog stava svakog pojedinca u struci. po mojoj procjeni, malobrojni i rijetki su pojedinci koji o tome uopće vode računa.
prvo svatko sam sa sobom treba razjasniti, zatim na nivou benda, a tek onda dolazi na red i neka strukovna udruga koja bi po potrebi moga igrati i ulogu sindikata i regulatora položaja samih tamburaša.
ali ako samo želimo biti tezgaroši, ne činimo ništa da se to promijeni, onda se ne trebamo niti žaliti.
svi se zaklinjemo u bogdana, svi ga poštujemo i cijenimo, divimo mu se.
a koliko nas uvažava neke od njegovih izjava i stavova? recimo, najpoznatiju njegovu izjavu da "
svaka budala može svirati puno i za malo novaca.
treba težiti tome da sviraš malo, za puno novca".
tako da ti mladci koji podižu letvicu i ruše kriterije sami sebi kopaju jamu. shvatit će to kad im bude prekasno. a možda i neće nikada.