Quote:
Originally Posted by NJUNJO_HR
Sviranje u KUD me baš ne privlači, zapravo bolje bi bilo reći učiti svirati u
KUDu. Za to je kriv _maestro_  zbog izjava da se jednostavno u KUD mora
naučiti svirati program i da tu dalje prestaje sve. ... |
nažalost, ništa nije idealno.
vodim tamburaše u zagrebačkim kudovima, i to ozbiljnim i uglednim kudovima konstantno od 1982. godine.
na osnovu toga imam štošta za reći o takvom sviranju. i bilo šta kažem, nikad nije ništa niti crno niti bijelo. činjenica je da neki kudovi imaju toliko opširan i zahtjevan program da je jednostavno neizvedivo unutar 2-3 probe tjedno raditi bilo šta osim tog programa, koji je samom kudu primarna stvar i to je ono za šta oni plaćaju voditelja.
ok, uz uvjet da isti sastav orkestra ostane u kudu 2-3 godine, stigne se za to vrijeme sažvakati i dotjerati cijeli program, pa onda ostane vremena i za proširenje aktivnosti tamburaša. nažalost, tek u par navrata tokom zadnjih 26 godina sam bio u mogućnosti raditi tako što.
glavni razlog tome je činjenica da se ljudi u orkestru izmjenjuju brzo, sastav orkestra se stalno mijenja i moj posao se u biti stalno vrti u krug. dođe se do jednog nivoa, onda se sve sruši i kreće se ispočetka.
tambure su instrumenti koji se rijetko sviraju kao samostalni instrument, najčešće se sviraju u nekom orkestru ili sastavu. zbog toga i sviranje u kudu može biti kvalitetno i vrijedno iskustvo svakom sviraču, pogotovo kad je sam dovoljno receptivan i u stanju je pohvatati stvari koje se kroz takvo zajedničko sviranje daju naučiti "između redova", usput, a ne kao konkretna tema kojoj je posvećen nastavni sat.
ima takvo sviranje svoje zahtjeve, a to često i nisu tako mali zahtjevi u smislu interpretacije, pa onda ispravno savladati tehniku sviranja je nužan uvjet da bi uopće mogao svirati u orkestru... učiš se scenskom nastupu, ponašanju na sceni, mnogim detaljima koji se na prvi pogled i ne vide. sve u svemu, puno važnih stvari za sebe kao svirača možeš pokupiti svirajući na taj način.
zbog svega toga mi je žao jer mi se milion puta dogodilo da ti klinci s kojima radim, čim malo opernate, iskaču iz gnijezda i srljaju još uvijek zeleni i nedovoljno spremni na sviranje gaža i čvrga. to neiskustvo i zelenilo kasnije sami plaćaju učeći sve na bolniji i teži način, među kafanskim stolovima.
idealno rješenje bi bilo kad bi se prosjek trajanja jednog kudovskog svirača povisio s 2 na 4 godine. u takvom slučaju orkestar bi pred sebe mogao postavljati puno više ciljeve, od čega bi najviše profitirali sami svirači koji nebi bili više tako nespremni za samostalne svirke. bili bi stariji i osposobljeniji.
evo, kao primjer mogu navesti sakija, člana foruma koji je došao svirati u igk kao klinjo koji je imao solidnu tehniku za ono što se od njega u kudu očekuje i potpuno nejasnu sliku u glavi oko toga što hoće, a što neće od svog sviranja.
imao je sviračku tehniku čak bolju od mnogih koji sami za sebe procijene da su prerasli kudovske okvire i krenu svirati krstitke i rođendane sa svih 50 pjesama koje znaju, za 50 kuna po svircu... da je otišao iz igk nakon 2 godine, vjerojatno bi završio s nekim trećerazrednim tamburašima svirajući svirke poput proslave podizanja krovišta na novoj kući harmonikaševog susjeda. opet za 50 kuna i porciju ćevapa...
on je otišao nakon 4 godine kudovske svirke jer se ozbiljnije morao posvetiti svirci sa serbusima i pripremi albuma sa zvonkom bogdanom.
razlika je vrlo očita...
edit:
i voditelj (vlasnik) ovdje spominjane privatne glazbene škole muzički atelje je svirao prim u igk. 6 godina. ne vjerujem da tih 6 godina nisu ostavili svoj trag u odabiru njegovog životnog opredjeljenja. nakon igk-a je svirao i gaže s jednom od postava agramera, usput je završio glazbenu akademiju i tako to...