Quote:
Originally Posted by bando
Isto tako je bitna desna ruka. Uvijek počinji trzati od gore (prema dolje). Kada sviraš nešto gore-dolje (šesnaestinke) bitno je da sviraš stalno gore-dolje, i onda kada prelaziš sa jedne žice na drugu.
Recimo, ako sviraš D na drugoj, pa F na prvoj u brzom tempu, D odsviraj od gore prema dolje, a F onda od dolje prema gore. Mnogi griješe pa sviraju dolje pa dolje (ili gore pa gore) kad idu sa jedne žice na drugu, ali tako je uvijek prljavo ili nije jednako.
Naravno, ima iznimaka tako da se može vidjeti i kod sjajnih tehničara da sviraju "krivo" a opet sve čisto. Ali to su iznimke.
Eto, to su po meni dvije najbitnije stvari sa čisto i brzo sviranje. 
Čini mi se da je bilo o ovome riječi na forumu. |
Ja bih samo dodao u vezi ovog D na drugoj pa F na prvoj...Ovisno opet o melodiji ali ja bih ipak ovaj F odsvirao također na drugoj žici, a onda sljedeći ton, recimo A, ukoliko se radi o rastavljenom d-molu ( D-F-A ) na prvoj žici jer onda taj A udaram prema dolje i izbjegava se obrnuti štrih...Obrnuti štrih je nešto čemu recimo Rusi pridaju ogromnu važnost i oni su to usavršili do krajnjih granica. Vidio sam to tisuću puta i mislim da je to dio koji im daje posebnu sigurnost u svirci. Gdje god mogu oni ga izbjegavaju...uvijek nastoje na susjednu žicu doći udarcem prema dolje. Ako se radi o pokretu od deblje prema tanjoj žici, recimo od četvrte prema trećoj onda se obrnuti štrih ( udarac prema gore dakle ) još i može tolerirati jer ruka najprije ide prema dolje, a onda se vraća prema gore i okida o žicu...Ali zamisli da radiš prijelaz sa tanje na deblju žicu, dakle ruka se kreće prema gore, onda je svakako poželjno izbjeći udarac prema gore jer je prirodniji pokret prema dolje...iznimka je naravno ako sviraš neku vrst arpeggia, ali to je već druga priča.