Ako se ne varam,
Antiprotivan je postavio lijepo pitanje (SVIRATE LI...), a ovdje se prešlo na neko arlaukanje,
... Ne znam samo na koji način ti živopisni likovi temperiraju svoje glasnice...
Istina, ne mogu skidati linkove da ih čujem, ali sam dosta skeptičan prema tom "cirkuskom" načinu "pjevanja"... Kaj može kmet napraviti sa alikvotama? Smiješno... Da li prelazi npr. iz terce u sekstu, pjeva li i u molu (male terce), jel' mu izleti i pokoja mala sekundica ili sedmica kao "ukras", ha-ha...
Čista improvizacija, s time da ako ima naznaku "etno" mora se kao takva smatrati originalnom, da ne velim ispravnom... Užas na n-tu...
OK, ajmo "svirati"...
Ako izuzmemo neke nazovimo ih gitarističke "fore" tipa arpeđa, što također lijepo zvuči i na tamburama (jasno, na pravom mjestu i ispravno, umjereno "dozirano"), kao što i sami znate, dvoglasno (i više) svirati na našim tamburama je prilično nezgodno i nezahvalno... Problemi dolaze i sa trzajem, odnosno fizičkim ograničenjem koje predstavlja jedna trzalica i dvije ili više žica... Da li je takva izvedba i lijepa, upitno je... O brzini, stilu , itd. da i ne počinjemo...
Mandoline, mandole, balalajke, dombre, itd. su kvintne tambure za razliku od naših bračeva, primova, čela, itd. (mislim na naš najrašireniji tamburaški "sistem", iako znamo da i mi imamo kvintnih tambura, već skoro pred izumiranjem, nažalost), koji su kvartni (štimaju se "na petom polju")... Tzv. kvintni instrumenti (tu spadaju i violine) već time su u prednosti što mogu lakše izvesti veće dvoglasne (i troglasne) intervalne pomake na "susjednim" žicama... Na braču je npr. malo teže odsvirati veći interval (recimo sekstu ili nešto slično na dvije žice koje nisu ni susjedne, ili još bolje raširiti toliko prste lijeve ruke da to isto "obuhvati" na bližim žicama ( iako se može, ali koliko je to praktično)...
U nedostatku dovoljnog broja svirača, ljudi prihvaćaju neke kompromise pa muče i sebe i druge takvim načinom sviranja... Koliko se takvo sviranje (dvoglasno) može "upotrijebiti" kod nekog "jačeg" tempa, upitno je... Nauštrb čistoće zvuka, itd., da li se isplati... Nemam ništa protiv takvog stila u npr. nekom mediteranskom, morskom "štihu" (a la mandolina), ali sa mjerom...
Ali, isto tako ne mogu se ne prisjetiti legendarne braće Pavlović na bas-primovima... Svirali su "kao jedan" i taj vrhunski "dvojac" još dugo neće biti nadmašen... Po meni "kraj svijeta" za duet bračeva... Ili kao što kažu braća "Mandovi", svirali su baš slatko (lepo u p.m.)...
Ponekad se i sam "drznem" na begešu "lupiti" koji dvoglas (kakvu prikladnu kvinticu/seksticu za naglasiti harmu, itd.) ili čak koji troglas u nekom fine-u, jbg. (sve je dobro kad se dobro svrši, što je uhu milo i srcu je drago, itd.)...
