Oduvijek sam volio tamburašku glazbu no tek sam u 2. raz gimnazije latio se instrumenta (kontre) i do sad je nisam ostavio (figurativno govoreći).
Od tad sam se učlanio u FAB.
Moja ljubav prema tamburi raste iz dana u dan. To nije ona luda ljubav koja brzo izgori već tinja i povećava se svakim primanjem kontre u ruku ili slušanjem Zvonke Bogdana.
Što se tiče samog sviranja imam još puno za naučiti i svladati jer sviram samo godinu dana i od toga intenzivno samo par mjeseci no imam velike ambicije i još veće želje.
Uskoro dobivam i svoj instrument (Kovačević za 3 mjeseca) tako da je ovo ujedno i oglas.
U mojoj obitelji su nagluhi svi osim brata koji je DJ.