[Freudova mama]

Pokrećem ovu temu kako bih Vas izazvala na lagani brainstorming. Naime slušajući i analizirajuči tradiionalnu hrvatsku glazbu, osobito s područja Slavonije i Baranje nailazim na elemente raznih perverzija, pretjerane patrijarhalnosti s primjesama šovinizma i drugih pojava nespojivih s kulturom koja je nastala, te se razvijala i razvija se, na zapadnim demokratskim i kršćanskim temeljima.

Za početak ću navesti nekoliko stihova. Prvo su mi za uho zapeli stihovi jedne tradicionalne baranjske pjesme:

U mliku mati me umiva
Da dragi u meni uživa...
Grančica se savija
Ja još nisam ničija, malena...

Ovdje možemo vidjeti kako je mlada žena/djevojka instrumentalizirana, svedena na objekt za zadovoljenje potreba muškarca. Istovremeno majka dobija ulogu svodnice vlastitoj kćeri, te ju priprema na podložnost nekoj bećarini.

Dakako, ovo su stihovi s početka 18. stoljeća (neprovjeren podatak), još uvijek, možemo se tješiti, tu su prisutni utjecaju Turaka, bla, bla, bla. Stoga idemo u 21. stoljeće, gdje nas čeka nešto poput ovoga:

Tamburica samica
Ljubi didu curica
Ljubi didu cura mlada
Jer joj se dopada...

U ovim pak stihovima, nailazimo, možda na odmak od utjecaja Osmanlija ali istovremeno i na pojavu pedofilije u pjesmi. Naime, slika curice koja ljubi didu jer joj se dida dopada djeluje malo uznemirujuće.

Ajmo tamburaši, zanimaju me Vaša mišljenja!