Quote:
Originally Posted by _maestro_
u nekoj hipotetskoj ter potpuno nepotrebnoj situaciji "ili-ili", za koga se opredijeliti? za instrumente (majstore) bez svirača ili svirače bez instrumenata (majstora)?
svirači će prosvirati i na limenim kantama, zviždeći ili lupajući vilicama po čašama.
a bez svirača, majstori mogu proizvoditi samo komade nekad živog drveta.
uvijek sam zavidio klapašima. klape nemaju takvih problema, a glazbu - imaju.
većina glazbalara i sami sviraju. u hipotetskom slučaju da glazbalari ne postoje, sami svirači bi radili sebi instrumente. uostalom, tako je i bilo u početku.
prvo je nastala glazba koja je stvorila potrebu za instrumentima. ipak nije kokoš ili jaje.
moj pradjed antun je svoju samicu sam napravio. jest da nije imala taj "neophodni" briljanc u svom tonu, ali svirala je ko velika tambura.
|
Obzirom da je ova tema plod Maestrove dileme koju je izazvala interpretacija jednog intervjua, koji ga kao trn u oku
žulja od travnja, smatram, tema bi se trebala preimenovati u
Moje viđenje intervjua s M. Žeravicom, ili nešto tome slično, a o graditelju tambura Marinku Žeravici i njegovim tamburama pokrenuti novu zrelu temu.
I sama sam poslušala intervju, dakle čula izgovoreno i način na koji je izgovoreno, te držim da majstor o kojemu je riječ nije pred nas stavio izbor ili tambura ili tamburaš. On je itekako svjestan da su tamburaši važni i pridaje im veliku važnost, vjerujte mi, svjedočim tome svakodnevno. Čak štoviše, on izgradnji instrumenta pristupa potpuno individualno, konzultirajući se sa sviračem kojemu izrađuje instrument. Dakle, svirač nije zapostavljen ili namjerno gurnut u zapećak nad kojim, na klinu, vise tambure. Baš suprotno.
Također, kada svirač sam izradi sebi tamburu on tada više nije samo
svirač nego je i
graditelj tambure. Dakle on je prvo graditelj pa onda svirač jer da nije graditelj ne bi imao priliku biti svirač, obzirom da u tom slučaju tamburu ne bi imao. Doduše, mogao bi biti svirač ali svirač
limenaš (koji lupa po komadu lima suhom granom), ali ne i svirač
tamburaš. Što bi značilo da je Vaš pradjed Antun prije svega bio graditelj svoje samice, a tek onda svirač iste.
Taj izraz
briljanc, zapravo je jako dobar jer uistinu opisuje spomenuti
ton. Kad čujete tamburu i sami ćete to spoznati, to je zvuk kao kada se kristalne čaše kucnu jedna od drugu i zvuči nekako glatko i prirodno osobito u orkestru, kao da glazba klizi, teče... Nema više onog oporog zvuka kao kod starijih tambura, koji se doima nešto drvenastije, možda na tren toplije, ali ne glatko...
Vama se možda neće svidjeti taj zvuk kristala, možda više volite drvanasti tupi ton, nije važno, ali osuditi jednog čovjeka zbog njegove zanesenosti tonom...nije potrebno...
Standardizacija niti jednom predmetu, materijalnom ili nematerijalnom, nije naškodila, a tamburi bi zasigurno, dobro došla, kao što bi bio slučaj i s kulenom, rakijom, domaćim pekmezom ili nekim drugim autohtonim hrvatskim proizvodima... Ali te standardizacije se građani Hrvatske doista plaše, o tome svjedoče i brojni plakati i velika količina novca utrošena u njihovo postavljanje, a čiji su naslovi bili poput
Sir i vrhnje a ne EU! Kasnije se pokazalo da ćemo uvođenjem standara u proizvodnju jesti sir i vrhnje, još kvalitetnije, proizvedeno u kontroliranim uvijetima, bez porinute balave maramice u kantu s vrhnjem na Dolcu, primjerice.
Standardiziranost je na svim područjima uvela red i određenu dozu predvidljivosti, a time i sigurnosti i nikome/ničemu nije naškodila. Zapravo naškodila je onima koji standarde nisu mogli/htijeli usvojiti. Mislim da je na to Žeravica mislio kad je rekao da tamburu treba modificirati, čisto u smijeru uspostave nekih standarda koji bi tamburi pomogli, ali se postavljaju i kao ogroman izazov za sve koji se s tamburama susreću, na ovaj ili onaj način. Ali ipak samo izazov, ne i nemoguću misiju.
Stoga mislim kako se ovdje ipak radi samo o interpretaciji rečenoga od strane Maestra, koji se odlučio obračunati s osobnom dvojbom putem Foruma. Ali na temelju interpretacije jednog intervjua, mi možemo stvoriti neki sud o govorniku, možemo stvoriti vrlo vjernu sliku o istome, ali ipak smatram da je Maestro na neki način reflektirao taj isti ton protiv kojega je ustao kako bi ga osudio.
Nažalost, nekako mi se čini da će sve ovo na kraju završiti u smeću, cijela ova tema. Ali jedno je sigurno, već više od 2000 puta ova je tema otvorena!