[_maestro_]

Originally Posted by Vedran

Donekle mogu shvatiti iritaciju njegovim stilom komunikacije. Unatoč tome, mislim da se ipak pretjeruje, čak mi je i neshvatljivo da se neki opći principi pokušavaju istjerati na temi koja se tiče konkretne osobe, konkretnog graditelja, jer, bilo to pisano u dobroj namjeri ili ne, takvo pisanje mora ostaviti posljedice na Marinka. Zašto? Čemu?

ne vjerujem da marinko nije dovoljno zrela i stabilna osoba koju bi ovo što je napisano moglo poljuljati.
osobno sam išao tvrđe, jer je moja procjena bila da je upravo to adekvatan način REAKCIJE na njegov nastup.
zreloj osobi ovo može biti skup kritika koje može ili ne mora uvažiti, bez obzira na njihovu dobronamjernost. uostalom, najmanje je riječi bilo o njegovim instrumentima, a najviše o njegovim stavovima, izjavama... koje su barem iz moje perspektive direktno vezani na ono što sam uočio i protumačio kao mainstream među forumašima: omjer tisuća slika tambura na forumu prema desetak notnih primjera.
i ovo što se tiče teme o konkretnoj osobi sam objasnio u jednom od prijašnjih postova... počelo na QuoVadis temi, pa da se tamo ne razglaba o žeravici, premješteno ovdje... svakako je i započelo kao rasprava o općim principima i žeravica se tu pojavio kao primjer. kasnije smo se uhvatili tog primjera...
eto, tako je da se upravo na liku i djelu marinka žeravice daju razjasniti i mnoge opće stvari oko tambura.
meni to nije neshvatljivo, niti loše. prije je dobro, jer izgleda da je on lik koji zadire u mnoga područja.
osobno sam pokušavao ne farbati sve u crno ili bijelo, ostavljati prostora za diskusiju o onome što sam pisao, što ne bih rekao za neke marinkove dijelove intervjua.

Originally Posted by Vedran

Moram se osvrnuti na komentare o mistifikaciji – mistifikacije nema. Sve je mjerljivo, sve je jasno, sve je u nekim dokučivim okvirima.

e, jebiga...
kako protumačiti ono što je ruda izdvojio iz intervjua?

Žeravica: Znači, ja bih trebao tebe osobno, Darko, doživjeti na tvom radnom mjestu, kako funkcioniraš, trebao bih se družiti s tobom da proniknem u tvoje navike, da jednostavno uđem u tvoj mentalni sklop, ali isto tako i da pokušam osjetiti kako ti sviraš, kako ti rukom ideš prema žicama i kako formiraš ton ne bih li ti mogao napraviti odgovarajući instrument, jer drugačija ga ne mogu dobiti.

Kranjčević: Dobro, za prosječnog čitatelja to zalazi u domenu nadnaravnog.

pa čovječe, to o ulaženju u mentalni sklop... pa to se može na jednom nivou protumačiti INVAZIVNOM METODOM... agresijom na nešto što je većini ljudi intima. ja mu to ne bih dopustio, iako svjestan da je to samo tako rekao, ne i doslovno mislio.
slijedi KONSTATACIJA kranjčevića, ne pitanje... iako je kranjčević postavljao pitanja.
prema toj konstataciji ipak ima mistike, ili nadnaravnog, kako on kaže.

zadržat ćemo se samo na potrebi poznavanja svirača kojemu se radi instrument. u samom tome nema ničeg lošeg, ali zaista ne vidim realnog razloga za tako šta.
ono što sporim je, a to sam isto već spominjao, je njegova nespremnost da svoje zaključke o sviraču kojemu radi tamburu ne ponudi na nivou sugestije, prijedloga kakav bi mu instrument pasao, nego na ultimativnom nivou.