Zbog toga što sam i sam uključen u orkestar o kojem je bilo riječi, i što sam privatno u prijateljskim odnosima s Marinkom, nisam se htio ubacivati u raspravu.
Nažalost, moram primijetiti da na temi ima dosta nagađanja i puno priče koja nema veze s graditeljstvom a ni s Marinkovim tamburama. Isto tako, dosta postova je negativno obojeno, i to uglavnom sasvim nepotrebno baš na temi o Marinku. Donekle mogu shvatiti iritaciju njegovim stilom komunikacije. Unatoč tome, mislim da se ipak pretjeruje, čak mi je i neshvatljivo da se neki opći principi pokušavaju istjerati na temi koja se tiče konkretne osobe, konkretnog graditelja, jer, bilo to pisano u dobroj namjeri ili ne, takvo pisanje mora ostaviti posljedice na Marinka. Zašto? Čemu?
Svoje mišljenje o takvim stvarima sam već pokazao na više mjesta, ali jedan skorašnji primjer možete naći ovdje. Mislim da i kontekst tog posta govori sve. Da priču vratim u neke egzistencijalne okvire, Marinko je vlasnik firme (Campanera) koja se bavi izradom instrumenata, što gitara, što tambura. Iz istog razloga sam reagirao kad je bila riječ o majstoru Jurkoviću. Radi se o ljudima koji svoj posao shvaćaju ozbiljno i odgovorno ga odrađuju, i ne vidim zašto bi se na bilo koji način takvim majstorima stvarao negativan publicitet. Ako zbog ničeg drugog, onda barem iz poštovanja prema onome što rade i onome od čega žive. Na kraju krajeva, takva pisanija može samo koštati nekoga od njih.
Moram se osvrnuti na komentare o mistifikaciji – mistifikacije nema. Sve je mjerljivo, sve je jasno, sve je u nekim dokučivim okvirima. Pitanje je samo koliko je netko spreman dati si truda i doći do izvora (Marinka u ovom slučaju) s konkretnim pitanjima. Činjenica da Marinka nema, i neće odgovarati na pitanja koja mu se indirektno postavljaju ovdje.
Da budem jasan, ne želim (niti mogu, niti smijem) ikome nabijati na nos kritički stav, ali čini mi se da je cijela stvar sve skupa prenapuhana i ide samo na štetu čovjeku koji živi za tamburu, a radi s istomišljenicima i radi o svom trošku, dakle ne smeta nikome.
Ipak, drago mi je što se tema vraća na konkretne stvari.
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
Da se vratim na temu. Već sam nekoliko puta pisao o tome kako tamburaši trebaju posuđivati od drugih instrumenata razne elemente tehnike, interpretacije, notacije... Ono što cijenim kod Marinka je upravo činjenica da se školovao sa sukladnom namjerom - da prenese znanja iz gradnje zrelih instrumenata u svijet gradnje tambure.
To se najbolje osjeti u razgovoru o tamburama. S obzirom da sam dosta vremena proveo u razgovoru s njim, na brojnim primjerima mi je objasnio različite pojmove koji se tiču upravo tona. Primjerice, ako komentiramo tamburu, obično su u priči pojmovi kao izgovorljivost, briljanc, toplina boje, zvon (klang), izdržavanje (sustain), volumen tona...
Poznavanje ovih pojmova pokazuje se od neprocjenjive vrijednosti, pogotovo sad kad pričamo o novom primu koji je tek u fazi planiranja. Ono što je zajedničko svim tamburama jest osnovni oblik spektralnog dijagrama, koji pokazuje (prema mojim mjerenjima, dakle uzeti s rezervom) pravilan oblik sličan Gaussovoj krivulji. Ono što varira kod pojedinih tambura je odnos između grupa alikvota. Da ne bih više tupio s alikvotama, poanta je da se razlika među pojedinim instrumentima može i vidjeti, ali da konačni oblik krivulje (odnosno konačni ton) ovisi o specifičnim željama, međutim sve tambure imaju isto osnovno obilježje – pravilan zvonolik alikvotni niz.
U orkestru je sve tambure pravio Marinko, osim basa, ali i bas bi uskoro trebao biti gotov. Ono što sam do sada primjetio u orkestru jest da je puno lakše neutralno grupirati instrumente. Pod tim mislim da se u aranžmanima dosta često izmjenuju grupe instrumenata koji soliraju, odnosno „vode“, a ti prijelazi su, barem mojim ušima, prirodni i neagresivni. Ovdje ne pišem o načinu sviranja, nego o kombiniranju instrumenata. Dakle, bez obzira koji se instrumenti kombiniraju, meni zvuče skladno i kompaktno.
Što se tiče interpretacije, pogotovo ako se radi o dinamičnoj dinamici (ovo baš i ne zvuči...
), primjerice u Pjesmi rastanka, može se primijetiti kako određene grupe instrumenata znaju isplivati iznad orkestra. Da je orkestar veći, takvi dinamički pomaci bi zvučali još povezanije i blaže, ali sam ovo spomenuo kako bih se dotakao načina na koji se to izvodi na Marinkovim tamburama.
Kad se rade takvi efekti, da bi zvučali uvjerljivo, ne treba svirati glasnije, nego voluminoznije. Na primjeru, voluminoznije sviranje se događa kad netko kaže da je „našao ton na tamburi“. Razlika je u tome što se kod Marinkovih tambura to može dozirati, i što se može kontrolirati neovisno o položaju trzanja. Dakle, ne postoji jedno mjesto koje „ima tona“, nego se to kontrolira načinom trzanja, što uvodi kod sviranja još jedan parametar o kojem treba voditi računa.
Upravo zbog takvog načina sviranja, na ukupnu tonsku sliku orkestra jako utječe kakvog smo raspoloženja mi koji sviramo te tambure. Primjerice, ako smo mlitavi, ton orkestra će biti „ćoškast“, odnosno oni koji energično sviraju će znatno iskakati. Ovim ne želim reći da se na drugim tamburama ta razlika ne čuje, nego spominjem ovo zato što je razlika ogromna i što se čuje vrlo izraženo, pogotovo na snimkama. Upravo zbog toga su snimke koje smo radili postale demo – jer nisu svi (počinjem od sebe) bili odmorni, raspoloženi, u filmu...
Sad koja o orkestru... Dakle, da odmah otklonim zabunu – Zvonari nisu projekt, projekt je ono što Zvonari trenutno rade. A trenutno radimo na snimanju dvostrukog CD-a. Na jednom od CD-a bi trebale biti snimke tradicionalnog sadržaja, a na drugom snimke klasičnog repertoara i svjetske glazbe. Radimo završne pripreme za snimanje tradiocionalnog materijala, a kad ga snimimo, bacamo se na drugi CD. Sve u svemu, trebali bi do Božića biti gotovi.
Po završetku albuma bi trebale pasti i prve promocije, pa ćete imati priliku čuti Zvonare i uživo. Završetkom albuma bi bio gotov naš prvi projekt, a poslije toga bi išli na proširenje orkestra, odnosno jačanje snaga.
Campanera priprema i neke druge pilote, ali o tome više kada stvari krenu.
Quote:
Originally Posted by dkranjce
O Zvonarima, svircima, aranžerima... Nemojte mi zamjeriti jer ovo što pišem je doista samo moj dojam  Vrhunski svirci, top aranžer, vrhunske tambure, odličan snimak i – mauna, poluproizvod jebajiga Imaju sve, dinamiku, interpretaciju...ali nema vatre, nema strasti (ili ja to ne čujem i ne osjetim), sviraju ono što je „standard“, sviraju odlično ali – predvidljivo i odsvirano i na ovakav i na masu drugih načina. Ponavljam, subjektivan sam i vrlo je moguće da griješim ali Zvonari su preozbiljan i potencijalno vrhunski projekt tako da je možda i potrebno i kritički progovoriti o ovakvim stvarima... |
Ja bih to rekao drugačije – nema divljine.
Vatra će doći, treba vremena. Ipak se još uvijek upoznajemo, njuškamo… Inače su u orkestru sami kuleri, a ja sam još najzvjerastiji.